Duboki internet: Ispod Googlea i iznad zakona

Dolje, duboko ispod interneta kakvog svakodnevno koristimo postoji mreža “nevidljivih” stranica, online mjenjačnica, tržišta nedozvoljenim proizvodima, s forumima, blogovima, oglasnicima za unajmljivanje plaćenih ubica kao i za tajnu komunikciju kakvu, recimo, trebaju Wikileaks i njen osnivač Julian Assange. To je paralelni tamni svijet u čijem mraku se mimoilaze i oni koji svjesno krše zakon i oni koji bi zakone htjeli da zaštite

Autor: Kenan Bešlija

Internet glasi kao slobodan medij, no to je samo privid. Sve što na njemu radite, sve što pretražujete na Googleu, sve što chatate na FB, sve stranice koje otvarate, sve slike koje gledate, sva muzika na Youtubeu koju slušate, sve se to negdje prati, mjeri i bilježi. Vama kao običnom korisniku interneta mnogo ne znači to što neko bilježi šta to radite dok ste online, no trebate znati da je internet mjesto koje se koristi za mnogo veće i ozbiljnije poslove osim gubljenja vremena na Facebooku.

Vode se povjerljivi razgovori, trguje svim i svačim – često nedozvoljenim, govori ono što mora ostati između dvije tastature i nigdje drugdje, ugovaraju teroristički napadi i protesti protiv vlasti… I sve to treba ostati tajno. Da bi tako i bilo i ostalo, stvoren je cijeli jedan virtaulni paraleni univerzum po imeni Duboki internet. On ima svoj „Facebook”, svoj Google, svoju Wikipediju, svoje dobre i loše momke, te vlastita pravila. Ono najvažnije glasi da ovdje pravila zapravo i nema.

Svi ga vole

Duboki internet koriste svi, baš svi. Koriste ga u prvom redu kriminalci ta ne njemu postoje prave tržnice droge, oružja, ukradenih stvari i umjetnina. Postoji i prava berza rada na kojoj možete unajmiti plaćenog ubicu, a i izbor onih koji nude svoje usluge nije mali. Možete nesmetano prebacivati ogromne količine novca s jednog virtulanog računa na virtaulni račun u nekoj drugoj „banci”. Službena valuta mračne strane interneta je kontroverzni bitcoin, virtualna valuta uz koju možete samo za jedan dan i da postanete milioner ili da u potpunosti propadnete. Porezne uprave i poreznika ovdje nema. Da, postoji i okean najtvrđe pornografije.

Duboki internet koristi i američka vojska, te američke tajne službe za svoje operacije. CIA, NSA, FBI – aktivni su korisnici infrastrukture Dubokog interneta putem kojeg komuniciraju agenti američkih tajnih službi koji putem ovih kanala komuniciraju sa svojim pretpostavljenim, informantima, smišljeno se predstavljaju lažno te neometano i neopaženo špijuniraju druge korisnike interneta, onog vidljivog i koji se koristi tako što u Googleu ukuca određeni pojam. Duboki internet je stoga odličan kanal i alat za novinare i opasne priče iz domena istraživačkog novinarstava. Ova nevidljiva, ali vrlo živa i vrlo funkcionalna mreža koristi se za povjerljivo međusobno komuniciranje novinara, bez straha od radoznalih vlasti, a koristi se za komunikaciju s izvorima i „šaptačima”, kakav je, recimo, Edward Snowden ili Julian Assange, osnivač Wikileaksa, koji je već godinama zatvoren u Ambasadi Ekvadora u Londonu.

Assange je najpraćeniji čovjek na Planeti i svaki njegov korak se gleda, bilo da je riječ o telefonskom pozivu ili običnom mailu. Wikileaks, njen prvi čovjek, te njihovi „šaptači stalno koriste infrastrukturu Dubokog interneta iz vrlo razumljivog razloga. Komunikaciona mreža tajnovitih Anonimusa je također povezana s DeepNetom, gdje imaju svoje društvene mreže, forume i mail servere.

