Said Šteta: Vjetar u nevakat

Kada liječnik u bolnici upita jeste li imali vjetrove, to je pitanje uspostave funkcija probavnog trakta i potvrdno znači zdravstveni oporavak. No kada na javnom mjestu desi se puštanje vjetrova onda je to nizak nivo samokontrole, koji definira nekulturu i primitivizam primjeren onoj nižoj vrsti nego li je čovjek. Damskim jezikom, neki će još reći, vjetar u nevakat.

Ovu demonstraciju nekulture usporedit ću sa pojavom koja je preplavila bosanske kafane u vrijeme najvećeg muslimanskog blagdana Bajrama, koji dolazi nakon mjeseca posta, odricanja, samokontrole, činjenja dobra i življenja u dobru, mjeseca istrajnosti i pokornosti Uzvišenom Bogu.

Tako prolazeći gradom zadnji dan mjeseca posta, ugledao sam lijepljenje plakata gologuzih cajki, nadripjevača čiji se neartikulirani glas oblikovao u vukojebini nastajanja, dozivajući se s brda na brdo što im je i trajni deformitet glasovnog aparata kao i nemogućnosti kontroliranja istog.

Naime, navala samozvanih pjevača i pjevačica, jednostavno kazano narikača, najavljivala se tim plakatima preko lijepo dizajnirane bajramske čestitke. Momci nateklog mozga ko kliker, smijali su se dok su sa tim plastičnim guzicama i retuširanim licima da ih ni rođena mati ne može poznati, prekrivali površine javnog posmatranja.Te cajke, ti drekavci visokih decibela, poput žohara hrlili su sa svih strana, preko Drine ponajviše da „uveličaju” bajramska sijela. Sijela na kojima će teći hektolitri raznoga alkohola i drugih gadosti koje mute razum. Što luđe to bolje na putu do beznađa.

Nije mi nakana biti ničija ruka vodilja kroz ovosvjetske puteve niti držati lekcije lijepog ponašanja, nikako. Samo nameće se potreba i ako hoćete obveza, dići glas, ukazati da ti skorojevići i vlasnici rupa propasti, ili kako ih u novije vrijeme zovu klubovi, diskoteke i slično, niti mogu niti smiju to orgijanje, to grupno ubijanje i razvrat kakav se ne da naći niti u animalnom svijetu, nazvati bajramskim.

To se ne može nazvati sijelom koje ima vjerske konotacije bilo koje vjere, nevažno, jer niti jedna vjera ne propisuje razvrat i gadosti kakvu ta naricanja proizvode. Toliko djelotvorno da se već drugo jutro u malom bosanskom gradu, kao posljedica ovog „dozivanja vukova” čiji je okoliš bio nekad stanište medvjeda dok ih Tito nije potamanio, desilo ubojstvo dvadesetčetverogodišnjaka, mladića na tom sijelu.

Nožem u po srca! Ispred diskoteke bezbeli, a sve je počelo unutra. Epilog pomenutih razvrata, erupcije nemorala i nasilja kojeg bi se ljudski rod bez obzira na svjetonazor trebao postidjeti, uvijek su nesreće i ubojstva. Otpadnici svih fela još to stavljaju u obilježje bajramskog.

Ne stoji niti može biti. Nikako!

Manifestiranjem horor zvukova i krikova, kao „lajtmotiv” za odsustvo svijesti tijekom derneka i konzumacije opijata koji je brišu, ukoliko je prethodno i bilo, a kojeg neki pokušavaju svrstati u muziku sa onim motornim prefiksom „turbo,” trebaju se pozabaviti, prije svega psiholozi, sociolozi i muzikolozi. Potom svi prosvjetni radnici na čelu sa ministrom kulture i sporta, vječito nasmješenim Kaplanom.

Treba se pozabaviti i udruženje estradnih umjetnika, zaduženih za oporezivanje emitiranja. Vrlo jednostavno, kroz izdavanje ili još bolje neizdavanje dozvole za rad objektima, tim jazbinama zla, ma ko bili i ma kako se zvali, kako ne bi, a za što imamo predispozicije, postali nacija neandretalaca, koji nisu preteča čovjeka, kako je to u zajebanciji izletio Darvin, nego umišljeno kultivirani majmuni i ništa drugo. Na koncu samo majmuni!

Makar se zarad sloboda a danas se to u svijetu uigrana furka, dozvolilo ono rikanje izvan vjerskih blagdana, i bez prefiksa koji asocira na bilo koji blagdan. Danas, kada sve što je nemoralno, neljudski, primitivno i prizemno ima status ugroženosti pa se manifestira na svakom koraku, trebalo bi imati pauzu u svome nakaradnom djelovanju. Makar tog ili tih dana, kada oni ljudi kojima još racio, upravlja njihovim kretanjem a duša prepoznaje ljepotu. Oni imaju potrebu da tiho, nenametljivo s mirisom radosti i na licu i u duši, osjete dan blagostanja umjesto opoja koji briše razum.

Ta zar nije bezobrazno uvredljivo i na krajnje primitivan način ugrožena sloboda sljedbenika vjere, u vjeri i vjerovanju, zatomljena hiljaduvoltnim razglasima, rijekama alkohola i drugih opijata na tome sijelu, kojem drsko i bolno stavljaju prefiks „bajramsko.”

U pauzi izljeva gnjeva na jednu pošast koja samo dijagnosticira stanje svijesti konzumenata naprijed spomenutog, što je zabrinjavajuće do beznadežno, pogled mi sa prozora pade na reklamu pored autoputa, veliki „džambo” plakat koji najavljuje koridu. Kako ne bi, niti slučajno bio dodatna reklama, teatru bikova u i oko arene, neću pominjati lokaciju, samo ću reći ovo. Sve naprijed nabrojano jeste idealan ambijent i naslovno determiniran u potpunosti, gdje se može neograničeno izdati dozvola za rikanje, gologuzanje i ne znam šta sve slijedi u repertoaru ludila kakvo priliči akterima priče.

Time bi kultura i nekultura imale svoje ambijentalno ograničenje bez preklapanja zona djelovanja. Na dalje time bi slobode za kojim vapi taj nemoralni svijet bile u tom prirodnom okruženju pošteđene čak i mojih komentara i upadica jer ova pamet ih nema namjeru posjetiti. Tako bi na miru mogli brojati i žrtve i žrtvenike i veseliti se do iznemoglosti ubodom svog dobrouhranjenog kapitalca, popraćeno kao „back-vokal” rikanjem onih tanko plaćenih drekavaca i obnaženih plastičnih kreatura koje od znanja imaju samo to da znaju držati mikrofon, čvrsto.

Ovim bi istjerali na čistac onu nedoumicu oko vjetrova sa početka priče. Ovo što oni zovu muzika, definitivno bi u tom ambijentalnom ozračju, imalo status prdeža, što uistinu jeste, baška slobodu emitiranja bez da se ugroze drugi i drugačiji. Na površinama koje imaju status javnih, to je samo odraz nekulture i niske razine svijesti, sa tendencijom zagađenja i epidemijskog djelovanja.

Ako već pobrojani imaju potrebu da ga puste neka to čine tamo gdje im i srodnici zavijaju!

Onako slobodno!
Autor: Said Šteta – dnevno.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close