“EU bi trebalo da napusti ideju da je Vučić garant stabilnosti regiona”

„Prošlo je sedam dana od masovnog protesta u Beogradu, ali borba studenata protiv Vučićeve vlade nije gotova. Postoji sumnja da su njegove snage bezbjednosti koristile specijalno oružje. Ako se ispostavi da je to tačno, moglo bi potpuno da promijeni situaciju”, ocjenjuje Velt (Welt).

Njemački list donosi opširnu analizu događaja iz Srbije koju potpisuje novinarka Tatjana Om. I sama je bila neposredni svjedok onoga što se dogodilo u Beogradu tokom odavanja počasti žrtvama iz Novog Sada. Ovako to opisuje:

„Ali onda tišinu odjednom prekida zvuk, stotinjak metara dalje, u ulici Kralja Milana. Zvuk koji primorava stotine da pobjegnu u panici. Trče prema Trgu Slavija, kroz gomilu koja tamo stoji. Ljudi su zgnječeni, pritisnuti uza zidove zgrada, padaju. Poslije nekoliko minuta situacija se polako smiruje, između ostalog i zato što su mnogi uspjeli da sačuvaju živce. Stalno čujemo poziv da ne paničimo.”

U članku se podsjeća da je taj trenutak zabilježen na brojnim video-snimcima i da „oni na koje je zvuk direktno uticao to opisuju kao mlaz koji u niskom letu ide prema njima, izazivajući bol”. Ocjenjuje se da „postoji sumnja da je zvučno oružje korišteno ili da se rastjera masa ili da se izazove masovna panika” i podsjeća da je „u Srbiji upotreba takvog oružja zabranjena”.

Njemačka novinarka navodi i da je sve to izazvalo velike rasprave u javnosti. Zatim zaključuje: „Studenti i njihov protest trenutno su donekle u sjenci te diskusije. Prošle subote je bio vrhunac njihove borbe protiv Vučićevog sistema, ali ona još nije završena. ‘Ovo nije sprint, ovo je maraton’, rekao je jedan od govornika prošle nedjelje. Međutim, ako se dokaže da su organi bezbjednosti koristili zvučno oružje, situacija bi mogla da se promijeni brže nego što mnogi trenutno vjeruju. Maraton bi mogao da postane polumaraton.”

Balkansko proljeće Evropske unije

Činjenica da su protesti u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji sada izazvani korupcijom je razlog što je pokret toliko širok, ocjenjuje Tagescajtung. „Korupcija zvuči bezazleno. Nekoliko novčanica tu, mala usluga tamo. Ali, korupcija je i u bivšoj Jugoslaviji dugo bila masovnih i nasilnih razmjera, čak i bez dva smrtonosna događaja u Novom Sadu i Kočanima.”

„Političari država-nasljednica Jugoslavije željeli su da uklone političku korupciju iz vremena komunizma, a sami su postali korumpirani političari i zvaničnici. Godinama se moglo gledati kako se povjerenje u državu topi brže od glečera tokom klimatskih promjena”, piše njemački list.„Istovremeno, opalo je povjerenje i u Evropsku uniju. Frustracija i strah se gomilaju ne samo u Srbiji i Makedoniji, već i u Hrvatskoj, jer nedostatak nezavisnosti pravosuđa i dalje gotovo neometano cvjeta, čak i u jednoj državi EU. Činjenica da se korupcija u jugoistočnoj Evropi više ne ignoriše – uprkos svoj tragediji događaja – konačno tamo pruža izglede za budućnost vrijednu življenja”, navodi Tagescajtung. I zaključuje: „Ako bi se EU dosljedno suočavala sa korupcijom, mogla bi da doživi svoje balkansko proljeće.”

Duboko otuđenje građana od političara

„Neuspjeh države i korupcija mobilišu građane Srbije i Rumunije, ali slike sa protesta ne mogu biti drugačije: u Srbiji mladi ljudi marširaju duž zemlje, veseli i nenasilni, a samo nekoliko stotina kilometara istočnije, u Rumuniji, frustrirani građani okupljaju se oko desničarskih ekstremističkih partija”, piše švajcarski Noje cirher cajtung.

„Ako bolje pogledamo, oba fenomena imaju slične korjene: to je duboko otuđenje građana od političke klase koja ne ostvaruje ono za šta je izabrana i od institucija koje se mogu potkupiti. Nešto se sprema na Balkanu”, ocjenjuje autor članka Andreas Ernst.

„Šta Evropa može da uradi? Ne mnogo”, smatra švajcarski novinar. I navodi: „Prije svega, postoji nekoliko stvari koje ne bi trebalo da radi. U Rumuniji ne bi trebalo da podrži upitno isključivanje desničarskog ekstremiste Kalina Đorđeskua sa predsjedničkih izbora. Ta netransparentna presuda dodatno je povećala nepovjerenje u pravosuđe i politiku, a time i upliv ekstremista. Neofašiste treba eliminisati na glasačkim mjestima.”

Što se Srbije tiče”, navodi autor, „EU bi trebalo da napusti ideju da je Vučić garant stabilnosti regiona. Možda je nekad i bio, ali sada kada je u ozbiljnoj nevolji, on bi mogao da postane rizik. (…) Sa Bosnom i Hercegovinom na zapadu i Kosovom na jugu, Srbija se graniči sa dva krizna područja. Vučić preko svojih saveznika u Republici Srpskoj i na sjeveru Kosova ima direktan uticaj. Evropa i SAD (u mjeri u kojoj im je i dalje stalo) tu bi morale da budu na oprezu. Otvorena kriza u komšiluku mogla bi Vučiću da pruži izgovor da zaustavi proces građanskog pokreta.”

Švajcarski list na kraju donosi ovakav zaključak: „Odgovornost za veću demokratizaciju u Rumuniji i Srbiji snose sami građani tih zemalja. Posljednje godine pokazale su da uticaj EU u tom regionu stalno opada. To jeste povećalo političke rizike, ali su istovremeno porasli i lična odgovornost i građanski duh. Protesti na Balkanu na kraju pokazuju da se Rumuni i Srbi emancipuju.”

dw.com