Svi vole Duboki internet, to je jasno. No, kako on funkcionira i ko ga održava? Postoji li ovaj virtualni svijet sam od sebe ili je dio nečega većeg i misterioznijeg? U čemu je glavna razlika između “normalnog” interneta i onog skrivenog ispod površine, osim što ovaj drugi obožavaju kriminalci i perači novca? Najjednostavnija razlika je u procesu naziva “indeksiranje”. Kod konvencionalnog portala kakav je, recimo, portal Azramag.ba, uspjeh same stranice se mjeri u tome koliko je sadržaja prepoznao i zapisao/indeksirao Google. Što više sadržaja Google prepozna, zapiše i indeksira, to je stranica u biti čitanija, popularnija te donosi više novca svojim vlasnicima.

Kod internet stranica na takozvanoj „tamnoj” strani interneta, situacija i poslovna filozofija su mnogo, mnogo drugačije. Internet stranice s Dubokog interneta nije moguće pronaći i otvoriti putem pretraživača i web preglednika kao što su Google, Yahoo, Bing, odnosno Mozzilla, Chrome ili Internet Explorer. Dalje, internet stranice s Dubokog interneta ne koriste lakopamtljiva imena poput Avaz.ba, Style.com ili Mail.net.

Google kao mala maca

Imena web stranice s Dubokog interneta izgledaju kao da je neko zavezanih očiju lupkao po tastaturi ili je neko nasumice birao brojke. Tako je „nevidjiva” web stranica Wikileasa smještena na adresi http://zbnnr7qzaxlk5tms.onion, dok je “mračni” mail servis koji koriste Anonymusi smješten na adresi „http://iir4yomndw2dec7x.onion”. Ovdašnji Google moguće je pronaći na stranici http://kbhpodhnfxl3clb4.onion, dok radio – stanica koja svira za ovaj dio virtualnog univerzuma može biti pronađena na http://76qugh5bey5gum7l.onion/status.xsl.

U ovom galijmatijasu od znakova kada su u pitanju imena web stranica koje pokušavaju pobjeći od očiju javnosti, prepoznatljiva je ipak jedna engleska riječ i to to “onion”, što u prijevodu znači luk. Glavica crnog luka zapravo je amblem i sinonim za cijelu ovu zajednicu, onako kako je maska simbol pokreta Anonymusa.

Ipak, cijela kultura skrivenog interneta se ne zove Onion ili Luk zajednica, nego TOR zajednica. Tor je zapravo dio Dubokoga Interneta i to dio koji sve više dobiva na značaju. Duboki internet postoji od 1994., no tek desetak godina kasnije kada je stvoren preglednik po imenu TOR, Duboki internet dolazi u žižu javnosti odnosno na svjetlo dana. Upravo je riječ TOR ono što vam treba kako biste uopće ušli u Duboki Internet. Prvi i najvažniji korak je instaliranje Tor preglednika. Tek kada zelena ikonica bude na vašem desktopu, moći ćete pretraživati “dubine” tamne strane Interneta, čitati Wikileaksove dokumente ili razmjenjivati Bitcoine.

Da su te “dubine” zaista impresivne, govore i sljedeći podaci, istina ne previše ažurni, ali ipak značajni. Prije pet godina, objavljeni su podaci da Duboki internet ima težinu od pet miliona terabajta. Na drugoj strani, indeksirani podaci na Googleu bili su teški „samo” 200 terabajta, dakle 25.000 puta manje. Dakle, prostom matematikom nije teško utvrditi gdje je prava zabava, gdje je prava ekipe i gdje se vrti pravi novac. Onaj u Bitcoinima, ali svejedno novac. Važno je da ga ima.

FB bez Zuckerberga, Google bez reklama

Duboki, Googleu nevidljivi internet ima i svoju veziju Facebooka, društvenu mrežu po Torbook. Klon Zuckerbergove uspješnice je vrlo dobro izveden, a registracija je mnogo jednostavnija i brža nego kod originala. Dok Facebook traži da vaše virtaulno ime bude identično imenu u ličnoj kartu, Torbook dozvoljava da se zovete Rudolf Hees, Pablo Escobar ili Jesus Sexmachine.

