Vođa je trebao stalan rat. Morao je građane držati u stalnom strahu od neprijatelja kako bi mu oni dali svu vlast koju poželi.
”Vođa je trebao stalan rat. Morao je građane držati u stalnom strahu od neprijatelja kako bi mu oni dali svu vlast koju poželi. Ljudi su htjeli živjeti pa su se zato odrekli svojih prava i slobode. Bilo je to moguće samo ako ih se uvjeri da je neprijatelj svugdje, svuda i da mogu u svakom trenutku poginuti.”
– George Orwell, “1984”
Džordž Orvel (1903-1950) bio je britanski politički esejist i romanopisac koji je najpoznatiji po svojim političkim spisima koji kritiziraju totalitarne diktature. Rođen je u Motihariju, Indija, a pravo ime bilo mu je Erik Bler. Školovao se na Itonu, prestižnom koledžu. Tokom jednog semestra, francuski mu je predavao Oldos Haksli, koji će napisati Vrli novi svijet, još jednu prekretnicu u poetici antiutopije.
Nakon toga je odlučio da se zaposli kao policajac na Burmi, a kasnije i kao lučki radnik. Nakon povratka u Englesku i iskazanim simpatijama za socijalizam, 1928. se seli u Pariz, gde je živio kao beskućnik. To isto je radio i u Londonu, pa je svoja beskućnička iskustva kasnije uobličio u roman “Niko i ništa u Londonu i Parizu”.
Učestvovao je u Španskom građanskom ratu, na strani republikanaca, tokom kojeg je ispunio svoju veliku želju da upozna Ernesta Hemingveja. Nije se dugo borio, ali to iskustvo mu je promijenilo život; postao je neprijatelj komunizma i favorizovao je socijalizam (ali je ukazivao i na njegovo licemjerje). Priča o propaloj revoluciji postaće tema Životinjske farme i Hiljadu devetsto osamdeset četvrte.
Buka
