Abu Bakr Muhammad Ibn ‘Abd al-Malik Ibn Muhammad Ibn Tufayl (Ibn Tufejl) al-Qaisi (493-581. p.h./1100-1185. n.e.) poznati je i značajan arapski filozof. Rođen je u Wadi Ashu blizu Granade u Španiji. Kao svestran učenjak, pisao je stihove i bavio se i medicinom i politikom. U početku je radio kao ljekar, a poslije kao sekretar u doba vladavine ‘Abd al-Mu’mina, koji je bio osnivač dinastije Al-Muwahhida. Od 1163. do 1184. n.e. služio je kao vezir i glavni kraljevski dvorski ljekar kod halife Muwahhida Sultana Abu Ya’quba Yusufa. Ibn Tufayl, zajedno sa svojim savremenicima Ibn Bajjahom (Ibn Badždž) i Ibn Rushdom (Ibn Rušd), predstavlja avangardu muslimanske filozofije. Po njegovoj preporuci mladi Ibn Rushd je dobio mjesto u njegovoj službi na kraljevskom dvoru. Ibn Tufayl je umro 1185. n.e. u glavnom gradu Maroka.
GLAVNI RADOVI
Ibn Tufayl se istinski pamti i zaslužuje priznanje po svojoj autentičnoj i upečatljivoj filozofskoj raspravi “Hayy Ibn Yaqzan”, radu u obliku filozofskog istraživanja o prirodi stvari. Kao što s pravom zapaža Sami S. Hawi: “Hayy Ibn Yaqzan” (Hajj ibn Jakzan) predstavlja dobro koncipiranu knjigu sa jasno određenom koncepcijom.
Zahvaljujući vještini autora, svaki detalj se izlaže prirodno, podređen višoj svrsi. U ovom radu on se podjednako predstavlja i kao naučnik i kao pjesnik i kao filozof, neumorno iznoseći neprekidan niz zapažanja i dokaza koji vode do izvođenja njegovih zaključaka.”
Utjecaj i značaj ovog filozofskog remek-djela osjetio se i u muslimanskom i u kršćanskom svijetu kako u srednjem vijeku, tako i u modernim vremenima. 1948. g. Hiwadže Abdul Hamid je napisao:
“Treba primijetiti na kraju da je ova alegorija bila vrlo popularna u srednjem vijeku i u kršćanskim i u muslimanskim zemljama. Pojavljivali su se prevodi na latinskom i hebrejskom, a u novije vrijeme i na engleskom i holandskom. Ovo djelo je dobilo visoke pohvale od Leibnitza i nema nikakve sumnje da su i on i Spinoza bili pod njegovim velikim utjecajem. Spinoza, čije je poznavanje hebrejske filozofije samo po sebi podrazumijevalo i poznavanje arapske filozofije, bio je bez svake sumnje upoznat sa hebrejskim prevodom Ibn Tufaylovog velikog remek-djela. I svaku preostalu sumnju oko toga raspršuje činjenica da je jedan holandski prevodilac Hayy Ibn Yaqzana, tj. Bouwmeester (Amsterdam – 1672), bio prijatelj Spinozin. Zahvaljujući uglavnom radu Spinoze i Leibnitza, kontinentalna škola racionalizma posebno, a i evropska filozofija općenito prvi put se susreću sa konceptima vidovitosti, koja ne spada u područje svjesnog, sa urodenim osobinama i sa apriornim shvatanjem. I uglavnom su upravo ovi koncepti najvećim dijelom, u krajnjoj liniji, bili razlog za kolaps empirizma Lockea, Berkeleya i Humea.
Stoga Ibn Tufaylovo djelo Hayy Ibn Yaqzan nije samo živopisan i alegorijski prikaz rezultata postignutih do tada naučnim istraživanjem i filozofskim razmatranjima u svijetu islama; isto tako se pokazalo da je to djelo bilo glasnik nove ere u filozofiji u Evropi budućnosti. S obzirom na to položaj Ibn Tufayla u istoriji filozofije je jedinstven.”
