Završena je bitka za Homs: Najveća pobjeda sirijske vojske od početka rata – Nakon više od 3 godine sukoba, sirijski centralni grad Homs je oslobođen

Više od 3 godine trajale su borbe za centralni sirijski grad Homs, grad kojeg je opozicija nazivala “kolijevkom revolucije”, a vlasti “glavnim uporištem terorizma”. Grad Homs ima sve predispozicije ratne prekretnice – u strateškom, vojnom, političkom i psihološkom smislu.

(advance.hr)

Tijekom jučerašnjeg dana sirijska vojska je po prvi put otkako je u zemlji izbio rat početkom 2011. preuzela potpunu kontrolu nad ovim gradom. Već u travnju 2011. anti-vladini prosvjedi evoluirali su u ulične borbe između pobunjenika i vojske. Tijekom zadnje tri godine i sama pobuna je znatno evoluirala, od lokalne opozicije do magneta za međunarodne teroriste iz gotovo svih dijelova svijeta.

Borba za Homs, treći grad po veličini u Siriji koji se nalazi oko 100 kilometara sjeverno od Damaska, bila je duga i iscrpljujuća za obje strane. Vojska nije mogla izvojevati pobjedu u direktnoj ofenzivi te su se morali koncentrirati na dugotrajnu operaciju prekidanja svih logističkih pravaca prema pobunjenicima u gradu.

Jedna od prekretnica svakako je bila i zauzimanje grada al-Qusayr na libanonskoj granici, nedaleko od Homsa. To je ujedno bio i početak konkretnije vojne suradnje između sirijske vojske i libanonskog Hezbollaha – savez koji će se pokazati kao ključan u daljnjem tijeku rata. Sirijska vojska se teško nosila s daleko iskusnijim borcima iz terorističkih skupina povezanih s Al-Qaedom te je tada pomoć Hezbollaha stigla u pravom trenutku.

Strategija oslobađanja Homsa fokusirala se na male pobjede koje bi u konačnici dovele do današnjeg dana. Vojska je počela preuzimati kontrolu nad okolnim naseljima, cestama, strateškim lokacijama i logističkim rutama, dok je u isto vrijeme držala kontrolu nad dijelovima grada koji nisu pali u ruke militanata.

Nakon godinu dana sukoba pobunjenici, sada već znatno osnaženi stranim radikalima koji su uz opću pomoć anti-sirijske alijanse koja se proteže od Zapada do regionalnih sila, stjerani su u gradski centar, tzv. Stari grad, povijesnu jezgru grada. Tu su odolijevali ukupno 2 godine, unatoč potpunoj zračnoj nadmoći sirijske vojske.

Dijelovi grada koji su se nalazili pod okupacijom pobunjenika danas podsjećaju na ruševine Staljingrada u Drugom svjetskom ratu.
Homs u ruševinamaJedna ulica u Homsu prije i nakon sukoba
Pobunjenička strategija bila je jasna i razumljiva, držati poziciju i čekati na vanjsku pomoć. Ta vanjska pomoć trebala je stići u obliku strane vojne intervencije, a za nju se pak čekalo na zeleno svijetlo iz Washingtona. Američki predsjednik Barack Obama, ironično dobitnik Nobelove nagrade za mir, odobrio je vojni napad na Siriju, ali je isti zaustavljen -barem formalno – od strane unutarnje političke opozicije u SAD-u.

Unatoč tome, pobunjenici su se ipak nadali da će im pomoć doći, možda iz SAD-a, možda iz Turske, pa možda čak i iz Izraela koji je tijekom ovog rata bio najaktivniji strani vojni sudionik na nezavisnom teritoriju Sirije. No, kako je vrijeme prolazilo, postajalo sve jasnije da od strane konkretne pomoći – osim retorike, oružja i novca – neće biti ništa.

Izgleda kako pobunjenici unutar Homsa ipak nisu bili spremni ostaviti svoje živote u ruševinama, jer to je sada postao jedini mogući ishod. Vlasti u Damasku prošlog tjedna dale su im zadnju mogućnost za spas – ili da u potpunosti napuste grad ili da se pripreme na neminovno, fizičku eliminaciju.
Odlaskom pobunjenika oslobođeni su i zarobljeni civili, među njima i djeca od kojih su neka oteta na prostoru provincije LatakijaZadnje primirje sponzorirano od strane UN-a, pri kojem su gotovo svi civili napustili dijelove Homsa koji su se i dalje nalazili pod kontrolom pobunjenika, zapravo je omogućilo sirijskoj vojsci da pobunjenicima da ovakav ultimatum.

