Edin Urjan Kukavica: Nadmudrili su vas spinovanjem, onako kako je Hitler osvojio vlast

Spinovanje – riječ koja je prenaglo i prelahko ušla u službeni i kolokvijalni govor – je (prema ozbiljnim leksikonima) propagandna forma, kojom se „tumačenjem događanja formira javno mišljenje u korist – ili protiv – određene (najčešće, političke) skupine ili javne ličnosti”. Iako se i tradicionalni pristup javnim informacijama umnogome oslanja na „kreativno sagledavanje i prezentiranje činjenica”, spinovanje je taktika kojom se, izvrtanjem činjenica, manipulira javnim mnijenjem. Zbog čestog povezivanja spinovanja i press-konferencija (naročito vladinih zvaničnika), prostorije u kojima se održavaju najčešće se nazivaju spin-sobama, a ljudi koji se time bave spin-doktorima.

Dakle, kako su vas nadmudrili? Pa, spinovanjem! Odnosno, onako kako je Adolf Hitler osvojio vlast u Njemačkoj. Na vlast jeste došao slobodnim višepartijskim izborima, ali je zadržao klasičnom i krajnjom diktaturom! Spinovanjem! Kako?

Državna sila

Ekonomska depresija koja je 1929. godine, zahvatila cijeli svijet, u Njemačkoj je bez posla ostavila svakog trećeg Nijemca, a glad – svakodnevicom. Na izborima 6. novembra 1932. godine, koji su ga doveli na vlast, vođa Nacional-socijalističke njemačke radničke partije (NSDAP) Adolf Hitler je dobio manje od trećine glasova, odnosno 33,1 posto glasova birača koji su uzeli učešća na izborima. Tridesetog januara Hitler je okupio koaliciju desnih, konzervativnih stranaka, formirao vladu i postao kancelar, ali to mu, naravno, nije donijelo potpunu vlast. Paul von Hindeburg je i dalje je bio predsjednik, Franz von Papen, zamjenik predsjednika vlade, uglađen, mračan, reakcionar i vješt manipulator, bio je sigurniji no iko drugi da situaciju drži u svojim rukama. Dva Hindeburgova čovjeka, baron Konstantin von Neurath i general Werner von Blomberg, bili su, respektivno, ministri vanjskih poslova i odbrane.

Kad je u noći 28. februara – koje li koincidencije: na jučerašnji dan, prije 81 godinu – zapaljen Rajhstag (zgrada državnog parlamenta) osvanuo u plamenu, za paljevinu je optužen Marinus van der Lubbe, holandski student kojega je policija, polugolog, zatekla na licu mjesta, a javnost je bila sigurna da je ova piromanija djelo nacista s Goeringom na čelu. Tvrdeći da je sve zavjera, Hitler je odbio podnijeti ostavku na mjesto kancelara – predsjednika vlade ili premijera – a Hindenburg je proglasio izvanredno stanje. NSDAP je osigurao parlamentarnu većinu i izglasavanje svih mjera koje bi mu mogle biti od koristi, ali i neizglasavanje bilo čega što bi mu moglo naškoditi. Na (vanrednim) izborima u mjesecu martu nacionalsocijalisti su osvojili 43,9 posto svih glasova. Iako to nije bilo ni blizu nadanjima, vlast je bila osigurana i učvršćena. Zakon o ovlaštenju (Ermachtigungsgesetz), izglasan nekoliko nedjelja kasnije (24. marta), zajamčio mu je diktaturu. Tim je zakonom kancelar bio ovlašten da sroči nacrt svakog propisa koji bi donosila vlada, činio je vladu nezavisnom od parlamenta i dopuštao joj da odstupa od postojećeg ustava. U pomirljivom govoru poslije donošenja tog zakona Hitler je uvjeravao naciju da svoju moć neće zloupotrebljavati. Posljedice su, vjerujem, svima poznate.