M. M. Sharif uz to dodaje:
“Ovo značajno djelo prvo je preveo na latinski Edward Pococke Junior. Objavljeno je sa arapskim tekstom u Oxfordu 1671. g., a onda su se pojavili njegovi prevodi na većinu evropskih jezika. Po riječima Paula Bronnlea, “u relativno kratkom vremenu ovo djelo je skrenulo pažnju publike – u stvari, osvojilo je svijet kao oluja i dugo vremena ostalo je u velikoj modi.” Interes svijeta za njega još nije prestao, jer je na ruski preveden 1920., a na španski 1934. g. Na engleski ga je prvi preveo George Keith 1624. g., zatim George Ashwell 1686. g. i Simon Ockley 1708. g. jedanaest godina nakon objavljivanja Ockleyeve verzije Daniel Defoe je napisao svoga Robinsona Crusoa. Stoga se s pravom može zaključiti da Daniel Defoe duguje koncepciju svoga rada velikom muslimanskom filozofu.”
“Hayy Ibn Yaqzan” je prije svega filozofsko remek-djelo jednog učenjaka koji je općeprihvaćen kao filozof. I pored toga; metodična istraživanja, način pripovijedanja, davanje. određenim stvarima prednosti, oslikani izazovi, kao i sredstva i načini koje je pronalazio Hayy prolazeći kroz svaku pojedinu fazu svog zivota pokazuju nam bogatstvo pogleda jednog filozofa na obične pojave u prirodi. Trenutni pogled na sadržajima pouke ove filozofske rasprave, u kojoj Hayy predstavlja ili samog Ibn Tufayla ili njegov ideal, otkriva nam perspektive koje mnogostruke utječu na naše ekonomske poglede na svijet.
Izbor ove priče o “Hayy Ibn Yaqzanu” ne bi trebalo da zamagli Ibn Tufaylove druge doprinose u oblasti filozofije, medicine i politike. Ali i sama ova rasprava je više nego dovoljna da krenemo u putovanje puno oštrih zapažanja, vivisekcije i eksperimentiranja, koji nam predstavljaju Ibn Tufayla kao filozofa onakvog kakav je i bio.
PRIČA O HAYY IBN YAQZANU
Glavni lik Ibn Tufayla je Hayy Ibn Yaqzan, čovjek koji se pojavio na nekom otoku u Indijskom okeanu, smještenom ispod ekvatora.
Jedna srna, u potrazi za svojim izgubljenim lanetom, pronalazi dijete Hayya, uplakanog od gladi. Od tada, pa sve do sedme godine Hayyia doji srna kao svoje vlastito mladunče.
U toku ovih prvih sedam godina Hayy stječe iskustvo posmatrajući ponašanje drugih Životinja, koje poslije imitira ili se bori sa njima u ovom procesu preživljavanja i odrastanja.
Upravo u ovom uzrastu Ibn Tufayl suočava Hayya sa prvom životnom krizom, tj. sa smrću srne. Ova smrt donosi nove izazove za Hayya, uvodeći ga u jedno novo razdoblje i istraživanja i iskušenja na putu njegovog životnog osamostaljivanja.
Izmijenjene okolnosti i izazovi otkrivaju još jedan spektar otkrića za Hayya. Dalja razmišljanja, eksperimentiranja i prilagođavanje ovim novim otkrićima ukazuju Hayyu na puteve i načine da postigne svoje svjetovne ciljeve, a i da dalje napreduje u svojoj duhovnoj odiseji ka spoznaji o Jedinome Koji je Vrhunski Cilj Cjelokupnog Savršenstva, Neizostavno Samoopstojećeg Bića. U njegova nova otkrića spada otkriće vatre i njeno korišćenje, pripitomljavanje različitih životinja (peradi, sokolova, konja, magaraca i sl.), izrada oružja, proučavanje bogatstava i okruženja oko sebe, seciranje životinja da bi spoznao razliku između njihovih fizičkih tijela i nevidljivog duha u njima, koji je izvor njihovog života, i tako dalje.
Ibn Tufayl navodi Hayyijeve godine od 21, 35 i konačno 50 godina, kao da naznačava značajne periode njegovog životnog razvoja i otkrića. Nakon svake ove starosne granice izgleda da se on sve više približava odgovoru na sva njegova duhovna traganja. Svaki pojedini materijalni dobitak koji stječe sve Više ga približava njegovom duhovnom ispunjenju.
U dobi od 50 godina Hayy sreće Asala, posjetioca sa susjednog otoka. U ovome je djelu interesantno primijetiti kako Hayy dijeli sa Asalom ono što je uspio da postigne za svojih pedeset godina samoće i vlastitog razvoja. Međutim, nije mu tako dobro išlo sa Salamanom, koji je bio vladar Asalove zemlje.
