U pitanju o našoj sudbini nama ne treba diplomatski jezik, nego jasan i istinit govor. Imamo pravo na to! Ali, …
Komentar za Vijesti.ba
Piše: prof. dr. Senadin Lavić
Samo nekoliko crtica o muslimanima i Jevrejima u Bosni dovoljno je da nas sačuva od prostačkog svjetonazora koji nam nameću brojni poricatelji Bosne i bosanskog povijesno-antropološkog naslijeđa. Bošnjaci i Jevreji su povezani sudbinski od 1565. godine. O životu Jevreja u Bosni vrlo pažljivo i akribično piše Moritz Levy u knjizi Die Sephardim in Bosnien (Sarajevo, 1911; Sarajevo: Bosanska biblioteka, 1997). Prijevod je 1997. uradila mr. Ljiljana Masal, naša profesorica njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu koja nas je uvodila u prevođenje tekstova K. Jaspersa, F. Nietzschea, M. Heideggera, M. Webera i drugih značajnih autora.
Sve naše bosanske naivne predstave o životu razbijene su 1990-ih godina dok smo čekali avione NATO-a i pomoć od civiliziranog svijeta. Međutim, sramni trenuci britanske vlade Johna Majora, ministra Douglasa Hurda i Malcolma Rifkinda onemogućavali su Bosnu kao članicu UN da se brani i oslobodi od velesrpske i velehrvatske agresije. Nismo zaboravili ni francuski odnos prema Bosni koji je demonstrirao François Mitterrand. Nismo zaboravili ni rusku pozadinu agresije Srbije na susjedne države koja je do danas ostala konstanta. Zapamtili smo da je H. Kissinger zastupao ideju da se “jači i agresivniji” u disoluciji Jugoslavije namire na “slabijima”, to jeste da se Milošević i Tuđman “smire” tako što će podijeliti Bosna prema svojim osvajačkim planovima. I tu se pojavi Armija Republike BiH! Nismo zaboravili na nepravdu koju su nam učinili Boutros Boutros-Ghali, Jasushi Akashi i mnogi drugi birokrati koji su preko tragedije Bosne pravili svoje šugave, skaredne karijere u strukturi tzv. international community (IC).
Nećemo valjda biti naivni i dopustiti da nam državu otmu “predstavnici” IC: Escobar, Palmer, Eihorst, Varhelyi, Sattler, Lajčak i drugi. Za koga oni rade? Čiji interes oni ostvaruju? Sigurno ne ostvaruju interes građana Bosne i države! Bosanci moraju uzeti Bosnu u svoje ruke i njome upravljati odgovorno i mudro.
U pitanju o našoj sudbini nama ne treba diplomatski jezik, nego jasan i istinit govor. Imamo pravo na to! Ali, istovremeno, u našoj borbi za opstanak nama treba, apsolutno, diplomatski govor i strpljivo držanje! Ovo je naš, samo naš bosanski paradoks i mi ga živimo.
Bošnjaci i Jevreji su braća po stradanju u 20. stoljeću. Povezuje ih stradanje. Nad jednima je holokaust, a nad drugima genocid počinjen u ime nacijskih ideologija.
Od 1565. godine Jevreji su dobrodošli na prostoru Bosne, odnosno tadašnjeg Osmanskog sultanta. Nikada u povijesti Bošnjaci i Jevreji nisu bili u krvavom sukobu, u mržnji i zlu jedni protiv drugih! I jedni i drugi su bili narod gradova, fine oduhovljenosti, poslovanja, prosvjećenosti, civiliziranog oblika postojanja. Sefardi su u Bosni bili slobodni. U Sarajevu su živjeli u Velikoj avliji i po cijelom gradu. U Veneciji su im bili odredili da žive u jednoj četvrti koja se noću zaključavala. Otud je potekla riječ ghetto.
Oni koji su u Drugom svjetskom ratu iskorijenili Jevreje na prostorima negdašnje Jugoslavije danas se licemjerno predstavljaju velikim prijateljima Jevreja i mrziteljima muslimana. U NDH, kvislinškoj državici poglavnika Ante Pavelića, Jevreji su lovljeni, hapšeni i slani u Jasenovc ili druge koncentracijske logore. Sljedbenici poglavnika danas navijaju za ubijanje civila Gaze. U Nedićevoj kvislinškoj Srbiji, Jevreji su iskorijenjeni, njihovo stratiše bilo je Sajmište i Banjica u Beogradu, gdje je izmišljena monstruozna dušegupka. Iz Beograda se čulo: “Beograd ist judenfrei”. Valjda poštovana ambasadorica Peleg zna ko je bio na kojoj strani kada je Jevrejima bilo najteže? Bosanci sigurno razumiju tragediju Jevreja i Palestinaca i niko ih nema pravo gurati u licemjerje politika i zločinaca, ciničkih “opredjeljivanja” za jednu stranu i nametanje pogleda na stanje stvari!
Već decenijama na Bliskom istoku traje nesreća i stradanje Palestinaca i Jevreja. Kome treba sukob u Palestini, između Izraela i Palestine? Zašto su Jevreji i Palestinci žrtve velikih zakulisnih igara? Šta može biti budućnost Izraela među 350 miliona musliman u bližem i širem okruženju? Kome odgovara sukob između muslimana i židovstva? Mogu li religije ratovati? Ko zloupotrebljava građane? Kako su vjernici iskorišteni za hegemonijske ideologije? Zašto su narodi pretvoreni u sredstva za potkusurivanje u prljavim igrama moći? Teška pitanja opsjedaju naše misli i razgovore.
Ima li pravo predsjednik Predsjedništva BiH Željko Komšić otvoreno reći da nije uredu vršiti odmazdu nad civilima u Gazi? Da trebamo problemu pristupiti holistički. Da trebamo razumijevati kontekst u kojem ginu nedužni ljudi. Time nije odobrio napade Hamasa na izraelske civile, nego je ukazao na katastrofalnu dijalektiku ekstrema u kojoj će civili platiti veliku cijenu političkih i militarnih režima Izraela i Hamasa. Građani Gaze su najveći logor pred očima današnjeg čovječanstva. Zar ne? Jevreji su to doživjeli 1940-ih godina u konclogorima Hitlerovih nacista. Današnje čovječanstvo je licemjerno, ograničeno, nemoralno, nema holistički pogled na procese, ispunjeno je islamofobijom, predrasudama, hegemonijom, kontrolom resursa na istočnom i južnom kraju svijeta, pljačkom bogatstava drugih država, dominacijom, potčinjavanjem miliona ljudi i tako redom.
Nije diplomatija iznad morala i humanosti. Nije laž mjera čovjeka. Čovjek je biće slobode koje govori istinu o sebi i drugima.
Danas se ne smije zanemariti stradanje Palestinaca i Jevreja u cjelini. Sporno je reduciranje pažnje i saosjećanja samo na “jednu stranu”, jer onaj ko zanemaruje da stradaju ljudska bića zbog licemjernih politika i igara velikih “igrača”, sudjeluje u ciničkoj dehumanizaciji savremenog čovječanstva. Moramo se zapitati ko je sljedeći, sada gori Bliski istok, jučer Bosna, što znači da više niko nije siguran i da mu se rat može pojaviti na ulicama… Samo da bi neko očuvao svoju hegemoniju i pljačku …
(Vijesti.ba)
