Evropski sud pravde prošli je tjedan, protivno elementarnoj znanstvenoj pismenosti i zdravom razumu, donio odluku o cijepljenju koja bi mogla pokrenuti cijelu lavinu zahtjeva za odštetama i ozbiljno ugroziti jedno od najvećih postignuća u povijesti medicine, koje nas je oslobodilo od pošasti brojnih opasnih zaraznih bolesti i značajno produžilo očekivano trajanje ljudskog života.
Naime, kako piše CNN, prema odluci najvišeg suda EU-a ljudi će moći optužiti farmaceutske kompanije da su im njihova cjepiva uzrokovala bolest čak i ako neće imati nikakvih znanstvenih argumenata za to. Dovoljan dokaz za povezivanje cjepiva s bolešću bit će činjenica da je veći broj ljudi nedugo nakon cijepljenja razvio neku određenu bolest koju ranije nije imao.
Odluka je izazvala oštre kritike brojnih stručnjaka, kako u Europi tako i u svijetu i u Hrvatskoj.
Andrew Pollard, profesor dječje infektologije i imunologije sa Sveučilišta u Oxfordu za Telegraph je rekao da presuda Europskog suda nije u skladu s normalnim racionalnim pristupom analizi dokaza. Upozorio je da ona može ugroziti programe cijepljenja koji svake godine širom svijeta spašavaju na milijune života.
Primjerice, samo od ospica, koje su najzaraznija poznata bolest, zbog nedovoljne procijepljenosti u svijetu svakodnevno umire oko 400 djece. A cjepivo košta manje od dolara!
Koincidencija nije dokaz uzroka
Suci su svojom presudom pokazali da ne razumiju značenje temeljnih znanstvenih pojmova kao što su korelacija i uzročnost koje je ključno razlikovati kada je potrebno nešto dokazivati.
Svakome tko ima elementarno znanstveno obrazovanje jasno je da se korelacija, bila ona vremenska ili neke druge vrste, nikako ne može smatrati dovoljnim dokazom o uzroku. Primjerice, znanstveno je potpuno apsurdno tvrditi da je treperenje lišća na drveću, samo zato što se zbiva istovremeno kada i oluja, uzrok nevremena.
Na sličan način apsurdno je tvrditi da određeno cjepivo uzrokuje neku bolest samo zato što se vrijeme dijagnosticiranja često podudara s trenutkom cijepljenja ili zato što broj dijagnosticiranja slijedi sličan trend rasta kao i trend procjepljivanja.
Ulje na vatru antivakcinalizma
Poznato je da antivakcinalisti širom svijeta uporno ističu da je autizam posljednjih godina u porastu, da je taj porast sukladan porastu broja cijepljene djece te da se autizam obično kod djece javlja neposredno nakon cijepljenja MMR-om. Iz toga, kao i iz lažirane studije osramoćenog gurua antivakcinalizma Andrewa Wakefielda, izvode zaključak da cjepivo uzrokuje autizam.
No svakome tko zna nešto o znanstvenoj metodi jasno je da vremenska koincidencija cijepljenja s pojavom simptoma autizma kao i korelacija porasta u brojevima cijepljenja i slučajeva autizma, ni zasebno niti zajedno ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu između cijepljenja i autizma. One eventualno mogu biti povod za sumnju da takva povezanost postoji. Za dokaz je potrebno mnogo više; potrebno je u najmanju ruku pokazati da je postotak oboljelih veći u cijepljenoj nego u necijepljenoj populaciji.
Prije svega treba uočiti vezano uz prvu opservaciju – da je broj slučajeva autizma u porastu – može postojati mnogo različitih uzroka, a niti jedan od njih ne mora imati baš nikakve veze s cijepljenjem. Primjerice, stručnjaci ističu da bi dominantan razlog za zabilježeni trend mogla biti kvalitetnija dijagnostika koja, među ostalim, uključuje veću osviještenost i redovitije prijavljivanje roditelja, kao i sve razrađenije metode testiranja.
U prilog tomu govori jedna novija švedska studija koja je pokazala da broj dijagnosticiranja slučajeva autizma zadnjih 10 godina u toj zemlji značajno raste, dok broj registriranih simptoma utvrđenih u telefonskim anketama roditelja istovremeno stagnira.
Sličan porast mogao bi se uočiti i kada bi se, primjerice, bilježio broj djece s disleksijom. Ta poteškoća, baš kao i autizam, iako je prvi put otkrivena još prije par stoljeća, tek se 1980-ih počela ozbiljnije dijagnosticirati i pratiti. Prije toga često se smatrala lijenošću ili manjkom interesa za učenje. Danas se, nažalost, čak i predijagnosticira.
Još jedna ilustracija. Uzročno-posljedično povezivanje autizma s cijepljenjem jednostavno na temelju korelacije u porastu broja cijepljenih i broja slučajeva autizma jednako je besmisleno kao što bi bilo povezivanje autizma s organskom hranom čija proizvodnja i prodaja posljednjih desetljeća bilježi vrlo sličan trend rasta (pogledajte grafikon dolje). Drugim riječima, na temelju predstavljene korelacije mogli bismo zaključiti da je za autizam odgovoran porast u proizvodnji organske hrane.
Slično vrijedi i za povezivanje autizma s cijepljenjem na temelju koincidencije u vremenu postavljanja prve dijagnoze za autizam. Naime, za očekivati je da će takva korelacija postojati jer se autizam prvi put obično može uočiti i dijagnosticirati upravo u dobi od oko godine dana, kada se prema programu djeca cijepe MMR-om.
Osim toga, kako smo već istaknuli, od 1998. godine, kada je Wakefield objavio svoj prevarantski rad, do danas provedeno je doslovno na stotine studija koje su pokušale replicirati rezultate britanskog gastroenterologa kojem je oduzeta licenca ili pronaći povezanost cijepljenja i autizma. Niti jedna u tome nije uspjela, a veliku većinu njih nije radila nikakva farmaceutska industrija. Naprotiv, većinu su provele državne institucije, a neke čak i ugledna neovisna organizacija Cochrane koja ne prihvaća nikakve lobističke donacije, a u svijetu je poznata po oštrim, ali znanstveno utemeljenim kritikama na račun farmaceutske industrije.
