Europska “Energetska Unija” protiv ruskog plinskog monopola – što točno predlaže Donald Tusk?
Poljski premijer Donald Tusk postaje sve izraženiji akter u kontekstu aktualne Ukrajinske krize. Bio je najglasniji u traženju dodatnih NATO trupa na prostoru Istočne Europe, a sada predlaže formiranje tzv. “Energetske Unije” koja bi, prema njemu, trebala prekinuti europsku ovisnost o ruskom plinu. Tusk navodi kako će Europa biti “slaba” sve dok bude ovisila o ruskim energentima.
Svoj plan detaljno je opisao u tekstu koji je jučer objavljen u listu The Financial Times. U tekstu pod naslovom “Ujedinjena Europa može okončati ruski energetski stisak” Tusk ističe: “Bez obzira kako se situacija oko Ukrajine razvijala, jedna lekcija je jasna – pretjerana ovisnost o ruskoj energiji čini Europu slabom, a Rusija ne prodaje svoje resurse jeftino – bar ne svima. Ovo je, dakako, osnovna ekonomija. Dominantni dobavljač ima moć podizati cijene i smanjivati ponudu. Ova tržišna distorzija je može lako ispraviti. Europa se treba suprotstaviti ruskom monopolizmu s jedinstvenim europskim tijelom koje će kupovati plin”.
Ističe kako EU kreira bankarsku uniju te kako blok od 28 članica zajedno kupuje uran za svoje nuklearne elektrane. Tvrdi kako bi isti pristup Europa trebala zauzeti i kada je riječ o ruskom plinu.
“Ja stoga predlažem energetsku uniju. To će Europski projekt vratiti njegovim korijenima. Herman Van Rompuy, predsjednik Europskog Vijeća, rekao je danas kako je ovaj izazov sličan kao i problemima prije 60 godina kada je stvorena Europska Zajednica Ugljena i Čelika”, piše.
Plan Donalda Tuska odlično se uklapa u planove veće integracije Europske Unije. Formiranje “Sjedinjenih Europskih Država” već je dugo važna agenda istaknutih EU dužnosnika koji u ovom procesu vide europsku budućnost, a energetska unija mogla bi postati važan korak prema ostvarenju tog cilja. Toga je Tusk itekako svjestan te zna kako će ovaj njegov prijedlog dobro rezonirati kod spomenutih.
Velika kriza uvijek je prostor za napredak pojedinih agendi ili ostvarenje ciljeva. Pogledajmo samo financijsku krizu koja je započela 2008. Ona se pokazala kao nešto savršeno za sloj ultra-bogatih koji su svoja bogatstva uvišestručili, a i banke su putem političkih marioneta usisale novac radnog naroda u sebe kroz proces “nužnog spašavanja banaka”.
Ukrajinska kriza je također velika kriza pa se sukladno tome može očekivati ostvarenje raznih ciljeva i agendi u njenoj sjeni. Ova priča oko energetske unije ne dolazi bez veze i pitanje je da li je Tusk jedini arhitekt ovog plana.
U svom tekstu Tusk ističe kako bi ta energetska unija zasnivala na 6 osnovnih principa (skraćeno):
1) Formiranje mehanizma za zajedničko pregovaranje oko energetskih ugovora s Rusijom. Europska Unija bi sudjelovala u svim pregovorima.
2) Solidarnost u slučaju prekida isporuke, kao u “hladnoj zimi 2009” kada je Rusija prekinula isporuku nizu EU članica zbog spora s Ukrajinom. Europa mora biti sigurna da ima dovoljno plina, da su zalihe znatne i da je njena plinska mreža neprekinuta.
3) EU mora izgraditi adekvatnu energetsku infrastrukturu. Danas najmanje 10 EU država ovisi o samo jednom dobavljaču – Gazpromu – za više od pola vlastite potrošnje. Neke su u potpunosti ovisne u ruskom državnom gigantu.
4) Europa mora maksimalno iskoristiti svoja dostupna fosilna goriva, uključujući ugljen i plin iz škriljevca.
5) Trebamo pružiti ruku partnerima izvan Europe. Jedan od potencijalnih dobavljača je SAD gdje je zadnjih godina ubrzana proizvodnja plina iz škriljca. Drugi kandidat je Australija koja sve više izvozi tekući prirodni plin.
Ovakav nastup Donalda Tuska se mogao i očekivati. On, koristeći se krizom u Ukrajini, širom otvara vrata američkom plinu iz škriljevca – o toj temi smo već intenzivno pisali (vidi: Energetska pozadina krize u Ukrajini: između iluzije i stvarnosti – plin iz škriljevca, europska ovisnost o Rusiji i američke plinske bajke koje se prodaju Kijevu).
Kompaktna i ujedinjena Europa, u kojoj zemlje članice više ne mogu krojiti vlastitu energetsku politiku i koja se okreće prema novo nabavljenom američkom plinu (neki ističu kako će SAD sam sebe uništiti plinom iz škriljevca te taj proces nazivaju katastrofom) je nešto što Washington može samo poželjeti. To je u suštini zasigurno jedna od agendi koju Tusk ovdje nastoji prodati u vrijeme napete situacije oko Ukrajine.
Za takvu agendu već postoji sluha u Europi, sve zemlje Starog kontinenta nipošto nisu ujedinjene po tom pitanju, no za očekivati je kako će ova ideja u ovoj kriznoj situaciji biti sve agresivnije promovirana (opširnije o temi: Analiza: Kakva je budućnost Europe? George Soros i Viviane Reding poručuju “Moramo stvoriti Sjedinjene Europske Države ili će se Europska unija raspasti!”).