Priča o Hayy ibn Yaqzanu i ekonomski pogledi na svijet Ibn Tufayla koji proizilaze iz te priče
Kroz lik Hayya Ibn Yaqzana Ibn Tufayl izražava svo shvatanja. Hayyove težnje i metodično ispitivanje istraživanje predstavljaju ideal Ibn Tufayla.
Slijedeća razmatranja su samo skromni pokušaji da prenese filozofsko i naizgled ekonomski beznačajno ponašan jednog čovjeka u primitivnom okruženju, posmatrajući to ugla u kojem ono dobiva duboko značenje za ekonomskE poglede na svijet jednog filozofa.
Promatranje i oponašanje
To je ponašanje u kojem nema kompromisa, i to u okruženju koje Hayy počinje tek da spoznaje i da procjenjuje. On je sebi dao zadatak da razvija svoje sposobnost posmatranjem i imitiranjem drugih životinja, pa čak i onda kada je imao od koga da zavisi, tj. od svoje majke-srne.
Implikacije
a) Rani stadij razvoja stvara potrebu za razumijevanje i pozitivnih i negativnih aspekata nečijeg okruženja.
b) Oponašanje svega što je korisno neophodno je u stadiju kada čovjek još nije spreman da stvara ili pronalazi sredstva da bi zadovoljio svoje potrebe i želje.
c) N eprekidno i pažljivo kontrolirano posmatranje i oponašanje može da olakša proces prilagođavanja okruženju.
d) Prirodena sposobnost za lako prilagođavanje uvijek predstavlja preimućstvo.
U svakoj borbi prednostima ju oni koji su bolje opremljeni i više nadareni
Na veliko razočarenje sedmogodišnjeg Hayya, on je često gubio u svojim prvim bitkama za hranu i vodu koje je vodio sa mladim smama, koje su bile brzonoge i obdarene rogovima.
Kao ljudsko biće, on, naravno, nije bio obdaren ovim fizičkim preimućstvima, specifičnim samo za srne. Ali on je postepeno naučio da se naoruža drvenim granama, kamenjem i zašiljenim kremenom. Ovim je napadao divlje životinje koje su mu se suprotstavljale. Vremenom je Hayy stekao nadmoć nad ovim životinjama.
Implikacije
a) Pobjeda u borbi pripada onima koji su dovoljno sposobni da istraju u borbi.
b) U dobu od sedam godina, ili u relativno sličnom dobu, čovjek mora prihvatiti uzmake ili gubitke u prvim borbama kao dobit u vlastitom učenju i iskustvu. Poraz u prvoj bici ne smije se posmatrati kao poraz cjelokupne borbe za opstanak, kao što će se pokazati u Hayyovom kasnijem Životu.
c) Neposjedovanje određenih fizičkih preimućstava ili sredstava ne znači stalni i konačni nedostatak. Naprotiv, čovjek treba da se bori da bi pronašao druga sredstva ili druge izvore snage i sposobnosti. Prema čovjekovom saznanju, ovi supstituti, ukoliko se ozbiljno za njima traga, mogu čak poboljšati ranije podređeni položaj. Agresivnost i čvrstina imaju svoju vrijednost i povremeno je možda potrebno koristiti takve načine djelovanja da bi se obezbijedio stabilniji i čvršći status.
Potrebe podstiču stvaranje sposobnosti
Hayy je shvatio svoje fizičke konkurentske i odbrambene nedostatke kada se upoređivao sa drugim zivotinjama koje su imale rogove, kljove, kopita, mamuze i kandže. Ovo ga je jako uznemiravalo i činilo ga vrlo nesretnim. Stoga je za sebe izradio oružje da bi se osposobio za ravnopravnu borbu sa svojim rivalima životinjama.
