Drljević: Politički lideri znaju kakav je potencijal mladih i zato i ne rade ništa da ga iskorsite

Sve kreće od nas samih. Niko za nas neće učiti, raditi, zarađivati, reformisati. Sve moramo sami.

Iako je rođen i odrastao u Sarajevu gdje se i školovao Haris Drljević je kako i sam ističe oduvijek znao da će jednoga dana otići iz Bosne i Hercegovine kako bi unaprijedio svoje znanje i sebi osigurao nove prilike za rast i napredak. Nakon završetka dodiplomskih studija  na Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na odsjeku za Medjunarodne odnose i diplomatiju, odlučuje nastaviti svoje akademsko obrazovanje u Češkoj Republici. 

Odlazak iz BiH donosi mnoge izazove ali i prilike 

Haris je trenutno zaposlen u jednoj američkoj kompaniji sa bazom u Pragu, međutim, put do uspjeha i ostvarenje tih ciljeva nije bio jednostavan. 

“Uz pomoć i savjetovanje mog vječnog prijatelja dr. Jasmina Hasića, odlučio sam se da odem u Češku Republiku, grad Brno. Tu sam nastavio svoje školovanje na Masaryk University, Faculty of Social Studies, odsjek za energetsku politiku – drugi stepen studija,” govori Haris. 

Ponuda za master program iz oblasti energetske politike za njega je bila odlična prilika jer na Balkanu nema mnogo stručnjaka iz te oblasti. Prijavio se i prošao tri kruga intervjua i na kraju bio i primljen na studije. Međutim, morao je obezbjediti sebi novac za troškove studija i života jer je propustio rok za stipendije, pa je uz pomoć i podršku roditelja odlučio otići na studije i pokušati naći dodatni posao kako bi mogao financirati te troškove. 

“Vrlo brzo sam i našao različite projekte i poslove u Brnu koje sam radio part-time i tako obezbijedio sebi još dodatna sredstva, ali kada je bila veća potreba za novcem, dio boravka sam isfinansirao još pred kraj studija gdje sam našao posao na puno radno vrijeme za jednu veliku međunarodnu kompaniju. Taj posljednji period sam radio puno radno vrijeme i isto tako kao bio redovan student, radio i pisao svoj magistarski rad. Bilo je mnogo teško da se sve to usaglasi, ali kao što kaže profesor Hasić, ako ima želje ima i načina,” prisjeća se. 

Studij mu nije bio jednostavan, najteže mu je kako ističe bilo prilagoditi se mnogo višim akademskim standardima u odnosu na one koji se zahtijevaju u Bosni i Hercegovini. To je iziskivalo mnogo dodatnog truda i rada. Ipak, bio je oduševljen načinom rada te odnosom akademskog osoblja prema njemu kao studentu, što ga je dodatno motivisalo. 

“Svi profesori su u svako doba dana i noći spremni da pomognu studentima i da ih usmjere na pravi put učenja i obrazovanja. Mnogo se cijeni i razvija kritička misao i profesori ne evaluiraju studentske radove na osnovu svog subjektivnog mišljenja, već kvalitetne argumentacije, analize i potkrepljenosti činjenica prezentovanih u radu. U Sarajevu ne bi baš bilo pametno komentarisati određene vremenske periode u društveno-političkoj realnosti, ličnosti ili procese, dok je to ovdje i pohvalno te se mnogo njeguje takav pristup,” primjećuje Haris. 

Najveću prednost tako uređenog obrazovnog sistema vidi upravo u neovisnosti i neupitnom kredibilitetu akademskog osoblja, što nažalost, smatra da u Bosni i Hercegovini često nije slučaj. 

“Evaluacije (profesora) su mnogo važne za Univerzitet i mnogo se ozbiljno shvataju te ih i sami profesori koriste za unapređivanje svojih pristupa. To pokazuje njihovu vrijednost, jer ako je neko profesor ne znači da zna apsolutno šta i kako radi te svako ima prostor za unapređivanje. Mnogo je stvari koje su bolje, otvoreno govoreći mnogo ćete “lakše” završiti fakultet u Bosni i Hercegovini nego ovdje, ako je to ikakva komparativna prednost.” 

Češki i BiH obrazovni sistem

Haris trenutno nema plan da se vrati u Bosnu i Hercegovinu jer želi da svoju profesionalnu i akademsku karijeru nastavi razvijati u Češkoj. To ne znači da se nikada ne bi vratio, ali vjeruje da još uvijek ima mnogo više prilika za lični i profesionalni razvoj u Češkoj nego što bi imao u BiH, jer je kako ističe obrazovni sistem u našoj zemlji isprepleten sa nepotizmom i korupcijom.

“Mnogo je korupcije i nepotizma u BiH obrazovnom sistemu o kojem svi znaju, ali malo ko javno priča iz prostog razloga što je ista ta korupcija “two way street” – jedna strana prima novac za uslugu, ali druga strana nudi taj novac. Svi se prave naivni i niko ništa ne zna, a sve nakako (ne)funkcioniše i odjednom određeni studenti završavaju fakultete i polažu ispite preko noći, a da ih niko nije vidio na predavanjima ili na ispitima itd,” govori Haris. 
On vjeruje da je kvalitetan i na ispravnim temeljima izgrađen obrazovni sistem kičma svakog društva i da se zbog toga mora vršiti mnogo veća kontrola istog. 

