Tri elektroprivrede u Bosni i Hercegovini (BiH) nemaju dugoročnu viziju i planove razvoja usklađene sa principima održive energetske tranzicije, ne posluju na zadovoljavajući način i nisu sposobne samostalno, bez državne pomoći, da investiraju u nove proizvodne kapacitete, pokazalo je istraživanje provedeno među 120 istaknutih stručnjaka i eksperata u regionu.
Istraživanje „Barometar spremnosti država za održivu energetsku tranziciju u zemljama Zapadnog Balkana“, kojim su obuhvaćene BiH, Srbija i Crna Gora, sproveo je Centar za održivu energetsku tranziciju „ReSET“.
Više od 120 istaknutih stručnjaka i eksperata u elektro-energetskom sektoru, obuhvaćenih istraživanjem, govorilo je o spremnosti za energetsku tranziciju, napuštanju korištenja uglja i povećanju korištenja obnovljivih izvora energije u navedene tri zemlje.
„Preko 70 učesnika istraživanja je iz BiH, što garantuje reprezentativnost uzorka. Htjeli smo da istražimo koja je vizija elektroenergetskog sistema u BiH u 2050. godini i šta je koncept „održivosti“ energetske tranzicije, kakva je spremnost ključnih aktera, institucija, elektroprivreda i drugih, koje su barijere, ko su očekivani nosioci tranzicije ili pokretači“, rekao je predsjednik Upravnog odbora „ReSET-a“ profesor Mirza Kušljugić koji je o istraživanju nedavno govorio na Međunarodnoj konferenciji „Zelena energija iz otpada uz smanjenje CO2“ u Sarajevu.
Ugalj će se koristiti i nakon 2050. godine
Čak 71,2 odsto učesnika obuhvaćenih istraživanjem smatra da će se ugalj u BiH koristiti „do“ i „nakon“ 2050. godine.
„Osnovni zaključak istraživanja, zbog značajnog fokusa na sigurnost snabdjevanja, je povećanje učešća obnovljivih izvora energije, prije svega solarnih i vjetro elektrana, ali napuštanje korištenja uglja ne tako brzo. Mi psihološki još nismo prihvatili da ćemo prestati koristiti ugalj za proizvodnju električne energije. Trećina smatra da ćemo ugalj koristiti za proizvodnju električne energije i iza 2050. godine, a potpisali smo da nećemo do tada koristiti ni ugalj, ni naftu, ni plin“, naveo je Kušljugić.
Dodao je da trećina učeniska smatra da ćemo ugalj koristiti do 2050. godine, ali i da je jako važna mapa puta s obzirom na to da u BiH i regionu preovladava mišljenje da će dekarbonizacija ići tako što do 2045. godine nećemo ništa raditi, a onda se strmoglaviti za pet godina.
„Dekarbonizacija ili napuštanje uglja mora da bude linearno, planirano i postepeno jer jedino to omogućava da rudarske regione restruktuirate“, istakao je Kušljugić.
Učesnici su saglasni da treba ubrzano i organizovano smanjivati korištenje uglja i razvijati obnovljive izvore energije do 2030. godine, a tehnologije koje se preferiraju su vjetroelektrane i solarne elektrane. Oko 18 odsto učenika smatra da treba koristiti tehnologiju rekonstrukcije termoelektrana radi ko-sagorijevanja uglja i biomase. Čak 15 odsto podržava termoelektrane na biomasu/biogas, uključujući i ko-generativna postrojenja.
Mirza Kušljugić (Foto: Capital)
Elektroprivrede nemaju viziju za tranziciju
Dio istraživanja bio je o tome koliko su institucije, elektroprivrede, sposobne da vode energetsku tranziciju i šta su njihove osnovne karakteristike.
„Oko 70 odsto učenika, mi to smatramo konsenzusom, smatra da elektroprivrede u BiH nemaju dugoročnu viziju i planove razvoja koji su usklađeni sa principima održive energetske tranzicije, da ne posluju na zadovoljavajući način i stoga nisu sposobne samostalno, bez državne pomoći, da investiraju u nove proizvodne kapacitete. To znači da trenutno, ovako kako rade, ne mogu biti nosioci tranzicije, a vlade od njih to očekuju“, naveo je Kušljugić.
Učesnici smatraju da će nosioci promjena biti privatni investitori, što je, smatraju u ReSET-u, vrlo nepovoljna polazna pozicija.
„Oko 80 odsto stručnjaka smatra da državne institucije ne shvataju širu sliku energetske tranzicije kao komponentu treće industrijske revolucije, nemaju viziju ni konzistentne planove tranzicije i nemaju institucionalne niti ljudske kapacitete da vode ovakve dugoročne i složene tranzicijske procese“, rekao je Kušljugić.
Barijere
Kao ključne barijere za tranziciju su identifikovane elektroprivrede koje nastoje zadržati postojeću monopolsku poziciju, kao i otpor postojećih političkih i ekonomskih struktura provođenju tranzicije, zbog interesa u zadržavanju postojećeg stanja.
„Ovo nije neuobičajeno ni u drugim državama. Akteri koji svuda treba da budu nosioci tranzicije, posebno političke strukture, su identifikovani kao barijere. To je veliki, suštinski i ključni problem“, kazao je Kušljugić.
Dodao je da sumarna analiza do sada pokazuje da će dekarbonizacija BiH biti pod vanjskim političkim pritiskom, EU ili Energetske zajednice, te najvjerovatnije uz tehnički podršku stranih eksperata, kao što je i do sada bila svaka tranzicija jer BiH nema potrebne kapacitete.
BiH mora da odredi datum prestanka korištenja uglja
Istraživanje je otkrilo i da nije suštinski shvaćena i prihvaćena energetska tranzicija koja podrazumijeva dekarbonizaciju, digitalizaciju i fleksibilnost, decentralizaciju i demokratizaciju.
„Naše napomene su da održivu energetsku tranziciju jedino mogu voditi domaći akteri, ona ne može biti nametnuta. Ako je nametnuta, ne može biti održiva. Uloga institucija je ključna, posebno u prvoj fazi tranzicije, a budućnost zemalja zavisiće od sposobnosti njihovih institucija da se prilagode brzini tehnoloških, ekonomskih i političkih promjena. Polazna pozicija BiH nije baš spektakularno pozitivna“, zaključio je Kušljugić.
IZ ReSET-a poručuju da je prvi korak koji BiH mora da napravi taj da odredi datum prestanka korištenja uglja za proizvodnu električne energije, kao i da proces dekarbonizacije ubrza nezavisno od pandemije virusa korona, ali da to mora ići paralelno sa pravičnom tranzicijom – restrukturiranjem rudarskih regiona.
Prezentacija sveobuhvatnih retzultata istraživanja očekuje se do kraja ove godine i to će biti osnova za dalje djelovanje ReSET-a i SE3T-net mreže think-tank organizacija u regiji.
CAPITAL: Svjetlana Šurlan
Naslovna FOTO: Centar za životnu sredinu