Kako ova historijska metafora funkcionira u našoj situaciji? Bosna i Hercegovina je, posljednjih dvadesetak dana – zlonamjerni bi rekli, dvadesetak godina – zemlja u izvanrednom stanju, pri čemu je to „stanje” na liniji nerazlikovanja elementa od kojih se sastoji pravno-politički sistem naše civilizacije: prava i proizvoljne, gole sile izvan zakona, samo središte političkog sistema. Politička povijest Zapada – čiji se mi dio zdušno trudimo biti – sastoji se u dijalektici pojava na ivici prava i politike i njihovom međusobnom odmjeravanju, pravnih normi koje suspendiraju pravne norme („pravnih formi onoga što ne može imati pravnu formu”), “ničije zemlje između javnog prava i političke činjenice, između pravnog poretka i života” ili stanje prava koje se poklapa s prirodnim stanjem što ovdje funkcionira kao pravno-politički sistem. Naime, kad se pravnom fikcijom da se „bezakonjem održava zakon” stvori situacija anomije (prekida socijalnih veza između pojedinca i zajednice), državna sila sebi otvara prostor neograničene biopolitike, političkog stanja u kojem život kao takav postaje glavni objekt projekcija i kalkulacija državne moći. Drugim riječima, kad politika postane vlasništvo jednog lica, a izvanredno stanje (postane) pravilo, onda se pravno-politički sistem pretvara u mašinu za mljevenje mesa. Po stepenu otuđenosti države od državljana i nasilnosti izvanredno stanje nadilazi čak diktaturu budući da instituira zastoj prava i kreira pravnu prazninu koju proizvodi i podržava državna sila.

U najkraćem, ovdje nema ni riječi o demokratiji! Vlast je, diabolično, licemjerno, drsko i krajnje bezobrazno, osim toga prizmeno, pokvareno i perfidno i, da ne ostane ne spomenuto, jeftino i bešćutno, ali ipak plitko, providno i definitivno nemaštovito: obmanom, terorom i stalnim povredama temeljnih državno-pravnih načela, ljudskih prava i, u konačnici, (prava na) egzistenciju, pravnu državu, demokratiju i parlamentarizam, konvencionalnim i nekonvencionalnim lažima, pretvorila u sredstva očuvanja vlasti! Kvazikapitalističkom, ustvari, neofeudalnom mržnjom prema pravilima i zakonima vlasnici vlasti u BiH – bez obzira jesu li u poziciji ili opoziciji – prividom demokratije (plenumima) negiraju osnovne uvjete društveno-političkog života.

Ko je smislio

„Bez zakonom zajamčene slobode izražavanja, mišljenja, slobode vjeroispovijesti, nauke, umjetnosti i štampe, bez državnopravnih mjera zaštite od samovoljnih hapšenja i samovoljnih presuda pravosudnih organa zavisnih od diktatora, bez načela zakonitosti poslovanja, građanstvo ne može živjeti ni duhovno ni ekonomski. Građanstvo koje je prošlo kroz renesansu ne može, ukoliko ne želi počiniti samoubojstvo, dopustiti da mu vladar(i) propisuju njegova osjećanja, njegovo htijenje i njegovo mišljenje”, kaže Hermann Heller, profesor državnog prava, koji je iz Njemačke protjeran 1933. i iste godine umro u Madridu, te nastavlja: „Druga je strana što su se brojni diktatori održavali i održavaju na vlasti često priređujući navodne izbore i plebiscite. Kad su izbori zaista slobodni i ravnopravni – neprijatelji slobode nemaju nikakve šanse. No i svaka zabrana učešća na izborima bilo kome, s motivima da se radi o neprijateljima slobode, ordinarna je demagogija.”

Nema tog naroda koji bi za svoga vladara (dobrovoljno) izabrao diktatora, kao što nema tog diktatora koji bi priznao da je njegov jedini politički cilj ozakonjenje vlastite neograničene vlasti. Ali, u spinovanju je sve moguće. Nadam se da, makar većini, ne treba crtati, ali za one kojima treba: vlast vas je iskoristila da se 1. riješi kadrova kojih se drukčije nije mogla riješiti; 2. da ostane na vlasti do oktobra, odnosno dok smisli kako zadržati vlast i 3. kao ispušni ventil i privid demokratije za (vas) obespravljene. O onome koji je sve to smislio (spin-doktoru), puno više, slijedeće subote.

avaz.ba