“Ja bih iz češkog obrazovnog sistema u BiH uveo državne ispite, uveo bih obavezne evaluacije profesora na kraju svakog semestra koje ne bi bile tu pro forma, čisto da postoje, nego bi mogle da utiču na plate profesora, a na kraju krajeva i radni odnos. Propitao bih i zapošljavanje profesora kao takvih na fakultetima, redovno bih provjeravao njihove kvalitete kao predavača,” kaže Haris. 

Stava je da mladi ljudi koji steknu znanja i vještine u inostranstvu nisu niti prepoznati niti cijenjeni u Bosni i Hercegovini, te ističe kako i oni koji se odvažne vratiti u našu zemlju nerijetko budu osporavani. 
“Lično znam za dva slučaja osoba koje su se u BiH vratile iz inostranstva sa više od dvije diplome i sa godinama međunarodnog radnog iskustva, gdje su im određene osobe iz sistema rekle: “Da si išta valjao/la, ne bi se vratio/la u BiH, stranci bi te uzeli sebi”,” govori Haris. 

Ističe kako je jedini način da se osnaži položaj i uloga mladih u našem društvu, na tome moraju upravo raditi mladi ljudi. Iako kako ističe postoje kvalitetne organizacije koje intenzivno rade na osnaživanju uloge mladih u našem društvu kao što je Humanity in Action BiH , stava je da to nije dovoljno i da je neophodna opredijeljenost sistema da iskoristi sve potencijale koje mladi imaju. 

“Umjesto da država podži sve mlade ljude koji su otišli na usavršavanja van granica BiH, i da imamo neki sistematski, dugoročni plan za povratak tih ljudi i njihovu asimilaciju u društvo, sistem ih odbacuje jer su upravo oni prijetnja za njihove fotelje,” s razočaranjem govori Haris. 

Da sam ja neko

Ponovo ističe da je za napredak našeg društva i države nužno mijenjati sistem iz temelja i svijest građana ali prije svega obrazovni sistem. Smatra da mladi koji su u inostranstvu, te rade i obrazuju sebe na najvišim nivoima, imaju ogroman potencijal, te da su upravo oni ti koji BIH mogu da preporode i okrenu na progresivan put. 

“Sve kreće od nas samih. Niko za nas neće učiti, raditi, zarađivati, reformisati, itd. Sve moramo sami. Mi i predugo čekamo političkog Mesiju da nas izvuče iz balkanskog živog blata, dok nas u isto vrijeme ono vuče u svoje dubine,” primjećuje Haris. 

Frustrira ga činjenica da sistem ni na koji način ne pokušava iskoristiti potencijale mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine koji uspješno  studiraju i rade širom svijeta, te da je upravo taj pristup političkih lidera jasan pokazatelj kako se oni boje njihovih potencijala, jer bi mogli ugroziti njihove sadašnje pozicije.

“Mi imamo naše mlade Bosance i Hercegovce širom svijeta koji rade u najvećim IT kompanijama, šalju rakete u svemir, prave najveće avione, rješavaju najveće zdravstvene probleme današnjice, veliki su stručnjaci u društvenim naukama, Nema sfere u kojoj nemamo bar jednog stručnjaka na svjetskom nivou. Ti ljudi se ne mogu vratiti tek tako, niko neće ostaviti svoje svjetske karijere zarad države u kojoj će ih neko ponižavati i trošiti im vrijeme. Mora se stvoriti dovoljno dobra klima i okruženje u koje ovi ljudi mogu doći,” zaključuje Haris. 

Planovi za budućnost 

Haris se nalazi u “slatkim mukama” jer trenutno mora odlučiti da li će u bliskoj budućnosti nastaviti svoj akademski uspon ili će se posvetiti karijeri. Naime, on je nedavno primljen na još jedna master program na CEU u Beču, gdje je planirao po završetku istog odmah nastaviti sa doktorskim studijama, međutim, dobio je i novi posao koji mu pruža priliku za mnogo rasta i napredovanja. Cilj mu je uskladiti sve, iako kako i sam ističe nikada nije imao problem pronaći novi posao, jer u Češkoj se nalazi mnogo ljudi sa prostora Zapadnog Balkana koji su uvijek spremni pomoći i pružiti mu priliku. 

Ipak, naglašava kako to za njega nije nikakvo opterećenje i da bi svakoj mladoj osobi u Bosni i Hercegovini pročuo da pokuša otići u inostranstvo, obrazovati se i vidjeti kako funkcionišu uređene države, te nakon toga razmisliti da li se žele s tim iskustvima vratit u Bosnu i Hercegovinu, jer ne vrijedi gubiti vrijeme tapkajući u mjestu. 

“Nakon određenog perioda, kada se obrazuju i izgrade, njihov je izbor da li će se vratiti u BiH ili nastaviti svoj život u inostranstvu. Uvijek se lako vratiti kući, ali je teško otići iz nje kada vrijeme prođe,” ističe on. 

Vjeruje da ni ovako uređen sistem koji je potpuno podređen onim podobnima nije još dugo održiv, te da će s ovakvim vođenjem države prije ili kasnije doći do kolapsa sistema, ukoliko se uskoro ne dese neke drastične promjene. 

“Kad tad će doći do tačke iz koje neće biti nazad, i šta onda? Možda država propadne ekonomski, možda više tu ne bude naroda koji će živjeti, možda dođe do revolucije, možda se mladi ljudi ipak probude i shvate da su osuđeni na propast. Kako god, političkim liderima koji već trideset godina kroje i oblače, dominacija neće sigurno još toliko potrajati,” zaključio je Haris.

(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)