Danas smo imali priliku intervijuisati novu nadu bh. fudbala, Anesa Tabaka. On je talentovani i uporni fudbaler, Anes Tabak 17-ogodišnjak, fudbalom se bavi od svoje šest godine kada je trenirao u lokalnom klubu. Sa 14 godina počinje trenirati u Školi fudbala FK Radnika u Hadžićima a iste godine osvaja nagradu najboljeg strijelca kluba. Danas igra za juniorsku selekciju pomenutog kluba koji igraju kvalifikacije za Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
Detaljnjije o Anesu pročitajte u nastavku intervjua.
Kako je sve počelo, odakle se razvila žela za fudbalom?
Sve je krenulo iz kuće od malena sam učen da volim fudbal i uvijek sam sanjao o tome da postanem poznat fudbaler. Stoga sam i počeo aktivno trenirati. Kada sam tek došao u klub sve mi je bilo novo, nikog nisam poznavao, bio sam obični klinac koji je igrao na betonu sa poderanim loptama. Jednostavno dolazak u ovaj klub bio je veliki izazov samim time što sam morao dugo vozariti da bih došao na trening. Ali vremenom sam shvatio da se zaista želim profesionalno baviti fudbalom. Davao sam sve od sebe na treninzima, trudio sam se da bih od jednog običnog dječaka koji je znao presjediti utakmicu na klupi počeo igrati čitave utakmice doprinoseći i pomažući ekipi do pobjede.
Vjerujem da ti je bila potrebna ogromna podrška i vjera od strane roditelja, porodice, kako su te prihvatili u klubu i koliko ti je danas važna ekipa?
Podrška porodice je bila moja najveća motivacija koju sam mogao imati, kada vidite da vas podržavaju u onome što volite naravno da ćete imati veću želju i snagu da postižete razne rezultate. Kao ekipa svi smo jedna velika porodica, slažemo se i naravno pomažemo jedni drugima koliko možemo. Moram naglasiti da ni podrška ne izostaje, FK Radnik će uvijek ostati klub u kojem sam naučio i stekao vještine fudbala, hajmo reći napravio prve prave korake, neizmjerno sam im zahvalan.
Jesi li imao nekog uzora, ko ti je bio uzor ranije a ko sada?
Naravno. Meni je uzor uvijek bio Cristiano Ronaldo, iako je on većini uzor jer igra u velikim klubovima i ima zavidnu karijeru. Za mene je on poseban jer sve vrijeme radi na sebi, mnogo se trudi, trenira duplo više od ostalih. Iskreno mislim da je sve stekao svojom upornošću, izuzetnim trudom i radom. Zbog toga ga i cijenim jer je od ničega postao izuzetan svjetski igrač.
U ovogodišnjoj sezoni kadetska selekcija FK Radnika iz Hadžića je bila prvak na federalnom nivou takmičenja, koliko je truda iziskivala osvojena titula?
Prošle sezone smo se zaista maksimalno trudili, igrali smo i davali sve od sebe, rezultati kao što vidite nisu izostali. Vjerujem da će ekipa i u ovoj sezoni ostvariti zavidne rezultate.
Koliko vjeruješ u svoje sposobnosti, koliko izdvajaš vremena za trening?
Iskreno vjerujem u sebe i svoje mogućnosti, nadam se da ću uspjeti razviti karijeru na višim standardima van BiH. Za trening izdvajam većinu svoga vremena pogotovo sada za vrijeme ljetnog raspusta.
Pomenuo si karijeru van BiH, koliko se zapravo može uspjeti u BiH, ima li mogućnosti za uspijeh ili za bilo što ozbiljnije treba ići van naših granica?
Uspijeh u BiH može biti jako dobar ali vjerujem da ni jednom mlađem igraču poput mene to nije krajnji cilj jer svi razmišljaju da igraju vani. Svakako nemam ništa protiv toga da ostanem u BiH, možda jednog dana budem igrao u BiH za veće klubove poput FK Sarajeva ili FK Želje.
Pripremio Magazin Plus
