Dragan Bursać: 200 na sat sa Dodikom u tri krivine materine!

I, znate šta? Sve mi se čini da će ga baš narod nagraditi na predstojećim izborima pobjedom. Narode, idi zajedno sa Miloradom 200 na sat u krivinu. U tri krivine materine! Pa kud puklo..

Milorad Dodik ima život iz bajke. Ne, ne. Život iz stripa.

 

Talični Dodik i razoružana braća Dalton

 

Krene ti on za Hrvatsku mercedesom koji renta od kontroverznog biznismena Rašida Serdarova, naravno u pratnji naoružanog obezbjeđenja i kao štićena osoba. Od oružja nosi bratija ono osnovno, GLOK-ove pištoljčiće i po 15 metaka, da se pripuca na zeca, jazavca ili kunu zlaticu. Čisto da se razbije dosada Predsjednika i svite mu oko diližanse dok jezdi Posavinom. Znate svi kako je, zategnut put, dosaaadno, ni helikopetra, ni Cece, nigdje nikoga. To mu dođe čisto kao zabava. Kao da se vama nije desilo da GLOK-om pucate po vukojebini na autoputu? Ili barem da nosate pištolje onako sa sobom preko grane? Usput, da se nađe.

 

A, ko je to rekao? Ko je rekao da je sve tako bilo?

 

Eto vidite kako laže banda soroševska i opoziciona! Naš hrabrni Predsjednik Republike Srpske Milirad Dodik, kako sam veli kada ide u Hrvatsku ili kada prolazi kroz Hrvatsku ne nosi oružje, niti treba da ga štiti policija te zemlje. Nema tu nikakvih posebnih zahtjeva, želja, čestitki i pozdrava. Tek običan građanin u pet tona blindiranom mercedesu i četiri, pet automobila pratnje. Skromno i u krugu oktana i pancira.

 

E, sad ide vic.

 

Javlja Jutarnji list, da su hrvatski policajci razoružali prethodno nenaoružane Miline bodigardove (?). I ne samo to, oni nisu tretirali našeg Milu kao državnog predsjednika. Djelomično iz razloga što Mile i nije predsjednik države, zaključiće zlobnici. Elem, puste ga na kraju tako, jadnička, sve sa kusavom pratnjom na proslavu Valentinova ili St. Trifuna u okolinu Karlovca.

 

Pa kako sad ovo? Kako će razoružati nenaoružane ljude iz pratnje kako tvrdi Dodik? Ima li kakvih dokaza bando i mafijo soroševsko opoziciona za izrečene tvrdnje? Otkud vama papiri da je tihi građanin Dodik zahtijevao poseban status, pa još i noružanje za eskorte, kad on eksplicitno kaže kako NIKADA ne nosi oružje, niti zahtijeva pratnju?

 

Jao, vidi pismo sa pečatom!

 

A, u pismu upućenom Ministarstvo inostranih poslova BiH piše da šef Kabineta predsjednika Republike Srpske Danijel Dragičević traži nesmetan prolaz eskorta predsjednika Dodika, kao i patrola te policijsku pratnju nakon ulaska u Hrvatsku na graničnom prelazu Gradiška.

 

U dokumentu se kao razlog ove hude molbe navode „saznanja o ugroženoj bezbjednosti predsjednika Republike Srpske».

 

«Da se ne radi o prostoj protokolarnoj molbi i da su u Kabinetu predsjednika ugroženost Milorada Dodika shvatili najozbiljnije svjedoči i činjenica da su prolaz i policijska pratnja zatraženi i za pratnju predsjednika Milorada Dodika sa navedenim službenim naoružanjem (pištolji marke GLOK) i po 15 komada bojeve municije», navodi televizija N1.

 

Aufff. Pa dobro sad’, šta je, tu je.

 

Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje

 

Uhvaćen u laži jednom k'o ni jednom, hiljadu puta k’o Predsjenik, što bi rekao naš narod. Jer, ne možeš ti naš narod zajebati, koliko on može glasati za tebe, važi stara, baš narodna poslovica sa ovih prostora, koje se Dodik drži kao srećkovć tombole. I ono bitno, kad te uhvate u laži, treba samo surduknuti glupost koja je deset puta veća od prethodne. Vole to ljudi. A, tu je Mile majstor.

 

Pa se odmah prisjetio tih događaja oko Dana zaljubljenih u Hrvatskoj, na autoputu, negdje oko Vinkovaca. Limuzina besna, sa pratnjom koju svaki heroj ima, poteglo se tu bogme preko 180 na sat, sav zanosno besjedi Milorad novinarima, tek policija, radari, čudesa. Mile, naš, a svjetski, novčanik, pu i plati kaznu. I još kaže, ne pitajte kolika je, paprena je bila. E, to je Džek!

