Emir Suljagić: Zovu me telefonom članovi SDP-a i SDA i poručuju: Glasaće za mene!

Nakon što su sedmicama najavljivali druge kandidate, iznenadna objava Demokratske fronte da će lider koalicije ‘Prvi mart’ Emir Suljagić biti njihov igrač za bošnjačkog člana Predsjedništva, većini građana predstavljala je prijatno iznenađenje. U krajnje direktnom i iscrpnom intervjuu koji je dao za DEPO Portal, Suljagić govori kako je došlo do njegove kandidature, o stanju ljevice u našoj zemlji, viziji koju on i njegova stranka nude za BiH, odnosu prema protukandidatima te tajnom političkom dogovoru o podjeli vlasti koji je, tvrdi, sklopljen između Lagumdžije i Izetbegovića

Razgovarao: Danijal HADŽOVIĆ 

Gospodine Suljagiću, objava Vaše kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva BIH ispred Demokratske fronte mnogima je predstavljala iznenađenje, s obzirom da šira javnost nije bila upoznata da ste Vi uopšte na bilo koji način povezani s ovom strankom. Otkud Vi u DF-u i otkud Vaša kandidatura za vrh države?

U trenutku kada mi je ponuđena kandidatura nisam bio član Demokratske fronte. Meni je kandidatura ponuđena tačno dan uoči godišnjice genocida u Srebrenici ove godine i bila je iznaneđenja i za mene, koliko je kasnije bila iznenađenje i za javnost. Ja sam je prihvatio iz nekoliko razloga.

Prvi razlog je što Željka Komšića cijenim kao čovjeka koji je bio na pravoj strani historije –  od 1992. kada je držao pušku, do 2012. kada je zbog izdajničkog sporazuma Lagumdžije s Draganom Čovićem napustio Socijaldemokratsku partiju. Drugi razlog je taj što kad sam shvatio ko su ostali kandidati, bilo mi je jasno da jedini ja imam pravo da govorim u ime ovog naroda, da sam od svih njih jedini ja patio kad je ovaj narod patio, da sam ja morao napustiti kuću kad je ovaj narod napuštao kuće, gubio članove porodice kad je ovaj narod hotimice gubio članove porodice, gladovao kad je ovaj narod gladovao… Cijeli moj život je najtješnje vezan za sudbinu mog naroda. Treći razlog je što nisam mogao ostati po strani nakon iskustva posredovanja u koaliciji „Domovina“, nakon što sam svojim očima vidio šta je  sarajevska politička čaršija sve spremna uraditi kada dođe do fotelja. Jednostavno, kandidirao sam se jer nisam mogao ostati po strani  i učestvovati u isporuci ove zemlje ljudima koji su je vodili u prethodne četiri godine.

Kažete „nakon što sam svojim očima gledao šta je sve sarajevska politička čaršija spremna uraditi kada dođe do fotelja…“. A na šta konkretno mislite?

Nakon lokalnih izbora u Srebrenici 2012. Zlatko Lagumdžija je krenuo dogovarati s Miloradom Dodikom sve što je potrebno da se spriječi da se isti scenarij ponovi i na izborima 2014. – od zakona o prebivalištu do izbornog zakona. Međutim, u tome neće uspjeti, jer do izbora 2014. godine 45.000 novih glasača bit će prijavljeno poštom kao rezultat onoga što je radio Prvi mart. Ostati po strani dok Bakir Izetbegović  i  Zlatko Lagumdžija već sad dogovoraju Vijeće ministara, kojim će predsjedavati Zlatko Lagumdžija ako Izetbegović pobijedi, to apsolutno ne dolazi u obzir. Mirno sjediti i prepustiti državu u ruke onim koji su pucali u leđa svemu što sam radio u prethodnom periodu – naprosto nije dolazilo u obzir.

To je vrlo ozbiljna tvrdnja. Imate li Vi pouzdane informacije da su Lagumdžija i Izetbegović već pripremili postizbornu koaliciju i da je Lagumdžija predviđen za sljedećeg predsjedavajućeg Vijeća ministara?