Implikacije
a) Borba za opstanak ili konkurencija je osnovna činjenica čovjekovog ekonomskog života.
b) Potrebe (da bi se nadomjestili nečiji nedostaci) mogu voditi stvaranju sposobnosti, potrebnih za zadovoljavanje nečijih osnovnih potreba. Pasivan stav prema vlastitim nedostacima, kao što je, na primjer, pesimističko raspoloženje, lako obeshrabrivanje ili bježanje od problema, ide uvijek na štetu čovjeka. Stoga čovjek treba da smišlja načine i sredstva da nadomjesti vlastite nedostatke ili da se suoči sa mogućim štetnim posljedicama i da ih pokuša spriječiti.
c) Bespomoćnost ne smije da stoji na putu jačanja čovjekov konkurentne sposobnosti. Poraz počinje onda kada čovje počne da samo lamentira nad svojom bespomoćnošću ne tražeći konkretan i efikasan način njeno prevazilaženja.
d) Stvaranje preimućstava ne bi bilo moguće da Hayy nije spoznao činjenicu da je to bilo neophodno za njegovo preživljavanje. Njegove ranije navike posmatranja i zapažanja okoline i njegovi početni gubici u borbi za hranu i vodu odigrali su glavnu ulogu u stvaranju ove spoznaje.
e) Uz raspoložive resurse, izrada i pronalaženje supstituta može nadoknaditi nedostatak prirodnih preimućstava. toga čovjekova sposobnost nije ograničena na ono što je čovjeku dato, nego više zavisi od toga koliko marljivo on pokušava da iskoristi svoju inteligenciju i okruženje. Otkrivanje, eksperimen tiran je, im proviziran je i primjena ili produženo korišćenje
Hayy je slučajno otkrio vatru trenjem među rogozima. Mada je oklijevao zbog onoga što se može desiti, njegova želja da shvati ovo otkriće je prevagnula. Tako je kasnije otkrio koristi i prirodna svojstva vatre.
Implikacije
a) Koristi od novootkrivenih sredstava mogu se maksimizirati daljim procesom eksperimentiranja, improviziranja i pokušaja primjene da bi se pronašle i druge namjene i koristi otkrivenih sredstava.
b) Oklijevanje da se čovjekova smionost usmjeri u pravcu traganja za još neotkrivenim koristima od Allahovih blagodati ide samo na čovjekovu štetu i može usporiti progres.
Čovjek kao prilagodljivo i stvaralačko biće
Kada je Hayy napunio 21 godinu, on je osigurao veću kontrolu nad svojom okolinom. Ne samo da je pravio odjeću, zaklon za stanovanje, oružje i uspješno pripitomljavao životinje za svoje potrebe nego je i proučavao raznovrsne resurse iz svog okruženja (na primjer, životinje, biljke, minerale, kamenje, dim, vatru, toplotu), otkrivajući i njihova prava svojstva.
Implikacije
a) Čovjek je prilagodljivo biće, sposobno da se prilagođava svojoj okolini zbog vlastitih potreba. Do nedovoljnog korišćenja čovjekovih resursa iz okoline može da dođe usljed nedovoljne prilagodljivosti.
b) Čovjek je po prirodi stvaralačko biće. Pasivan odnos prema stvaralaštvu i pronalazaštvu može da omete čovjekov progres i da umanji njegovu snagu i status.
c) Prilagođavanje i stvaralaštvo uvijek vodi ka pobjedi nad okruženjem. Što neko ima veći stupanj prilagodljivosti, svakako će nailaziti na manje prepreke i ograničenja. Čovjek je biće koje je sposobno da izrađuje alate.
Mada Hayy nije imao kopita, rogove i druge fizičke atribute specifične za životinje, njegovo samopoštovanje je poraslo kada je uvidio koliko su nadmoćni njegove ruke i razum u poređenju sa životinjama. U stvari, on je dostigao stadij kada više nije žudio za prirodnim oružjima životinja, koje je u početku smatrao neprikosnovenim imperativom za preživljavanje u svojoj okolini.
Implikacije
a Proizvodnja i zanatstvo počinju kao rezultat sposobnosti rasuđivanja, potpune svijesti o mogućnostima vlastitih ruku i odgovarajućeg korišćenja čovjekove okoline.
b Ukoliko čovjek hoće da se upoređuje sa drugim, to je samo zbog toga da se postave ciljevi koje treba da postigne, nakon čega bi trebalo postavljati nove ciljeve.
Životna ravnoteža
Još dok je bio mlad, Hayy je shvatio da postoji jaz između okoline i njega. Nedostajale su mu mnoge stvari, pored toga što je gubio u borbi za hranu i vodu sa drugim životinjama.
