Kako oporezovati 5.800 milijardi eura?

U poreskim rajevima se krije 5800 milijard eura, procjenjuje londonski Economist Gabriel Ucman. Da bi se to bogatstvo konačno oporezovalo, 51 porezni ured na jesen 2017. počet će sa razmjenom informacija o bankovnim računima. Ali to je samo prvi korak u borbi protiv utaje poreza.
Ako vrijede službene garancije pedeset jednog ministra finansija, 29. oktobar 2014. ući će u istoriju. Na sastanku u Berlinu potpisali su multilateralni sporazum između nadležnih organa za automatsku razmjenu informacija o finansijskim računima (poznat i po engleskoj skraćenici MCAA). Za porezne svrhe, naravno.
“Bankarska tajna je u svom starom obliku je odslužila”, tijumfalno je najavio njemački ministar Wolfgang Schäuble u intervjuu za tabloid Bild. Dakle, nemoguće je za bilo koga da izbjegne plaćanje poreza tako što će sakriti svoje bankovne račune u inostranstvu. Osim, naravno, ako ih drži u zemljama koje se nisu pridružile ovom sporazumu.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), neka vrsta kluba najbogatijih zemalja, nije bila u stanju da prikupi više potpisnika, kao što je izgledalo prije nekoliko mjeseci.
Standardi na kojima se zasniva ugovor, već su usvojeni 15. jula ove godine. Na listi je svih 28 zemalja članica EU ), jer tako je dogovoreno 14. oktobra u Luksemburgu, kao i Albanija, Argentina, Aruba, Kolumbija, Farski otoci, Island, Južna Afrika, Južna Koreja, Mauricijus, Meksiko, Norveška, San Marino, Lihtenštajn i nekoliko dodatnih britanskih teritorija: Isle of Man, Guernsey, Jersey, Anguilla, Bermuda, British Djevičanski otoci, Kajmanski otoci, Gibraltar, Montserrat i Otoci Turks i Caicos. Ukratko, među kojima je dosta “poreskih rajeva”.

Ali, još su važnijo oni koji se ne nalaze na listi. Švicarska još nije organizovala referendum o tom pitanju. Nisu ni Singapur i Hong Kong, koji su vodeći azijski ‘off-shore’ centri (doslovno na engleskom jeziku, daleko od obale i boravišne takse). Hong Kong i Švicarska već su najavili da će se pridružiti sporazumu 2018. U posljednjoj minuti povukla se Indija, iako je sudjelovala u izradi nacrta ugovora. Barbados je potpisao zajedničku ministarsku izjavu, ali ne i sporazum.
Ni SAD nije na listi, iako je generalni sekretar OECD-a Angel Gurria osigurao da “podrže sve što radimo.” Ali sada oni imaju interni raspravu o tome kako reformirati svoj poreski sistem. Washington je sklopio dosta sličnih bilateralnih sporazuma, a u posljednjih nekoliko godina aktivno goni neplatiše. Sporazum će najkasnije do 2018. godine potpisati najmanje još Brazil, Kanada, Kina, Monako i Rusija.
Od potpisnika, samo tri zemlje će imati još jednu godinu vremena da se pripreme: Albanija, Aruba i Austrija. Ovo drugo jer još nemaju informacioni sistem koji bi spojio banke i poreznike.
Automatska razmjena informacija je jednan od najmoćnijih alata u borbi protiv utaje poreza pojedinaca (ali ne i firmi koje mogu izbjeći porez na mnoge a ipak legitimne načine). Od kada su slične sporazume potpisali Australija i Filipini, prva zemlja istržila je oko 326.000.000 € neplaćenih poreza, a druga strana samo milion, i to od samo dvojice neplatiša, izvijestio je International Tax Review (časopis koji prati kako legalno smanjiti poreske račune). “Ovo je zapravo početak kraja bankarske tajne,” komentirao Pascal Saint-Amans, koji vodi aktivnosti OECD-a u području poreznog zakona.
Ova organizacija nema procjene o tome koliko poreza se utaji godišnje. Međutim, Saint-Amans upozorova na efekte porezne amnestije – odluke države da ne goni one obveznike koji se “pokaju”, prijave svoje strane bankovne račune i vrate dugujući iznos poreskoj upravi. U dvadeset zemalja koje su već usvojile takve politike, od 2009. godine do danas naplaćeno je 37000000000 € prihoda.