Pa ako nije istina, neka oni to demantuju. Neka kažu, vi gospodine Suljagiću lažete, ne postoji nikakav dogovor. Sjetit ćemo se kojom su brzinom, ne SDA i SDP, nego Lagumdžija i Izetbegović jedan drugom pali u naručje odmah poslije februarskih protesta, u strahu da bi ih ovaj narod mogao poslati u historiju. Sjetit ćemo se kako su i jedan i drugi, osiono i osorno, „prijetili“ narodu, nezahvalnom narodu, koji je nezadovoljan mrvicama koje dobija sa njihovog stola. Stjetit ćemo se njihove zajedničke panike i straha u trenucima kad je Predsjedništvo gorilo, a gorilo je jer je pred njim bilo četrdeset, a na Poljinama tri stotine specijalaca, i neka izađu i kažu da ni to nije istina: neka kažu da u trenutku kada je Predsjedništvo gorijeo, više specijalaca, više pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo nije bilo pred njihovim privatnim vilama na Poljinama, nego pred zgradom državnog Predsjedništva.  Zato je Predsjedništvo izgorjelo. Zato što su oni štitili svoju privatnu imovinu, a ne državnu instituciju, pred kojom su poslije ronili krokodilske suze.Tajni savez između Lagumdžije i Izetbegovića već duže vrijeme postoji. To je savez iz interesa jer se radi o dvije kompromitovane političke garniture koje se sada nalaze u istom sosu i spremni su ujediniti snage radi održavanja stečenih privilegija i statusa quo u društvo. Neka javno kažu da to nije istina.

Izjavili ste da su predstojeći oktobarski izbori referendum između dvije vizije BiH – s jedne strane vizije dva Bakira, Hadžiomerovića i Izetbegovića, i s druge DF-a, Željka Komšića i Vas. Možete li pojasniti koja je razlika između te dvije vizije, šta podrazumijeva jedna u odnosu na drugu?

Na strani na kojoj smo DF, Željko Komšić i ja su ljudi koji nikad neće izdati BiH. Na drugoj strani imate dvojicu, koji su 2012. i 2013. bili spremni potpisati ono što je izdaja – sporazum sa Čovićem o različitoj vrijednosti glasa po pitanju druge izborne jedinice u Federaciji, odnosno  de facto priznati treći entitet koji bi po riječima Bakira Izetbegovića postojao samo jedan dan u četiri godine, dakle na dan kada se bira budućnost ove zemlje, kao što je i Lagumdžija govorio da je sasvim logično da glas Hrvata iz Bihaća vrijedi manje nego glas Hrvata iz Hercegovine. To su ljudi koji su s jedne strane. S druge strane su ljudi koji to nikad nisu uradili i koji su se radi svojih vrijednosti žrtvovali i napustili te političke opcije, a vjerujte, mnogo je lakše biti dio te osovine koju čine Lagumdžija i dva Bakira. No, ja lično to sebi nisam mogao dopustiti. Nisam prije svega zbog svog rahmetli oca koji me je odgojio i koji me je naučio trima stvarima: poštenju kao tradicionalnoj vrlini koju sam ponio iz kuće, radu kao najvećoj vrijednosti koju čovjek može imati, i naučio me je i pokazao svojim primjerom da nema veće časti nego dati svoj život za domovinu. To je pored kuće u Bratuncu sve što sam naslijedio od svog oca. Ovaj narod s jedne strane ima ljude koji su dokazali da nikad neće izdati ovu zemlju i s druge strane ljude koji su pokazali kapacitet da izdaju. Na građanima je da izaberu.

I Vi ste uvjereni u pobjedu Vaše vizije?

