Džudžan u Predsjedništvo neće: Cilja Vijeće ministara i diplomatiju da nas devastira do kraja!
Piše: Rasim Belko
U rječniku hercegovačkih izraza EroGag piše da je džudžan ”mitološko biće koje ljeti pohara sve kokošinjce i glavni je uzrok svih poljoprivrednih devastacija desetljećima“. Mnogi će i danas skriveni od hercegovačke žege potrošiti sate mudrujući je li džudžan lasica, tvor ili neka čudna zvjerka za koju svi znaju ali je neuhvatljiva. U političkom smislu malo ko će se u Hercegovini, ali i Bosni dvoumiti pri odgovoru ko je tamošnji džudžan. Barem što se tiče devastacija, političkih kavgi, belaja, blokada i ko zna kakvih li još mutnih radnji.
Dragan Čović nije mitološko biće, ali je vrlo dobro poznat po svom pustošenju i čišćenju. Prvo je čistio Hercegovinu od Muslimana i Srba, a onda je počeo čistiti hercegovačke fabrike, nekadašnje gigante. A onda su na red došli i Hrvati, u kolonama autobusa otisnuo ih je džudžan na čelu HDZ-a ka Hrvatskoj i zapadnoj Evropi. Kako je krenulo uskoro će ta stvarna zvijer imati ozbiljnu konkurenciju u čišćenju kokošinjaca.
No, konstitutivno – legitimni džudžan ovih dana odustao je od borbe da proširi političku teritoriju pod svojom kontrolom. Povukao se iz borbe za Predsjedništvo BiH iako nas već više od decenije teroriše pričom kako je jedino ispravno i moguće da u tom Predsjedništvu sjedi samo on ili Hrvat/ica po njegovom ukusu. Neki su se zaletjeli pa poručili da se prepao ili da je i džudžana stid da opet izgubi. Drugi kalkulišu da je taj neuhvatljivi predator zapravo poslao Borjanu Krišto na megdan jer joj vjeruje, a ako i izgubi mnogo je manja šteta. U slučaju poraza i džudžan i njegova pulenka smjestili bi se u hladovinu Doma naroda, ustvrdit će neki analitičari.
No, istina bi se mogla kriti u nekom drugom grmu. A džudžan je već dokazao koliko zna manipulirati, spletkariti i praviti stupice. Po principu rotacije, nakon Općih izbora u Bosni i Hercegovini buduće Vijeće ministara trebao bi predvoditi neko iz reda hrvatskog naroda. Zna Čović da u Predsjedništvu BiH može kontrolirati dvije ili tri poluge i njima blokirati pocese. S druge strane, u Vijeću ministara te su mu mogućnosti skoro pa neograničene. Tačnije, ograničene su jedino kada ga sila visokog predstavnika zaustavi.
Jasno je da će se postavljati pitanja kako može računati na to da će sa sigurnošću on i njegov HDZ ući u vlast na državnom nivou. Ali, odgovor je jasan – saberite koliko to HDZ nije bio u državnoj vlasti od rata do danas, pa će vam se sve kazati. Još jedna rotacija je džudžanu prilično interesantna u kalkulacijama za buduće terorisanje države i njenih građana.
To je mjesto ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Ono bi također sistemom etno rotacija nakon Srbina i Bošnjakinje moglo imati Hrvata ili Hrvaticu na čelu. Možda baš Borjanu Krišto, osobu od najvišeg Čovićevog povjerenja. Pozicija šefa diplomatije naročito će Čoviću biti interesantna zbog međunarodnog lobiranja za nove talase pregovora o Izbornom zakonu BiH. Uz standardno jake vjetrove zaleđine koje ima u Zagerbu i poziciju šefa bh. diplomatije Čović bi zasigurno imao vrlo snažne poluge moći kojima bi mogao nastaviti svoj put u pokušajima da nas vrati u srednji vijek.
Znao je Čović da protiv Željka Komšića ne može, kao što zna da to neće moći ni Krišto, koja je također osjetila gorčinu poraza od Komšića. Ali je uz vjerovatno sklapanje slagalice u Zagrebu pripremio stupicu za sve one političke snage koje bi nakon izbora trebale da nas povedu ka mirnijim lukama Evropske unije i NATO-a. Dodamo li na odveć poznato destruktivno političko djelovanje hercegovačkog džudžana i njegovu rusofilijsku snagu stanje bi vrlo lako moglo postati apokaliptično. Ne po jedne, druge ili treće, već po sve nas zajedno.
Pitanje je može li se i s kojim pravom očekivati pojava neke nove političke snage u hrvatskom narodu, koja će umjesto retrogradnih blokada vući naprijed za interes svih. Ali Hrvati bi morali konačno da se zamisle hoće li čekati da ih lažni vođa i zaštitnik istrijebi do kraja ili će se probuditi i odgovoriti mu onako kako je zaslužio.
Jer, džudžan u Predsjedništvo neće, ali bi na čelu Vijeća ministara i diplomatije mogao da nas sve skupa devastira u paramparčad!
Patria
