-TopSLIDEKultura

Jedan od ciljeva feminizma je uništiti instituciju braka i porodice

Jedna od glavnih meta feministkinja otkako je pokret dobio na značaju bio je njegov rat protiv braka i porodičnih vrijednosti. Linda Gordon, feministička autorka i profesorka, otišla je toliko daleko da je izjavila:

“Jezgra porodice mora biti uništena (…) bez obzira na njene konačne posljedice, raspad porodica sad je objektivno revolucionaran proces (…) nijedna žena ne bi trebalo da sebi uskrati bilo kakve mogućnosti zbog svoje posebne odgovornosti prema svojoj djeci (…).”

Vivian Gornick, druga feministička autorka, izjavila je:

“(…) biti domaćica je nelegitimna profesija.”

Sheila Cronin, liderka Nacionalne organizacije žena, izjavila je:

“Pošto brak predstavlja ropstvo za žene, jasno je da se ženski pokret mora koncentrisati na napad na ovu instituciju.”

Ovo su samo neke od mnogih izjava koje su dale istaknute feminističke vođe i glasovi unutar pokreta koji se suprotstavljaju braku i porodičnim vrijednostima. Zašto je ovo bitno? Pa, decenijama kasnije, čini se da je feminizam dobrim dijelom postigao svoj cilj uništenja braka i porodičnih vrijednosti.

Prema podacima CDC/NCHS Nacionalnom sistemu vitalne statistike, od 2014. godine, stopa brakova na 1.000 ljudi u Sjedinjenim Državama je oko 6.9, a stopa razvoda je 3.2. Ovi brojevi su zasnovani na popisu iz 2010. godine. To znači da je od 2014. godine godišnja stopa razvoda nešto više od 46%. Još upečatljivije je to da stopa razvoda raste sa svakim uzastopnim brakom, oko 60% za drugi brak i oko 73% za treći brak.

Dana 22. augusta 2015. Science Daily objavio je članak u kojem se govori o studiji koju je sproveo Michael Rosenfeld, vanredni profesor sociologije na Univerzitetu Stanford, pod naslovom “Kako se parovi upoznaju i ostaju zajedno”. U ovoj studiji, Rosenfeld je otkrio da kad se bračni parovi razvedu, u 69% slučajeva, razvod je inicirala supruga.

Međutim, feministička pobjeda nad institucijom braka i porodičnih vrijednosti došla je uz veliku cijenu.

Troškovi razvoda i rasturenih domova u zajednici poznati su više od 20 godina. Heritage Foundation je 17. marta 1995. objavila izvještaj pod naslovom “Pravi osnovni uzroci nasilnog zločina: raspad braka, porodice i zajednice”, autora dr. Patricka F. Fagana.

Evo ključnog rezultata Faganovog izvještaja:

“Naučni dokazi (…) sugerišu da je u srcu eksplozije kriminala u Americi gubitak sposobnosti očeva i majki da budu odgovorni u brizi o djeci koju donose na svijet. Ovaj gubitak ljubavi i vođstva na intimnim nivoima braka i porodice ima široke društvene posljedice (…) za širu zajednicu.”

Kao što vidite, ključni rezultat dr. Fagana demonstrira društvene posljedice feminističkog rata protiv braka i porodičnih vrijednosti.

Rezultati izvještaja veoma sažeto razlažu ove društvene posljedice na sljedeći način:

“Tokom proteklih trideset godina, porast nasilnog kriminala je uporedan s porastom porodica koje su očevi napustili.

Susjedstva s visokim stepenom kriminala karakteriše visoka koncentracija porodica koje su očevi napustili

Heritageovo istraživanje svake države ponaosob pokazuje da povećanje postotka djece koja žive u jednoroditeljskim domovima od 10 posto obično dovodi do povećanja maloljetničkog kriminala za 17 posto.

Stopa nasilnog tinejdžerskog kriminala odgovara broju porodica koje su očevi napustili.

Tip agresije i neprijateljstva koje demonstrira budući kriminalac često je nagoviješten neuobičajenom agresivnošću već u dobi od pet ili šest godina.

Budući kriminalac obično bude osoba koju druga djeca odbacuju već u prvom razredu, a zatim formira svoj sopstveni kug prijatelja, često buduće delinkventne bande.”