Ja sam uvjeren u svoju pobjedu iz nekoliko razloga. Prvo je što ni Bakir Izetbegović ni Bakir Hadžiomerović nemaju podršku stranaka koje su ih kandidirale za članove Predsjedništva.  Niti Izetbegović ima podršku cijele stranke, a Hadžiomerović naročito. SDP ne postoji kao stranka od 2011. i od implementacije izbornih rezultata. Od tada samo postoji klijentela okupljena oko Lagumdžije te još nešto pristojnih članova koji se pitaju šta se to zaboga desilo s idejom socijaldemokratije u ovoj zemlji. Bakir Izetbegović ima drugi problem. Tihićevi ljudi, koji imaju utjecaj u stranci, znaju da će u slučaju njegove pobjede na izborima i njegovog preuzimanja stranke na kongresu morati da biraju između političke sudbine Edhema Bićakčića i sudbine Hasana Čengića. Dakle, između progona iz stranke i  političke marginalizacije. Stoga ja i ne krijem da sam dobio mnogo poruka i poziva što članova SDA, što SDP-a, koji su nudili da mi daju podršku i tokom predizborne kampanje i na samim izborima.

Znači, tvrdite da će mnogi istaknuti članovi SDA i SDP-a na izborima podržati Vas, a ne svoje kandidate?!

Vi i u SDA i SDP-u imate poštenih i dobrih ljudi i patriota koji vole ovu zemlju. Ja uvijek pokušavam da se sudržim od toga da generalizujem cijele skupine ljudi. Ja očekujem podršku svih građana ove zemlje kojima je na prvom mjestu Bosna i Hercegovina, uključujući i članove drugih stranaka kojima je na prvom mjestu Bosna, pa tek onda partija. Svi ljudi kojima je Bosna na prvom mjestu će glasati za mene. Svi oni kojima životna egzistencija i uspjeh zavise isključivo od stranaka, glasat će za kandidata svoje stranke.

Vrlo ste oštro reagirali na izjavu Bakira Hadžiomerovića da je Željko Komšić zabio nož u leđa ideji ljevice u BiH, prokomentiravši to riječima da ako je Lagumdžija ljevičar, onda je ljevica otišla k vragu…

U klijenteli Zlatka Lagumdžije, u koju nažalost sada spada i Bakir Hadžiomerović, ljevice ima onoliko koliko ima između kuće Nedžada Brankovića i Bakira Izebegovića, jer tačno između te dvije kuće nalazi se Lagumdžijina kuća. Ja zaista ne znam da li se Bakir Hadžiomerović pravi slijep namjerno ili nam vrijeđa inteligenciju, pa ne vidi pokradene centimetre asfalta, ne vidi tendere Elektroprivrede, ne vidi krčmljenje BH Telecoma… Je li on to stvarno ne vidi, ili nas ubjeđuje da više vjerujemo Zlatkovim očima nego svojim. Hadžiomerović je do jučer bio novinar i za početak bi barem trebao biti u stanju čitati i informisati se o ovim stvarima. Dakle, neka se on najprije izjasni o ovim pitanjima.

Sprječavanje Zlatka Lagumdžije da preuzme Federalnu televiziju ne može biti izdaja ljevice, to je samo za državu i za opšte dobro koristan čin, jer nisu uspjeli u svom naumu da svog sadašnjeg predsjedničkog kandidata postave za direktora te televizije. Je li Hadžiomerović zaista misli na taj način nama vrijeđati inteligenciju? Je li oni stvarno misle da je ovaj narod toliko glup?!

Toliko gnjeva, a i Vi ste nekoć bili član tog istog SDP-a…

U BiH trenutno postoji samo jedna partija lijevo od centra, Demokratska fronta Željka Komšića. Pored nje postoji još i klijentela okupljena oko Zlatka Lagumdžije i postoji jedna bivša partija koja se zove SDP. To je skupina prilično obezglavljenih ljudi koji ne mogu da vjeruju svojim očima šta je Lagumdžija uradio u posljednje četiri godine… Ja sam iz SDP-a izašao prilično tiho, ali nemojte da Zlatku Lagumdžiji u krilo guramo ideju ljevice, jer on s tom idejom nema ništa. U njemu ljevice ima onoliko koliko je ima na Poljinama. Bakir Hadžiomerović nije nikakav kandidat ljevice, on je kandidat Poljina.

S obzirom da se i sami deklarišete kao ljevičar, kako bi prema Vama danas trebala izgledati istinska ljevica u BiH?

