Svjetski dan Parkinsonove bolesti (Parkinson disease, PD) obilježava se svake godine 11. aprila (od 1997. godine) u čast Jamesa Parkinsona, britanskog liječnika koji je 1817. godine napisao „Esej o drhtavoj paralizi“ – djelo koje je prvi put prepoznalo Parkinsonovu bolest kao medicinsko stanje.
Ovaj dan, zajedno s čitavim mjesecom travnjem, posvećen je podizanju svijesti i skretanju pozornosti na Parkinsonovu bolest. Na 9. konferenciji Svjetskog dana Parkinsonove bolesti 2005. godine, crveni tulipan izabran je kao službeni simbol ove bolesti.
Definicija
Riječ je zapravo o progresivnom poremećaju koji je uzrokovan degeneracijom živčanih stanica u dijelu mozga koji se naziva substantia nigra, a koji kontrolira kretanje. Ove živčane stanice umiru ili postaju oštećene, gubeći sposobnost proizvodnje važne kemikalije – dopamina. Studije su pokazale da se simptomi Parkinsonove bolesti razvijaju kod pacijenata s 80 % ili više gubitka stanica koje proizvode dopamin u substantii nigri.
Normalno, dopamin djeluje u ravnoteži s drugim neurotransmiterima kako bi pomogao koordinirati milijune živčanih i mišićnih stanica uključenih u kretanje. Bez dovoljno dopamina ova ravnoteža je narušena, što rezultira pojavom tremora, rigidnosti, usporenosti kretanja te poremećajem ravnoteže i koordinacije, što su ujedno i glavni simptomi Parkinsonove bolesti.
Epidemiologija
Prema najnovijim podacima Parkinsonove zaklade, više od 10 milijuna ljudi diljem svijeta boluje od Parkinsonove bolesti. Gotovo milijun ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) živi s Parkinsonovom bolesti. Očekuje se da će taj broj rasti na 1,2 milijuna do 2030. godine. Parkinsonova bolest je, nakon Alzheimerove bolesti, druga najčešća neurodegenerativna bolest. Znanstvenici procjenjuju da je incidenca Parkinsonove bolesti globalno oko 4% kod osoba mlađih od 50 godina te 1% kod osoba starijih od 60 godina. Muškarci imaju 1,5 puta veću vjerojatnost da obole od Parkinsonove bolesti nego žene.
Studija koju je 2022. podržala Parkinsonova zaklada otkrila je da se svake godine u SAD-u Parkinsonova bolest dijagnosticira kod gotovo 90 000 ljudi. To predstavlja znatno povećanje od 50% u odnosu na prethodno procijenjenu stopu od 60 000 dijagnoza godišnje.
Stanje u Federaciji BiH
| SVJETSKI DAN PARKINSONOVE BOLESTI | ||
| Godina/ Year | Parkinsonova bolest G20 | |
| Broj oboljelih osoba /stopa na 10 000 | Broj umrlih osoba/stopa na 100 000 | |
| 2013 | 7,2 | 3,4 |
| 2014 | 7,0 | 2,9 |
| 2015 | 7,3 | 3,0 |
| 2016 | 8,1 | 2,1 |
| 2017 | 8,2 | 1,9 |
| 2018 | 8,6 | 1,9 |
| 2019 | 7,6 | 2,2 |
| 2020 | 6,6 | 3,1 |
| 2021 | 7,5 | 3,2 |
| 2022 | 8,8 | 3,4 |
Uzroci i faktori rizika
Iako uzroci nisu u potpunosti razjašnjeni, znanstvenici smatraju da je Parkinsonova bolest uzrokovana kombinacijom gena, utjecajem okoline i načinom života. Interakcija sve tri komponente određuje hoće li netko razviti Parkinsonovu bolest.
Tijekom godina znanstvenici su, proučavajući DNK ljudi koji imaju Parkinsonovu bolest, otkrili desetke genskih mutacija povezanih s Parkinsonovom bolesti.
Glavni nalaz u mozgu osobe s Parkinsonovom bolesti je gubitak dopaminergičkih neurona (oni reguliraju kretanje i igraju ključnu ulogu u napredovanju Parkinsonove bolesti) u području mozga poznatom kao substantia nigra.
Neke izloženosti okolišu mogu smanjiti rizik od Parkinsonove bolesti, dok ga druge mogu povećati. Interakcije između gena i okoliša mogu biti prilično složene. Okolinski čimbenici rizika povezani s Parkinsonovom bolesti uključuju ozljedu glave, područje stanovanja, izloženost pesticidima i dr.