Originalni Facebook, i pored svih minusa koje ima, ima i dalje neku akademsku, emancipiranu notu, a administracija ima pravo ukloniti sav sadržaj koji joj se učini neprikladnim. Na drugoj strani, kod Torbooka te hinjene korektosti nema ni u tragovima. Na timelineu dominiraju fotografije i videosnimci seksualnih orgija, tu je i nacistička ikonografija, dok plaćene ubice nude svoje usluge.

Pored vlastite verzije i mnogo slobodnije verzija Facebooka, to je i zločesta verzija Google pretraživača naziva not-Evil ili ne- Zlo, s „posuđenim” bojama velikog Googlea. I da, ovdje nema reklama, stoji u dnu stranice.

Klikni M radi ubistva

Duboki internet i njegova reprezentativna zajednica okupljena oko Tor projekta mogu biti na momente vrlo zabavni, ali sve može i da bude jako opasno. Najmračniji dio mračne strane interneta su plaćene ubice koje u virtualnim bespućima ove sub-kulture nude svoje usluge, kao da se radi o uslugama moleraja ili instrukcijama iz fizike.

– Treba mi posao i bez para sam. Vršim ubistva po ugovoru i radim kao plaćenik. Također znam praviti otrove. Nisam neko ko prosi za novac, tako da ovo moram raditi. Zaista mi treba novca i spreman sam vam dati popust od 25 posto – stoji u oglasu na stranici Torbook.

Na stranici Hire-A – Killer ili Unajmi ubicu stoji i cjenovnik za uklanjanje osoba koje vam na neki način smetaju u životu. Osam hiljada dolara košta ubistvo „regularnog građanina” ili člana porodice. Ubistvo nekog para ili roditelja košta 12.000 dolara, dok ubistvo VIP osobe košta 24.000 dolara pa naviše. Rent-a ubice na ovu cijenu još zaračunavaju i vlastite putne troškove te ne daju popust na količine i angažiranje “dodatnog” ubice. Zaista morbidno.

 Ko to tamo šuška?

I na kraju, ponovo pitanje: Ko stoji iza Tora, odnosno Dubokog interneta. Zvuči nevjerovatno, ali je istinito. Duboki internet i projekt Tor za lakši pristup nevidljivom webu stvorila je američka vlada, tačnije njena vojska, odnosno mornarica. Stvorili, platili i napustili. Ili nam se samo čini.

– Ovih dana mnogo pričam s ljudima koji predstavljaju zakon. I nakon mnogo razgovora, dođu mi neki ljudi iz FBI-a nakon toga i kažu “Ja svakodnevno koristim Tor sa svakoj posao. Hvala ti” – kaže Roger Dingledine, računarski genijalac i jedan od osnivača projekta Tor, vrata za ulazak u Duboki internet.

Mnogi danas vjeruju da iza projekta TOR stoji mračna agencija NSA i da se sva dešavanja na TOR-u pažljivo prate i bilježe. Na kraju, cijeli taj sistem je osmislila ili finansirala američka vlada. Zašto ne vjerovati da ta ista vlada koristi TOR za svoje vlastite ciljeve i borbu protiv svojih stvarnih i potencijalnih neprijatelja? Edward Snowden, najpoznatiji i najtraženiji bjegunac današnjice, izjavio je početkom ove godine da je NSA razvila “otiske” prstiju”, kako bi pratila šta ko radi na Dubokom internetu.

– Otisci se koriste kako bi se identificirali ljudi koji su imali lošu sreću da slijedi pogrešan link na internet stranici, na forumu ili čak ako downloaduju pogrešnu datoteku. Otisci se koriste kako bi se identificirali ljudi koji jednostavno posjete sex-forum na internetu – kaže Snowden.