Prije svega predsjednik vodeće ljevičarske stranke ne smije izgledati kao da je Azrail lično koji ljudima uzima duše. Stranka ljevice mora biti zasnovana na vrijednostima oko kojih se ljudi okupljaju, a te vrijednosti više ne postoje u ovoj zemlji. Te vrijednosti su ubijene…

Koje su to vrijednosti?

Govorimo o jednakosti svih pred zakonom. Govorimo o jednakosti svih građana na svakom pedlju ove zemlje. Govorimo o jednakosti šansi. Govorimo, na kraju krajeva, o ZAVNOBIH-u. Apsurdno je da je se Zlatko Lagumdžija i Bakir Hadžiomerović danas pozivaju na ZAVNOBIH-a. U kojem dijelu ZAVNOBIH-a piše da glas Hrvata iz Bihaća vrijedi manje od glasa Hrvata iz Širokog Brijega. S kojeg je to zasjedanja?

Kao lider Građanske koalicije „Prvi mart“ dosljedno ste se zalagali za poboljšanje položaja Bošnjaka u RS-u i ostvarivanje njihovih građanskih prava, čime ste sigurno stekli određene simpatije i, uslovno rečeno, konzervativnijeg dijela građana. Da li Vi vidite sebe kao kandidata koji je, za razliku od ostalih, u stanju osvojiti glasove šireg građanstva, kako s lijevog, tako i s desnog političkog spektra?

Prije svega, ja se u RS-u nisam borio za Bošnjake! Ja sam se borio za jednakost svih građana pred zakonom. Borio sam se za prava svih nesrba da ne žive u sistemu koji je u svijetu najbliži aparthejdu otkad je aparthejd ukinut u Južnoafričkoj Republici. Razlika između mene i ostalih kandidata je što sam ja sve vrijeme radio i radim ono o čemu samo pričaju i Haris Silajdžić i Bakir Izebegović i Mustafa Cerić i ostali. Za razliku od njih, ja sam pokazao znanje i sposobnost da u djelo provodim ono što govorim.

Ipak, mnogi u Vama danas vide bošnjačkog nacionalistu i smatraju da bi Vaš ulazak u Predsjedništvo doveo do novih tenzija unutar i tako rovite države i zatezanja odnosa. Kako Vi gledate na to?

Jesam li ja bošnjački nacionalist zato što sam spriječio da Milorad Dodik preuzme Srebrenicu? Jesam li bošnjački nacionalist zato što u RS-u danas postoji 45.000 novih registrovanih birača? Jesam li bošnjački nacionalist zato što se borim da svi građani imaju jednaka prava na svakom koraku ove zemlje? Jesam li bošnjački nacionalist zato što sam stao u zaštitu građana nebošnjačke nacionalnosti i njihove djece u Kantonu Sarajevo?

O mom tobožnjem nacionalizmu jedino i najviše pričaju ti nekakvi meki želuci sarajevski, kojima je ovo što ja govorim pretvrdo i ne mogu to da svare, a zaboravljaju s druge strane da iza Kozije ćuprije vlada potpuno druga stvarnost; da iza Kozije ćuprije vlada režim u kojem je sasvim normalno da te policija u gluho doba noći pokupi u maricu, da te slome i izbace te u neki kanal; da iza Kozije ćuprije, kad si nesrbin, ti si de facto građanin drugog reda, iako de iure nisi; da tamo kao nesrbin ne možeš računati na cijeli niz građanskih i političkih prava koja ti moraju biti obezbijeđena u Evropi 21. vijeka. Ako sam ja zbog borbe da ti ljudi dobiju ništa drugo nego svoja građanska prava, koja im po zakonu moraju biti zagarantovana, stvorio percepciju da sam bošnjački nacionalist, onda neka sam bošnjački nacionalist.

Vjerovatno ste upoznati s izvješćem Krizne grupe o BiH za 2014. godinu u kojem se, iako se kritikuje trenutni koncept s konstitutivnim narodima kao nosiocima političkg subjektiviteta u BiH, za njegovo prevazilaženje preporučuje dalja federalizacija BiH, odnosno formiranje trećeg entiteta. Također, prije nekoliko mjeseci Evropska narodna stranka, savez stranaka desnog centra koje i vladaju u većini evropskih država, dala je podršku ideji federalizacije BiH. Da li je ovo najava da će u budućnosti odnos nekih ključnih međunarodnih igrača prema našoj državi biti bitno drugačiji nego do sada? Kako to komentirate?