Sveobuhvatniji pregled koliko neoporezovanog novca nestaje svake godine u poreznim rajevima dao je francuski ekonomist Gabriel Ucman, koji predaje na London School of Economics). Našao je da je pouzdan izvor informacija o utaji poreza – razliku koja se pojavljuje u statistikim podacima različitih zemalja. Ucman objašnjava svoju metodu na primjeru francuskog bogataša koji ima trgovački račun u Švicarskoj i kupuje dionice na New York Stock Exchange. Američki statistički podaci o tokovima kapitala će pokazati rast, a ne postoji odgovarajući pad ni u francuskoj ni u švicarskoj statistici.

Prema njegovim nalazima, porezna utočišta skrivaju 5.800 milijardi, odnosno 8 posto svega finansijskog bogatstva u svijetu (od kojih bi se trebalo nalaziti 1,800 milijardi, oko 30 posto, samo u Švicarskoj). Udio utajenog novca za Evropi je još veći – 12,2 posto. I iako su države u proteklih deset godina sklopile nekoliko sporazuma o razmjeni informacija, oporezuje se samo 20 posto resursa u svijetu “off-shore” – ili 1.100.000.000.000. Ako ne bi bilo bankarske tajne i državljani bi plaćali porez na preostalih 4.700.000.000.000, to bi godišnje donijelo 130 milijardi eura poreznog prihoda. To bi samo za Francusku značilo da njen javni dug ne bi iznosio 94 posto BDP-a, nego samo 70 posto.

Međunarodni registar vrijednosnih papira

Zucmanova istraživanja također pokazuju da ugovori o razmjeni informacija nisu dovoljni. Nakon usvajanja Evropske direktive o uštedama 2005. i srodnih međunarodnih ugovora (uključujući i prvu razmjenu podataka sa Kajmanskih ostrva), obim prevare nije smanjen. Ali se promijenio. Manje ljudi je imalo tajne račune pod svojim ličnim imenima i oni više vole da se sakriju iza imena slamnatih firmi. Ali su novac preselili u manje tradicionalna utočišta koja države G20 nisu prisilila na razmjenu podataka. Ucman stoga predlaže dodatnu mjeru: međunarodni registar vlasništva vrijednosnih papira (dionica, obveznica i derivata vrijednosnih papira), kojim bi upravljao Međunarodni monetarni fond. To bi onda odvuklo svake godine porez jednak 2-postotnoj vrijednosti imovine, a ljudi bi od svojih nacionalnih poreskih organa mogli zahtijevati vraćanje novca. “Prevare više ne bile moguće.”

Ostale poreske rajeve bi prilisili na saradnju ekonomskim sankcijama. Budući da je pomoć pri utaji poreza nezakonit oblik državne pomoći, također bi bilo u skladu s međunarodnim trgovinskim pravilima da na primjer, EU uvede uvozne tarife. Na primjer, ako švicarske banke pomažu francuske, italijanske, njemačke i britanske državljane da utaje 15 milijardi godišnje, te države bi novac vratile sa 30 posto poreza na švicarsku robu. Na uvoz iz Hong Konga bile bi prihvatljive 50-postotne carine.

Martin Schulz: Moramo stati u kraj utajama poreza

Martin Schulz, predsjednik Evropskog parlamenta, komentirajući Izvještaj o utaji i izbjegavanju plaćanja poreza ( tzv. slučaj Luxembourg Leaks) izjavio je:

“Ja sam uzeo u obzir Izvještaj i uvjeren sam da će Evropska komisija provjeriti slučajeve u vezi s potencijalnim povredama prava EU i da će se odgovarajuće mjere preduzeti brzo, ako bude potrebno.

Ono što me najviše zabrinjava je činjenica da je su prakse navedene u izvještaju očigledno zakonski moguće u nekim zemljama. Ovo stvarno znači da mi moramo urgirati da države članice rade s nama da stanemo u kraj praksi sistematske utaje poreza u Evropi, bilo da je to i Luksemburg, ili bilo koja druga zemlja.”

Inidkator