SRP, ČEKIĆ, ČAUŠEVIĆ: Vlada KS imenovala Samira Čauševića, zeta drskog plagijatora Šefkije Čekića, za dekana fakulteta

O kakvom se talentu radi, govori činjenica da je Samir završio fakultet, magistrirao i doktorirao do aprila 2002. godine (sve za tri godine?!).

(slobodna-bosna.ba)

Vlada kantona sarajevo imenovala je na jučerašnjoj sjednici Samira Čauševića za dekana Fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu. Na ovo je mjesto Čaušević postavljen nakon što je godinama istu dužnost obavljao Šefkija Čekić, njegov punac.

U vrijeme dok je gazdovao fakultetom Čekić ga je potpunosti prilagodio svojim i potrebama svoje porodice, tako da je uža i šira Čekićeva rodbina opredijeljena isključivo na izučavanje saobraćaja i komunikacija. Nakon rata je postao profesor na tri predmeta i predavač na dva predmeta na postdiplomskom studiju, a na predmetu marketinga ga je zamijenio njegov zet Samir Čaušević, povratnik iz Australije.

Iako je devet godina studirao ekonomiju, nakon vjenčanja Samir je 1999. upisao fakultet na kojem je dekan bio njegov punac. O kakvom se talentu radi, govori činjenica da je Samir završio fakultet, magistrirao i doktorirao do aprila 2002. godine (sve za tri godine?!).

Samo četiri dana nakon odbrane doktorata promoviran je u zvanje docenta, a troškove školovanja je snosio fakultet.

Pored zapošljavanja porodice na svom fakultetu Šefkija Čekić je iskoristio rat kako bi riješio i stambene probleme svojih bližnjih. Tako je “oslobodio” stan na Gajevom trgu pored Tržnice Markale, koji je pripadao braći Tomi i Spasi Ristovskom (prijeratnim vlasnicima slastičarne Egipat).

Kada je žena jednog od braće Ristovski došla u Sarajevo i zatražila povrat stana, u općini Centar su joj objasnili da ne može vratiti stan ali da će joj oni dati drugi manji, kako ne bi ometali život i rad dekana Čekića. Ali kako mu stan nije bio dovoljan, Šefkija je okupirao i tri šupe svojih komšija. Porodica Požegija je tužila Čekića i dobila parnicu, ali vlasti nikada nisu izvršili sudsku odluku.

Stana na Alipašinom polju, koji je navodno devastiran tokom rata, dekan Čekić se odrekao u korist Ćamila Deljkovića, svekra svoje mlađe kćerke. Na drugoj strani, dok je viši asistent na Fakultetu za saobraćaj i bivši federalni premijer Nedžad Branković bio direktor Željeznica BiH, Šefkiji Čekiću je kupljen stan (pola novca dao je ŽTO, a pola Saobraćajni fakultet) na Marijinom dvoru (preko puta Željezničke stanice).

Taj stan je pred rat kupljen profesoru Relji Jovanoviću, ali pošto stanovi nisu bili napravljeni i useljivi i kako je krenuo rat, Čekić je stan nakon rata uzeo sebi. Na istom spratu gdje Čekić ima stan je i stan njegovog zeta Samira Čauševića.

Inače, Šefkija Čekić se jednog sarajevskog jutra početkom devedesetih godina prošlog vijeka probudio kao musliman, zaboravivši svoju komunističku prošlost. Međutim, ni tada se nije odrekao svog životnog principa; uvijek biti politički podoban.

U Stranku demokratske akcije je ušao nakon njihove pobjede na izborima 1990. godine. Za sebe piše da je “od prvog dana oružane agresije na RBiH neposredni učesnik organiziranog pokreta otpora”. Koliki je otpor Šefkija Čekić pružio agresoru, govori i činjenica da je funkcijom dekana fakulteta nagrađen već u junu 1992. godine.

Lekcije o dominaciji naučene u komunizmu, dekan Čekić je primijenio i u eri nacionalizma. Bivši sekretar partije i sindikalni pregalac, postao je član KDM Preporod, član Izvršnog odbora Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, predsjednik Društva bosansko-makedonskog prijateljstva i predsjednik Savjeta za nauku Društva bosansko-američkog prijateljstva.

I u SDA Šefkija Čekić je brzo napredovao na funkcijama i imao je više uspjeha nego u Savezu komunista. Postao je član Glavnog odbora SDA. U stranci se trudio da predstavlja interese Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka. Zato je pored dva udžbenika “Ekonomika i organizacija saobraćaja” i “Saobraćajni sistemi”, napisao i dvije političke knjižice “Sandžačko pitanje” i “Bosna raskrsnica Evrope”. Međutim, svoju funkciju dekana Šefkija Čekić doživljava vrlo lično, kao svojevrsni obiteljski biznis.

Čekić će u historiji visokog obrazovanja ostati upamćen kao drski plagijator kojem je čak bilo mrsko prekucavati tuđe radove pa ih je jednostavno skenirao i ubacio u „svoju“ knjigu.

Čekić je prepisao cijelu knjigu profesora riječkog Ekonomskog fakulteta Ratka Zelenike i na 230 kopiranih stranica jednostavno zalijepio svoje ime.