Prije svega, kad je riječ o politici Evropske unije prema ovoj zemlji, ja osjećam potrebu da podsjetim javnost da dok je ovaj narod, matematička većina ove zemlje, koju su činili ne samo Bošnjaci, nego i Srbi i Hrvati i ostali koji su stali na stranu ove zemlje, bio osuđen na fizički nestanak, predstavnici evropskih zemalja ponašali su se sramno – od lorda Owena koji je izjavljivao „don't dream dreams“, preko Thorvalda Stoltenberga koji nas je ubjeđivao da smo mi svi Srbi, pa do Carla Bildta koji je 16. jula 1995. u Dobanovcima kod Beograda pio vino sa Miloševićem i Mladićem, dok su posljednji veliku skupinu zarobljenih muškaraca i mladića iz Srebrenice ubijali u Kozluku. To je mjera evropske politike u ovoj zemlji.

Izvještaj Krizne grupe treba odmah demistificirati. Njega je pisao jedan kriptonacionalista koji se zove Marko Prelec, koji je u najbolju ruku ili na plantom spisku HDZ-a i Dragana Čovića ili je povezan s HDZ-ovim lobističkim naporima u zemljama Evropske unije. Stoga, mislim da samom izvještaju ne treba pridavati nikakvu težinu.

Ne bojite se da bi međunarodna zajednica ubuduće mogla otvoreno insistirati na federalizaciji BiH, odnosno stvaranju trećeg entiteta?

Ko god misli da će od ovog naroda dobiti ono što nisu u trenutku kad je Vojska Jugoslavije bila na Han Pijesku sa svojim tenkovima, a Hrvatska vojska u zapadnom dijelu Mostara sa svojim tenkovima, taj se ljuto i grdno vara… Bilo kakva mogućnost trećeg entiteta je izazivanje nasilja, ozbiljnog organizovanog nasilja, i od toga neće biti ništa. Možemo razgovarati i pregovarati, ali o podjeli BiH i o vrijednostima nećemo pregovarati. Mi nikada nećemo pristati da budemo Palestinci. Mi nećemo pristati da se na trećini bh. teritorije pravi Gaza. Nećemo pristati da Bošnjaci na teritoriji RS budu krimski Tatari. To se neće dogoditi. Bosna i Hercegovina će biti zemlja u kojoj će svi njeni građani biti isti na svakom njenom koraku. To neće biti danas, neće biti sutra, ali će biti za dvadeset godina. Ali da bi to bilo za dvadeset godina, moramo početi raditi na realiziranju tih vrijednosti odmah.

Na koji način?

Prije svega, moramo imati jasnu viziju gdje želimo da ova zemlja bude za dvadeset godina. Trebamo identificirati resurse koji su nam za to potrebni, te resurse mobilizirati i stvarnost koju želimo provesti u djelo. To, vjerujte mi, uopšte nije teško postići. Samo treba početi raditi.

Razlika između ozbiljnih i uspješnijih političkih projekata i onih neuspješnih je razlika u ideji i snazi vizije. Jugoslavija je postojala kao socijalistička republika pedeset godina jer je jedan čovjek imao vrlo jasnu viziju i snagu da tu viziju provede u djelu.

Stvarnost u kojoj mi danas živimo je kreirana između maja i augusta 1992. Kreirana je ognjem i mačem, i skoro se ništa od toga nije promijenilo do danas. Postoji mogućnost da se ta stvarnost promijeni, ali se mora jako mnogo raditi i mora se vrlo jasno znati gdje se želi biti.

Ukoliko biste bili izabrani za bošnjačkog člana Predsjedništva, koje partnere biste voljeli da imate kao hrvatskog i srpskog člana?