Jedno je jasno: Duboki internet i program TOR nisu apsolutna oaza slobode. Neke oči iz mraka i ovdje gledaju šta se radi i s kojom namjerom. Lijepo se ponašajte, čak i na internetu, čak i kada mislite da nikoga nema u blizini. Ima. Vjerujte da ima. I vaš monitor ima uši.

Crnja i najcrnja berza

Na Dubokom internetu je sve moguće kupiti, od lažnih dokumenata, lažnog američkog pasoša, lažnih kreditnih kartica, ukradenih umjetnina, seksualnih robinja, ukradenih pasworda, hakiranih paypal accounta i provaljenih bankovnih računa, do ukradenih mobitela i organa za transplantaciju. Ipak, dvije su najznačajnije “tržnice”, ona na kojoj se prodaje oružje i ona kojoj se prodaje droga. Stranica Silk Road je bila najveća stranica za trgovinu drogom preko je prešlo na milijarde dolara. Prestala s radom nakon što je njenog osnivača provalio i uhapsio FBI. Ipak, najavljuje se treća verzija Silk Roada, ali datum njenog lansiranja nije poznat.

Reklamacije ne primamo

Ross Ulbricht  je bio bistar mladić no ništa mu nije išalo od  ruke, ni škola ni boznis poduhvati. Sve što je pokušao – propalo je. Ipak ovaj ne baš najbolji student  fizike iz Dallasa, imao je svoje snove  a jedan o tih snova je bio da otvori virtulnu tržnicu na koji bi svako mogao prodavati sve, uz zagaratniranu anonimsnost. Tako je  početkom 2011. nastao Silk Road,  najveća  online pijaca nelagalnih stvari, prije svega  narkotika. Ulbrichtu je posao išao jako dobro i zarađivao je u prosjeku 20.000 dolara dnevno,  a stranica skrivena na Dubokom Internet, trebala je biti dalako od očiju vlasti No, sreća se okrenula. Neko je provalio u njegov računar, ukrao podatke i postavio ucjenu. Osnivač Silk Roada  je saznao o kome se radi, bio je to jedan od njegovih uposlenika. Ross Ulbricht  je na vlastitoj stranici pronašao plaćnog ubicu  i sa njim dogovorio posao, 80.000 dolara za glavu ucjenjivača. Ulbricht je napravio samo jednu grešku: nije mogao ni pretpostaviti da je „hitman”, zapravo policijski agent. Bio je to kraj Silk Roada, nazivaju „kriminalnlog poduhvatom stoljeća,” kako ga nazivaju.

Nije naravno Ross  Ulbricht jedini koji je pokušaoa unajmiti plaćnog ubici i napravio grešku zbog koje će se  kajati ko kraja života. Kajat  će se i  dvije žene, po jedna sa obje strane  Atlantik, jedna iz Irske, jedna iz Pensilvanije čije je sudbine spojio čovjek po imenu Essam Eid. Ovaj Libanac sa  adresom u Las Vegasu i ovisnik o kockanju kreirao je web stranicu „HitmanForHire.net”, gdje je ponudio usluge ubistava po narudžbi.  Tako mu se  javila Amarikanka Marissa Mark  i zatražila da ubije sadašnju djevojku svog nekašnjeg momka. Na drugoj strani okenau, u Irskoj Sharon Collins  je unajmila Essam Eida  kako bi ubio njenog sadašnjeg  muža Howarda i njegova dva sina iz prvog braka. Eid nije ubio Howarda nego je ga je kontaktirao i otkrio mu da je njega poslan ubica, te da će se spasiti ako mu plati 100.000 dolara. Essam Eid je takođe kontaktirao za ubistvo označenu agenticu za nekretnine iz LA, objasnivši još šta se prema, te ponudio da joj poštedi život za cijenu od 18.000 dolara. Naravno „žrtve” su u oba slučaja obavijestile policiju, a  obje naručiteljice ubistava su dobile po šest  godina zatvora. I Essam Eid je takođe osuđen na šest godina zatvora zbog iznude i prevare.

Izvor AZRA