 

Ali osobni hotspot gluposti koja mami i hefta za sebe svako dvonogo bravče tek je počeo zračiti i u etar slati misli od kojih bi se svakom normalnom čovjeku zanebesalo oko svoje ose. Eh, da, svakom normalnom čovjeku:

 

«Ovi policajci u Republici Srpskoj da smiju da me zaustave i oni bi me uvijek kažnjavali za prekoračenje brzine. Ja stvarno brzo vozim i kada vozim privatno», rekao je na koncu novinarima u Banjaluci Milorad Dodik.

 

Jebo Dansku! Jebo premijere na biciklu! Jebo ostavke zbog jednog bjanko ručka mimo budžeta! Ma jebo i Abhaziju i Južnu Osetiju zajedno! Ni tamo lokalni, od Putina postavljeni, šerifi centralnog istoka ne mogu prozujati pored svoje policije 200 na sat, a da ih ovi barem ne upozore. Sigurno neko kaže, de druže-gospodine Anatolij Bibilov malo sporije, satraćeš ovu nejač u ladama i zaporošcima. Ne mogu u Osetijama i Abhazijama, ali u Republici Srpskoj Milorad Dodik može SVE. On ima svoj autoput, svoju petlju, svoje račvanje, svoju zgradu, još jednu zgradu, ima svoju partiju, još jednu partiju i još jednu partiju, vladu i pripadajući entitet. Pa je logično da je i policija njegova. Sužanjsko služinska A, gdje ste vidjeli jednog feudalca ili robovlasnika, a da ga sluge zaustavljaju, opominju ili kažnjavaju, božemeoprosti?

 

Druže Ramzese Drugi, ova vaša dvokolica podiže malo previše prašine dok tutnjite pored obeliska u Luksoru. Pisaću vam prekršajni papirus. Ne ide, brate mili nikako.

 

E, tako i Dodikovo kurciranje i osnovana tvrdnja kako ga ovdašnja policija ne smije zaustaviti, predstavlja zapravo totalitarno ogledalo u kome se ogleda sluđeni narod. Predstavlja jedno civilizacijsko srednjevjekovlje.

 

Organom ću te među oči

 

A to srednjevjekovlje, koje podrazumijeva poimanje sebe kao centra prćije, koje identifikuje sebe sa prćijom, to nadbiće koje doživljava plebs kao stoku, a organe reda kao svoje reproduktivne organe, e to je utjelovljeno u liku i djelu Milorada Dodika. Jer dabome, ti organi reda nisu formirani da zaustavljaju Dodika, nego da ga brane, njega i njegov režim od svih onih koji bi da ispitaju porijeklo novca imovine i moći Mile i klike mu. Nisu oni plaćeni mizernih 800 maraka da se bave saobraćajnim prekršajnima Velikog Vožda, nego da ga čuvaju od pravde.

 

I znate šta je zanimljivo, taj isti srednjevjekovni plebs iz 21. vijeka u svojim malim ograničenim glavicama samo ovako i jedino ovako cijeni i poštuje političku moć. Moć sile. Taj narod dijaboličnog pogleda i sluđenih misli koji je svojim radom u ovoj bijedi isfinansirao bahaćenje Mile i Milinih, zarobljen u bolesnoj sado-mazohističkoj igri, samo šiban dovoljno jako, mentalno i fizički, poštuje svoga patrona.

 

I dobro je Dodik to vidio. Može plebejcima na kalendaru pisati 2018, džaba sve, kad im je na niskom čelu ugravirana 1518. Može narod gledati kako naučnici šalju rakete na Mars, kako se prave prve vakcine protiv kancera, kako ljudi srećno žive od svog rada, kako zbog jednog eura ministri i premijeri daju ostavke iz moralnih razloga…ali, sve je to jedan daleki, za narod izmišljeni svijet. Druga planeta i drugo vrijeme.

 

Ovdje vlada jedna sakata stvarnost. Distopija ljudske hiperealnosti u kojoj lokalni kabadahija za narodne pare smišlja, izmišlja, laže, hvali se nebulozama i prekršajima, zaziva svojim narodna dobra…

 

I, znate šta? Sve mi se čini da će ga baš zbog svega toga narod nagraditi na predstojećim izborima pobjedom. Narode, idi zajedno sa Miloradom 200 na sat u krivinu. U tri krivine materine! Pa kud puklo. A, u glavu će jednom. Valjda.