Stoga je izvjesno vrijeme bio otuđen od vlastite okoline, što bi se moglo nazvati neusklađenosću njegove ličnosti sa okolinom. Ali sa godinama on se postepeno približava izvjesnoj ravnoteži, kada se dobro prilagođavao (svojim vlastitim svjesnim i pažljivim nastojanjima) svojoj okolini tako da je postao dominantan elemenat u njoj. Dublji proučavanjem okruženja u kojem je živio stekao je veći stepen stabilnosti u svom odnosu sa okolinom. Uprkos razlikama između različitih elemenata prirode, on je ipak osjećao da su cjelokupan život i cjelokupna priroda jedna cjelina.
Implikacije
a) Životne poteškoće, ma kolike bile, ne bi nikada trebalo posmatrati kao trajne poteškoće ili nestabilnosti. Vremenom se uz, poboljšavanje vlastitih sposobnosti, takve poteškoće mogu prevazići.
b) Mada svako biće u prirodi može posjedovati različite fizičke osobine, one bi se mogle uporediti sa različitim ljudskim organima koji pripadaju jednom jedinom tijelu. Možda bi se prema ekonomskoj teoriji ovo moglo uporediti sa konceptom podjele zadataka i specijalizacijom, pri čemu svaki zadatak, čak i ako je u pitanju rad drukčije vrste, zajednički doprinosi zajedničkom cilju.
Umjerenost i uzdržavanje
Nakon 35-te godine Hayy je počeo da upražnjava krajnju umjerenost i uzdržavanje u svom svakodnevnom načinu života, tragajući za spoznajom Allaha, dž.š. Njegove navike za jelom imale su minimalno štetne posljedice na Allahova, dž.š. stvorenja. Na primjer, on je jeo samo voće a ne sjemenke, trave a ne korijenje, i, ako je morao, jeo je jaja i meso samo onih životinja kojima nije prijetila opasnost od istrebljenja.
Implikacije
a) Umjerenost i uzdržavanje su uputne da bi se pokazalo koliko se cijene vrijednosti Allahovih blagodeti.
b) Ponašanje jednog muslimana u potrošnji može istovremeno da bude produktivno na taj način da se nejestivi ali potencijalno produktivni dijelovi hrane ne odbacuju bezobzirno, nego ostavljaju da rastu ponovo.
c) Ponašanje jednog muslimana u potrošnji nije lišeno poštivanja svih drugih Allahovih, dž.š. stvorenja. Uvijek su prisutni saosjećanje, obzirnost, opći interes i samodisciplina, pošto svaka radnja jednog muslimana, bez obzira na njen značaj, treba da odražava prirodu samog islama.
Značaj doba od 7, 21, 35 i 50 godina
Ibn Tufayl je izričito naznačio četiri različita doba Hayyia da bi pokazao različite faze njegovog života.
Kada je imao sedam godina, on je postao svjestan svoje nagosti. U istom dobu je umrla i njegova majka-srna, dovodeći do prve krize u njegovom Životu.
Kada je bio star 21 godinu, već je imao veliku kontrolu nad svojom okolinom. Ovo je bila drastična promjena u odnosu na njegovo prethodno stanje neravnoteže sa prirodom i okruženjem.
Sa 35 godina on je ozbiljno tragao za spoznajom o svome Stvoritelju. On je shvatio značenje i značaj izmirenja svjetovnog života sa putevima svoga Stvoritelja.
U dobu od 50 godina sreo je prvo ljudsko biće slično sebi u liku Asala. To je bio susret između čovjeka koji je spoznao Stvoritelja putem vlastitog razmišljanja (to je Hayy) i čovjeka koji je spoznao Stvoritelja preko učenja islama (to je Asal). Drugim riječima, ovo je bio susret Istine do koje se došlo životnim iskustvom i Istine spoznate učenjem i obrazovanjem.
Implikacije
a) Da li bi moglo postojati ikakvo značenje u izboru ovih različitih razdoblja u Hayyovom životu, između kojih su intervali između 14 do 15 godina?
b) Da li bi to moglo značiti da će se rastuća nacija ili civilizacija suočavati sa krizom ili će imati stadije razvoja u svojoj historiji svakih 14 do 15 godina?
Odlomak iz djela: AbulHasan M. Sadeq; Aidit Ghazali, Pregled islamske ekonomske misli, El-Kalem, Sarajevo, 1996., str. 180-189.
Priredio: Resul Mehmedović
Dialogos.ba
