Uzvišeni Allah kaže: “I iz oholosti ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Lukman, 18)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je toliko skroman i ponizan kako se navodi u predajama, da je: “Obilazio siromahe i prisustvovao njihovim sijelima, odazivao se pozivu robova, odazivao se onima koji bi ga pozvali na vrlo skroman obrok, pa makar se radilo i o ječmenom kruhu i užeglom maslu. Jeo bi sa svojim hizmećarom, pripremio mu jelo, išao na pijacu i donosio potrepštine. Razgovarao je i sa bogatim i siromašnim, nije pravio razliku mali-veliki. Nazivao bi selam svakom muslimanu kojeg bi susreo, bilo da je dijete ili čovjek, ne praveći razliku između crnca i bijelca, slobodnog čovjeka i roba. Bio je posjednik poniznosti koja nije prelazila u ponižavanje i darežljivosti koja nije prelazila u rasipanje…”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Onoga ko je pred Uzvišenim Allahom ponizan, Uzvišeni Allah će ga uzvisiti i u očima ljudi velikim ga učiniti.”
Fudajl ibn Ijjad, rahimehullah, je rekao: “Poniznost je da prihvatiš istinu makar je čuo od siromaha ili djeteta.”
Poniznost je ostaviti oholost, uobraženost i nadmenost. Poniznost je prihvatiti istinu bez obzira od koga dolazila i biti poslušan Uzvišenom Allahu. Poniznost je svakog muslimana smatrati boljim od sebe, a sebe smatrati lošijim od njega. Poniznost je pokoravati se Uzvišenom Allahu i biti poslušan Njegovom Resulu, sallallahu alejhi ve sellem. Poniznost je u svim našim postupcima biti umjeren i blago postupati.
Jedne prilike hazreti Omer, radijallahu anhu, uzeo je veliku posudu za vodu, da lično pohizmeti gostima, pa su ga upitali: “Ti si halifa svih muslimana, namjesnik Božijeg poslanika, zašto ti to nosiš?” On je tada odgovorio: “Oholost me napala, došla mi jedna delegacija pa sam se osjetio važnim. Želio sam svoju gordost da slomim, tako što ću ja lično služiti te goste svoje.”
Kažu da ko misli da sam vrijedi, a ne kroz ono što mu je Uzvišeni Allah dao, nema poniznosti. Suština poniznosti jeste čvrsto znati da sve što imaš jeste dar Gospodara tebi i to bez ikakve zasluge sa tvoje strane. Ti si se Njemu odazvao, ti si se trudio, ali su se mnogi trudili, onako kako si se i ti trudio, pa je Gospodar tebe počastio, a njih nije. Kada osjetiš da si počašćen, bilo čime – znanjem, imetkom, blagodati koju ne vidimo kod drugih ljudi, tada posebno trebamo biti ponizni.
Jedan od velikana Muhammed ibn Semmak, rahimehullah, je rekao: “Najviši stupanj poniznosti je da ne vidiš sebe višim od bilo koga nego upravo suprotno, da iskreno, svakog vidiš boljim od sebe. Da svakom prijatelju daješ prednost nad sobom i očekuješ njegovu hajr dovu, te da se nadaš da će bereketom njegovih dova belaj biti otklonjen od tebe.”
U kitabu “Medžmeuz-zevaid” se navodi: “Svako na svojoj glavi ima jedno uže koje drže dva meleka. Ako ova osoba pokaže poniznost, melecima biva naređeno da ga uzdignu i povuku uže gore, a ako pokaže oholost, melecima biva naređeno da ga unize i uže povuku ka dolje.”
Hazreti Omer, radijallahu anhu, je rekao: “Stječite znanje i uz znanje postižite smirenost i blagost, budite ponizni prema onima koje podučavate, buditi ponizni prema onima od kojih učite i nemojte biti ohola ulema pa da vam ne koristi vaše znanje zbog vašeg neznanja.”
A Fudajl ibn Ijad je rekao: “Allah Uzvišeni voli poniznog učenjaka, a mrzi oholog učenjaka, a ko bude ponizan radi Uzvišenog Allaha, On će mu podariti mudrost.”
(islam.ba)