Klinička slika i dijagnoza
Parkinsonova bolest je sporo progresivni, degenerativni poremećaj karakteriziran pojavom:
- tremora u mirovanju
- ukočenosti (rigiditeta)
- sporih i umanjenih pokreta (bradikinezije)
- hodne i/ili posturalne nestabilnosti
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Ne postoji posebna metoda ili slikovni test koji može dijagnosticirati Parkinsonovu bolest. Međutim, određeni testovi kao što je MRI mozga, skeniranje transportera dopamina (DaT skeniranje) ili analiza krvi mogu se koristiti za potporu dijagnoze Parkinsonove bolesti ili za isključivanje drugih medicinskih stanja koja mogu oponašati PD. U većine bolesnika simptomi Parkinsonove bolesti počinju podmuklo.
Tremor jedne ruke u mirovanju često je prvi simptom. Obično su prvo zahvaćene ruke ili noge, najčešće asimetrično. Rigiditet se razvija neovisno o tremoru kod mnogih pacijenata. Spori pokreti (bradikinezija) su tipični. Pokreti postaju smanjenih amplituda (hipokinezija) i teško ih je započeti (akinezija). Lice postaje poput maske (hipomimično), s otvorenim ustima i smanjenim treptanjem. Hipokinezija i smanjena kontrola distalne muskulature uzrokuje mikrografiju (pisanje sitnim slovima) što progresivno otežava svakodnevne životne aktivnosti. Bez upozorenja voljni se pokreti, uključujući i hodanje, mogu iznenadno zaustaviti (tzv. zamrzavanje hoda). Također, moguć je i razvoj posturalne nestabilnosti koja rezultira učestalim padovima, a javlja se u kasnijoj fazi Parkinsonove bolesti. Bolesnici imaju teškoće pri započinjanju hoda, okretanju i zaustavljanju. Većinom se gegaju, kratkim koracima, držeći ruke fiksirane uz tijelo. Koraci se mogu nenamjerno ubrzati, uz progresivno skraćivanje dužine koraka (festinacija) što često prethodi zamrzavanju hoda. Sklonost padanju prema naprijed (propulzija) ili prema natrag (retropulzija) pri pomaku težišta tijela, posljedica je gubitka posturalnih refleksa. Držanje postaje pogrbljeno. Demencija se razvija u oko trećine bolesnika, obično kasno u Parkinsonovoj bolesti. Poremećaji spavanja su česti. Neurološki simptomi koji nisu povezani s parkinsonizmom se često javljaju zbog sinukleinopatije drugih područja središnjeg, perifernog i autonomnog živčanog sustava. Tako se mogu javiti ortostatska hipotenzija, dismotilitet jednjaka koji vodi u disfagiju i povećan rizik od aspiracije, dismotilitet donjeg dijela crijeva (što pridonosi konstipaciji), urgencija ili otežan početak mokrenja koji potencijalno vode do inkontinencije te pojava anosmije. U nekih se bolesnika neki od ovih simptoma javljaju prije motoričkih simptoma Parkinsonove bolesti i često se pogoršavaju s vremenom.
Liječenje
Lijek za Parkinsonovu bolest ne postoji, ali terapije koje uključuju lijekove, operacije i rehabilitaciju mogu smanjiti simptome. Levodopa/karbidopa, kombinirani lijek koji povećava količinu dopamina u mozgu, najčešći je lijek za Parkinsonovu bolest. Također, liječnici mogu koristiti druge lijekove kao što su antikolinergici za smanjenje nevoljnih pokreta mišića. Rehabilitacija, uključujući fizioterapiju, može ponuditi olakšanje za Parkinsonovu bolest i druge degenerativne neurološke poremećaje. Terapije uključuju trening snage, trening hoda i ravnoteže te hidroterapiju. Ovaj oblik terapije može poboljšati funkcioniranje i kvalitetu života osoba s Parkinsonovom bolesti, što također može smanjiti pritisak na njegovatelje. Mnogi lijekovi i kirurški zahvati nisu svugdje jednako dostupni, osobito u zemljama s niskim i srednjim prihodima.
Prevencija
S obzirom na činjenicu da je Parkinsonova bolest uzrokovana kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika, specifične prevencije za nastanak ove bolesti nema.
Reference
https://www.parkinson.org/understanding-parkinsons/what-is-parkinsons
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/parkinson-disease
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/8525-parkinsons-disease-an-overview
https://www.nhs.uk/conditions/parkinsons-disease/ https://www.msdmanuals.com/home/brain,-spinal-cord,-and-nerve-disorders/movement-disorders/parkinson-disease-pd
zzjzfbih.ba
