Umna sloboda: Jesmo li otvoreni jedni za druge?

Otvorenost uma odnosi se na spremnost da aktivno tražimo informacije koje su u suprotnosti s našim uvjerenjima, planovima ili ciljevima i da ih kritički razmotrimo ako su dostupne. To ne znači da smo neodlučni, kolebljivi ili da nemamo mišljenje. Kad osoba otvorenog uma pažljivo razmotri sve činjenice, ona je tad sigurnija u svoje mišljenje i postupa u skladu s njim

(Piše: Vildana Moralić-Hasanović, novovrijeme.ba)

Kaže naš narod: “Gdje ima dima, ima i vatre.” Mozak i um su važni elementi i najčešći (ako ne i jedini!?) su objekti manipulacije ljudima. Ako dim ilustriramo učestalim sloganima u javnom globalnom prostoru tipa: “watch your mind”, “mind your head”, “stayopenminded”, “mind your brain”, i slično, onda je tu i vatra zasigurno. Neko nam radi (p)o glavi.

Na početku ove priče navest ćemo dvije činjenice:
1. Svako od nas želi biti prepoznatljiv i unikatan po nečemu. Mi to uistinu i jesmo, pa kad bismo se samo zadržali na genetskom kodu i njegovoj DNK analizi. Dakle, svi mi, svako za sebe definitivno i bez imalo sumnje, jesmo jedan u odnosu na drugoga “drugi i drukčiji”.
2. U današnji vakat i u ovdašnjem prostoru usta su puna otvorenosti za “drugog i drukčijeg”. Istovremeno, sistem na globalnom planu radi na uniformiranju ljudskih mozgova.

Kratko razmatranje ovih činjenica otvara (barem) tri važna pitanja:
1. Jesmo li mi otvoreni jedni za druge, “druge i drukčije”, na interpersonalnom nivou?
2. Je li društvo otvoreno za “drugog i drukčijeg” pojedinca? I kako potiče, ili možda sputava, razvoj njegove osobnosti?
3. Kako ostati svoj?
Šta je otvoreni um?

Sretni pametnjaković koji bi uspio ponuditi efikasan predizborni program za kvalitetno uređenje međuljudskih odnosa na osobnom i društvenom nivou u smislu otvorenosti za “drugog i drukčijeg” i iskrenim i odlučnim nastupom ga predstaviti svekolikoj javnosti, nesumnjivo bi zaslužio povjerenje vođe naroda. Pitate li se zašto? Iz prostog razloga što je osnova zdravog društva zdrav pojedinac, a osnova zdravog pojedinca jeste slobodan, otvoren um.

Otvorenost uma bi se mogla opisati kao stalna otvorenost na putu ka spoznajama koje nas mogu približiti istini. To je odnjegovana dječija radoznalost koja nas vodi u uzbudljivu potragu za nečim što će nas učiniti boljim. To je otvorenost za sve ono što može popraviti stanje nas i naše okoline.
Na putu

Kad krenemo na dugačak i neizvjestan put, moramo biti željni, radoznali, otvoreni, tolerantni, susretljivi, hrabri, staloženi. Kad krenemo na takav put moramo imati cilj, želju i ljubav. Sa sobom trebamo ponijeti disciplinu, odgovornost, ozbiljnost. U našoj mentalnoj toaletnoj torbici neka se obavezno nađu: stav, znanje (barem osnovno), uputstva i smjernice o tome gdje idemo i šta tražimo. Imati početni stav je vrlo važno, pa makar se na kraju puta uvjerili u savim suprotno i svoj stav iz temelja promijenili. Ali na svakom putu neizostavna poputnina je iskrenost.

Otvorenost na putu je neophodna. Nema bespotrebnih strahova. Hrabrost je dragocjena. Otvorenost ne znači neopreznost, brzopletost, naivnost. Otvorenost znači odsustvo predrasuda, ali to ne podrazumijeva nužno odsustvo aksioma

i opreznosti. Otvorenost, naprotiv, podrazumijeva prisustvo temeljnog osobnog stava. Na putu izgrađivanja sebe i svoga svijeta i okoline, otvorenost uma pretpostavlja i konstruktivnost, koja opet podrazumijeva kritičnost, analitičnost i sintetiziranje mišljenja. Otvoreni um jeste (iz)graditeljski um. Više otvorenih umova čine građevinsko poduzeće “Tim”. Ili, bolje rečeno, “Dream Team”.
Na svome putu otvoreni um je otvoren za dobro, (iz)gradnju, saradnju, zajedništvo, pomoć, dobročinstva, timski rad, nove spoznaje, nova otkrića, nove horizonte, nove kvalitete, nove projekte, za bolji svijet…

Na svome putu otvoreni um istražuje uspone i vrhove svojih unutrašnjih planina, dubine svojih mora, tokove svojih rijeka, svjetlosti svojih zvijezda, poniznosti, uslužnosti i susretljivosti svojih mjeseca, svojih satelita, širine svog neba.
Na svome putu otvoreni um njeguje odlučnost, hrabrost, nepokolebljivost, upornost, snagu, ljubav, predanost, odgovornost, sistematičnost i slobodu.

Hej, pa taj otvoreni um, nije li on na putu ka slobodi? Tražimo li svi slobodu? Mogli bismo mu se pridružiti na putovanju. Ili smo je prestali tražiti? Ali, zašto? Zašto ostati u zatvorima usvojenih predrasuda, samovoljno brižljivo čuvanih i njegovanih ili možda nametnutih? Zašto u sebi ne potražiti Sjajnu pticu, previše sjajnu da bi se njezin sjaj sakrio iza bilo kakvih rešetaka i zidova? (ova ptica doletjela je iz filma “Iskupljenje u Shawshanku”, jeste li ga već gledali?)

Zašto bježimo od hrabrosti? Ili smo zaboravili biti hrabri. Jedan reklamni letak za sirup protiv kašlja od timijana nas podsjeća: “Biti hrabar znači učiniti nešto uprkos strahu, a opet ne podleći ludosti nepromišljenog rizika.” Hrabrost prebiva u srcu, kao i ljubav, a pokazuje se kad se opiremo pritisku medija, okoline, praznih i nasilnih “autoriteta” te nas čini sposobnim živjeti vlastiti život. Hrabrost nas čini posebnim, a ne kopijama televizijskih zvjezdica lažnog sjaja (ali i ostalih lažnjaka, op.a.). Pravi autoritet ne zavodi, ne traži kopije, on je jedino sposoban inspirirati. Takve osobine ima upravo timijan, mala biljka koja ima veliku hrabrost da uspije niknuti, rasti i opstati na terenima u kojima se druge biljke ne bi usudile pustiti korijenje. Timijan oduvijek simbolizira hrabrost. To je mala i jedva primjetna biljka, a opet intenzivnog mirisa koji dospije do nas i podsjeti nas na svoje prisustvo. Baš poput hrabrosti na koju katkad zaboravimo.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close