Pobunjenici su izabrali bijeg umjesto ostavljanja života u ruševinama koje su držali preko dvije godine. Jučerašnji dan obilježile su zaista nesvakidašnje scene – zeleni autobusi stigli su u razrušeni grad. Nedugo zatim konvoj autobusa počeo je napuštati grad, a u njemu oko 1,200 zadnjih preživjeli pobunjeničkih boraca.

Sa zadnjim autobusom koji je izašao iz grada na putu prema sjevernim pobunjeničkim teritorijima, Homs je – nakon više od 3 godine rata – oslobođen. Nekoliko trenutaka zatim sirijska državna televizija trijumfalno je proglasila: “Homs je u potpunosti oočišćen od naoružanih terorističkih skupina”.
Pobunjenici napuštaju HomsPobunjenici napuštaju HomsGuverner provincije Homs, Talal Barazi, proglasio je grad Homs “sigurnim gradom” – trenutak na koji su mnogi čekali godinama. Također je istaknuo kako će se izgradnja grada odmah pokrenuti čim se kompletna šteta procjeni.

Šteta je svakako ogromna, devastacija je nemilosrdna i tragična, sve u Homsu podsjeća na jedan strašan rat, no, ako se to danas već može reći, taj strašan rat za Homs je završen. Izgradnja će biti teška i Homs više nikada neće biti ono što je bio, ali ne i nemoguća – već je poznato da kineske građevinske kompanije samo čekaju na trenutak ulaska u Siriju, ti planovi su naime već dogovoreni prije više mjeseci.

Stari Homs je sinoć bio neuobičajeno tih, bez pucnjave, bez eksplozija, po prvi put nakon jako dugo vremena.

Ovo jest velika pobjeda sirijske vojske, svakako najveća do sada ako ih uspoređujemo po veličini oslobođenih gradova, no rat nije ni približno gotov, ne za Siriju, ne čak ni za provinciju Homs – u blizini se nalazi grad Rastan koji je i dalje uporište militanata. Nadalje, tu je i granica prema Jordanu, prema Turskoj, pobunjeničke enklave koje opstaju u blizini Mediterana, uz Libanon i – ponajviše – najveći sirijski grad Aleppo, koji je i dalje podijeljen na dvije zone, vojnu i pobunjeničku.
Centralni gradski trg nakon oslobođenjaUnatoč tome da se kraj rata još ne nazire, on se u zadnje dvije godine ipak promijenio. Ne tako davno mnogi su mislili kako je pad Damaska samo pitanje dana, a u nekim danima možda i samo pitanje sata. To se nije dogodilo i danas se sa sigurnošću može tvrditi da ako ne dođe do strane vojne agresije, to se neće niti dogoditi.

Kada se stanje na terenu po prvi put počelo mijenjati, vlasti u Damasku bile su spremne na političko rješenje, diobu vlasti i prekid rata, no politička opozicija izvan zemlje – koja je uvelike kontrolirana od strane SAD-a – odbila je takvu mogućnost. Danas, kada su njihove snage prepustile Homs, možda će uvidjeti koliko bi diplomacija bila bolji odgovor od konfrontacije na kojoj su toliko silovito ustrajali. Možda još nije kasno da to shvate, mada sada više ni Damask nema previše sluha – u manje od mjesec dana Sirija će održati predsjedničke izbore koji će zacementirati vlast predsjednika Assada. Izbore kritiziraju oni koji u isto vrijeme potpuno podržavaju izbore u Ukrajini, zemlji gdje velik broj stanovnika na istoku najavljuje bojkot.

Rat u Siriji proizvod je agresivne vanjske politike jednog centra i njihovih međunarodnih i regionalnih saveznika. Ta politika najveći je krivac za preko 150,000 mrtvih i milijune raseljenih. Mnogi će se složiti da unatoč svim žrtvama, unatoč tužnim slikama razsrušenog Homsa, ta politika ovdje, u Siriji, mora biti poražena jer ona nije odnijela samo 150,000 sirijskih života – odnijela je i milijun Iračana, tisuće i tisuće Afganistana i Libijaca. Takva politika zaslužila je poraz i u Siriji ga upravo proživljava.