Povratak na posao: Kako fiskalna politika može pomoći

U vremenu kada je kreiranje novih radnih mjesta na vrhu dnevnog reda politike u svijetu, Fiskalni monitor Međunarodnog monetarnog fonda istražuje da li i kako fiskalna politika može učiniti više za posao.
Našli su da, dok fiskalna politika ne može biti zamjena za sveobuhvatne reforme, može podržati otvaranje novih radnih mjesta na nekoliko načina.
Prvo, smanjenje deficita može biti dizajnirano i vremenski tempirano za smanjenje negativnih uticaja na zapošljavanje.
Drugo, fiskalna politike mogu olakšati strukturne reforme na tržištu rada izjednačavanjem njihovih potencijalno kratkoročnih troškova. I treće, ciljane fiskalne mjere, uključujući smanjenje poreza na rad, može pomoći u rješavanju izazova u pojedinim segmentima tržišta rada, kao što su mladi i stariji radnici.

Trenutna fiskalna kretanja

U posljednjih šest mjeseci, niske kamatne stope i prigušena
volatilnost na tržištu obveznica doveli su do opadanja pritiska na javne finansije u više zemalja. Međutim, osnovna fiskalna ranjivost i dalje postoji, a pojavljuju se i novi rizici.
U naprednim ekonomijama, predviđeno usporavanje i smanjenje strukturnog deficita će pružiti dobrodošlicu podršci ekonomskim aktivnostima. Fiskalni napori u posljednjih pet godina stabilizali su odnos prosječnog duga prema BDP-u.
Ipak, još uvijek se očekuje da ‘e nadmašiti 100 posto BDP-a na kraju desetljeća. Važno je da se dug nastavi smanjivati prema sigurnijim nivoima i da se obnove fiskalne rezerve. Oklijevanje sa oporavkom, uporni rizici
niske inflacije i reformski umor pozivaju na fiskalnu politiku koja
će pažljivo balansirati podršku za rast i novo zapošljavanje
uz fiskalnu održivost.
U tržištima u nastajanju i srednje-prihodovnim ekonomijama, omjer duga i deficita ostaje općenito umjeren, iako je, u prosjeku, iznad pretkriznog nivoa. Izgledi za čvršće uslove finansiranja i mogući niži potencijal za rast, u kombinaciji sa sve većim kontingentima dugova, pozivaju na obnovu manevra koji je korišten u toku posljednjih nekoliko godina; jačanje fiskalnog okvira i upravljanje rizicima sa vladinim aktivnostima koje trenutno nisu pokrivene iz budžeta. Zemlje koje se suočavaju sa teškim uvjetima finansiranja imale bi koristi od prvobitne fiskalne akcije.
U nisko-prihodovnim zemljama u razvoju (LIDCs), fiskalni rizici su generalno skromni, iako se omjer duga načajno povećao u nekoliko slučajeva.
Nedavno izbijanje Ebole je proizvelo poremećaje u budžetima poremećaja u pogođenih zemaljama. Izazov za ostatak zemalja LIDC-a je da uvećaju pružanje bitnih javnih servisa i rast pojačan investicijama na način kompatibilan sa održivim fiskalnim putem.
Na kraju, mobilizacija prihoda kroz poreske politike i reforme uprave, i pažljiva prioritetizacija troškova, ključni su prioriteti- kao i politika jačanja fiskalnog upravljanja, posebno za sve veći broj zemalja LIDCs koje dobijaju pristup globalnim finanijskim tržištima.

Može li fiskalna politika donijeti više radnih mjesta?

Otvaranje novih radnih mjesta je na vrhu dnevnog reda politike u svijetu.
Visok i uporan postojeći nivo nezaposlenosti poziva na široke politički odgovor, generalno obuhvatajući reforme tržišta rada i drugih ekonomskih politika.

Dok fiskalne politike ne mogu biti zamjena za sveobuhvatne reforme,
mogu podržati otvaranje novih radnih mjesta na nekoliko načina.
Prvo, dizjaniranje fiskalne konsolidacije uzrokuje posljedice na tržištu rada. Rasprava o uticaju rasta i zapošljavanja na bazi potrošnje naspram prihoda zasnovanog na konsolidaciji, nije ustaljena u literaturi.
Neke studije pokazuju da kratkoročna multipliciranja potrošnje su duža od multipliciranja prihoda, dok su drugi našli suprotno. Naša analiza, koja bi realno treblo da bude posmatrana više kao sugestivna nego definitivna umjesto toga sugeriše da je u naprednim ekonomijama, porez zasnovan na konsolidaciji čini se, više povezan s negativnim uticajem na radna mjesta u normalnim vremenima. Međutim, situacija se razlikuje ako je polazište razvučena recesija, gdje smo utvrdili da postoji veći kratkoročni negativni efekat na zapošljavanje.
U razvijenim i ekonomijama u razvoju, troškovi zasnovani na prilagođavanju teže da imaju više negativan uticaj na radna mjesta, moguće zbog smanjenja ionako niskog nivoa javnih investicija i javnih servisa.
Drugo, pod određenim uslovima, fiskalnom pozicijom može se kupiti vrijeme za reforme tržišta rada. Reforme na tržištu rada mogu i često imaju značajan fiskalni trošak – ili direktno ko što je smanjenje poreza na rad, ili posredno, mjerama kojima će se ublažiti neželjeni kratkoročne efekti nekih reformi. Visoki deficit ili sporiji tempo konsolidacije mogu apsorbovati te negativne kratkoročne utjecaje reformi na rashode ili zapošljavanje. Kada se opredijele, to bi moglo osloboditi prostor za povećanje javnih
ulaganja i dalje jačanje dugoročnog rasta ekonomije. Labavija fiskalna pozicija u podršci reformama može biti uzeta u obzir: ako ne podigne rizik održivosti duga; ako su reformski troškovi i benefiti dobro utvrđeni
i ograničeni u veličini i trajanju; i ako postoji dovoljna izvjesnost da će se reforme provoditi do kraja.
Treće, smanjenje poreza na rad može imati značajan pozitivan utjecaj na zapošljavanje u naprednim ekonomijama, ali često dolazi sa visokim fiskalnim troškovima. Troškovi se mogu smanjiti ciljanjem smanjenja poreza za određene grupe, kao što su niskokvalificirani radnici i mladi, gdje problem nezaposlensoti može biti teži. Ove ciljane mjere su se dokazale sasvim efektivnim zbog toga što su zaposleni u ovim grupama relativno osjetljivi na smanjenje poreza.
Uspjeh ovih mjera, međutim, ovisi presudno od minimiziranja novih poremećaja, kao i o dometu djelovanja zamjenskog zapošljavanja. U tržištima u nastajanju i zemaljama u razvoju, uklanjanje poreznih barijera, pružanje osnovnih javnih usluga, veći pristup finansijama i obuka mogu pomoći rješavanju izazova neformalnosti i niskog rasta u produktivnosti rada.
Konačno, neke zemlje mogu izabrati pad učešća starijih u radnoj snazi sa ciljanim penzijskim reformskim mjerama. Ćinjenice pokazuju da povećanje zahtjeva za starosnu penziju, samo po sebi, nužno ne dovodi do povećanja u učešću radne snage za starije radnike.
Komplementarne reforme mogu uključiti pooštravanje pravila za ranu penziju, racionalizaciju benefita i usvajanje drugih finansijskih poticaja, zajedno s politikama koje jačaju potražnju na tržištu rada za one koji odgoode odlazak u penziju.

Indikator.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close