Nimalo me ne zanima ko će biti izabran. Ono što je bitno jeste da mi imamo plan i da mi taj plan provodimo u djelo. Dogovarat ćemo se oko stvari oko kojih moramo da se dogovaramo, jer ja nemam namjeru biti Haris Silajdžić, sjediti tamo četiri godine i svađati se s ljudima. Radit ćemo stvari koje možemo zajedno raditi. Na stvarima oko kojih se razlikujemo – nema nikakvih problema, radit ćemo ono što mislimo da treba, svako kako treba. Ja namjeravam da ono što sam radio s Prvim martom, s livade, radim ispred Predsjedništva BiH. Da projiciramo zakone ove države, da projiciramo ovu državu na svakom njenom koraku. I svako ko se nađe na ovom putu, doživjet će sudbinu svakog ko je pokušao da uništi ovu zemlju – bit će uništen, nestat će.

Ljepota ove zemlje je što joj već stoljećima svako malo predviđaju nestanak. I svaki put kada ga najave, kad već otvore šampanjac da to proslave, ova zemlja opstaje, a oni koji je pokušavaju pokoriti propadaju. No tragedija u svemu tome je što ovaj narod uvijek plaća skupu cijenu za to.

Kažete da je vama najbitnije da imate plan i da ga provodite u djelo. O kakvom planu je riječ?

Što se tiče mene i Demokratske fronte, mi ćemo biti u koalciji s ovim narodom – jedino i isključivo s ovim narodom. Šta god ovaj narod kaže, mi ćemo se povinovati volji ovog naroda. Kad se bude razgovaralo o ulasku u vlast, tad ćemo malo drugačije da razgovaramo. Ponovit ću sada ovdje i ono što je predsjednik Komšić jednom rekao – prvo ćemo se morati dogovoriti o zakonima, koje ćemo staviti pred parlamentarnu većinu, sačekati da ta parlamentarna većina, ukoliko ona postoji, usvoji te zakone i onda imati vladu koja će ispunjavati te zakone. Uradit ćemo ono što su uradili socijalisti i naprednjaci u prošlom mandatu u Srbiji. Parlamentarna većina je usvojila izmjene nekoliko važnih zakona, ti zakoni su usvojeni od strane parlamentarne većine i onda je formirana vlada koja je te zakone provodila u djelo. No uvijek ćemo se povinovati volji ovog naroda. Šta god taj narod odluči na ovim ili na narednim izborima.

S obzirom da je vanjska politika možda i najvažniji segment u djelovanju Predsjedništva BiH, kakvu politiku namjeravate po tom pitanju voditi?

Svjetski poredak koji je nastao padom Berlinskog zida je umro i stvara se jedan potpuno novi poredak. Zbog toga trebamo biti jako pažljivi šta radimo, u koje sukobe ulazimo, na koje strane i gdje se stavljamo. Mi moramo biti u stanju da sami izaberemo na koju stranu želimo da se stavimo u svijetu. Potpuno je jasno da se kroz Evropu spušta jedna potpuno nova „željezna zavjesa“. Na ovom našem komadu planete i Evrope trenutno postoje tri ili četiri različita utjecaja koji na njemu pokušavaju ostvariti dominaciju.

Milorad Dodik je, recimo, Putinov klijent. Milorad Dodik je Putinov više nego Putin sam. Putin njega svjesno koristi da stvara haos u Bosni. No, Rusija je predaleko. Rusiji strateški ovo nikad nije bilo važno područje. Moramo biti oprezni, no mislim da ne postoji pretjerana mogućnost da ruski utjecaj ovdje postane predominantan.

Imate različite svjetske utjecaje u BiH, imate evropski utjecaj, imate Amerikance kojima je vanjski intervencionizam na historijskom minimumu, imate Tursku koja se budi… Mi u svemu tome moramo biti pametni i zadržati svoj put i ostati dosljedni historiji ove zemlje, ne smijemo se igrati. Izvjesno je da će u proljeće 2015. doći do razgovora u ustavnim promjenama. Stoga nas u tim razgovorima ne smiju predstavljati ljudi koji su već pokazali kapacitet za izdaju. Ja mogu da ne pobijedim na sljedećim izborima, ali ova zemlja ne može ako ja ne pobijedim.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)