Upadljive su razlike između zajednica koje prihvataju feministički stav da brak treba uništiti, u poređenju sa zajednicama u kojima su brak i tradicionalne porodične vrijednosti ostali netaknuti. Oni pokazuju da najveći pojedinačni faktor koji doprinosi visokom nivou kriminala u okruženju su porodice bez oca. Drugim riječima, razorene porodice, gdje su se biološka majka i biološki otac razdvojili, direktno su odgovorne za povećanje stope kriminala u svojim zajednicama.

Ovo čini brutalno jasnim da je feministička perspektiva porodice i braka štetna za djecu i zajednice jer je feministički rat protiv braka direktno odgovoran za stvaranje porodica bez očeva.

Skoro 20 godina kasnije, Robert I. Lerman i V. Bradford Vilcox s Američkog poduzetničkog instituta za porodične studije, potvrđuju nalaze dr. Fagana iz 1995. godine i njihov rad pokazuje da su netaknute porodice neophodne za ekonomski prosperitet u zajednicama. U oktobru 2014. u koautorskom izvještaju od 56 stranica pod naslovom “Za bogatije, za siromašnije, kako porodica strukturiše ekonomski uspjeh u Americi”, iznijeli su pet ključnih rezultata:

1) Povlačenje iz braka – povlačenje koje je bilo koncentrisano među Amerikancima s nižim prihodima – igra ključnu ulogu u promjenljivoj ekonomskoj sudbini američkog porodičnog života. Procjenjujemo da bi rast srednjeg prihoda porodica s djecom bio 44 posto veći da su Sjedinjene Države danas uživale nivo bračnog roditeljstva iz 1980. godine. Dalje, najmanje 32 posto rasta nejednakosti u porodičnim prihodima od 1979. među porodicama s djecom i 37 procenata pada stope zaposlenosti muškaraca tokom tog vremena može se povezati sa sve manjim brojem Amerikanaca koji formiraju i održavaju stabilne, bračne porodice.

2) Odrastanje s oba roditelja (u porodici na okupu, tj. intact family) je snažno povezano s više obrazovanja, posla i prihoda među današnjim mladićima i djevojkama. Mladići i žene iz porodica na okupu (intact family) uživaju godišnju “premiju za porodicu na okupu” u iznosu od 6.500 dolara, odnosno 4.700 dolara u odnosu na prihode njihovih vršnjaka iz porodica s jednim roditeljem.

3) Muškarci dobijaju značajnu “bračnu premiju”, a žene ne snose nikakvu bračnu kaznu u svojim ličnim prihodima, a i muškarci i žene uživaju znatno veće porodične prihode u poređenju s vršnjacima s inače sličnim karakteristikama. Na primjer, muškarci uživaju bračnu premiju od najmanje 15.900 dolara godišnje u svom individualnom prihodu u poređenju s muškarcima samcima.

4) Ova dva trenda se međusobno pojačavaju. Odrastanje s oba roditelja povećava vaše šanse da postanete visoko obrazovani, što zauzvrat dovodi do veće šanse da budete u braku kao odrasla osoba. I dodatno obrazovanje i brak rezultiraju višim nivoima prihoda. Zaista, muškarci i žene koji su odgajani uz prisustvo oba roditelja, a zatim se vjenčaju, uživaju posebno visok prihod kao odrasli. Muškarci i žene koji su trenutno u braku i odgajani u porodici na okupu (intact family) uživaju godišnju “porodičnu premiju” u prihodu svog domaćinstva koja premašuje prihod njihovih neoženjenih vršnjaka koji su odgajani u porodicama na okupu za najmanje 42.000 dolara.

5) Prednosti odrastanja u porodici na okupu (intact family) i braka proširuju se na čitavu populaciju. Oni se odnose na crnce i Hispanoamerikance otprilike koliko i na bijelce. Na primer, crnci uživaju bračnu premiju od najmanje 12.500 dolara u svom individualnom prihodu u poređenju sa samcima. Prednosti se također odnose, uglavnom, na muškarce i žene koji su manje obrazovani. Na primjer, muškarci sa srednjom školom ili manje uživaju u bračnoj premiji od najmanje 17.000 dolara u poređenju sa samcima.

Piše: Bob Lewis

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Dilaogos.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close