Dragan Jerinić: Od tranše do tranše

Treća tranša MMF-a mora biti spasena. Ovo je jedinstvena ocjena političara i analitičara o stanju u kojim se trenutno nalaze budžeti nakon što Parlament Federacije BiH nije usvojio novi Zakon o penzionisanju pripadnika boračkih populacija.

Upravo on je bio uslov MMF-a da BiH u cjelini, što znači i Republika Srpska i Federacija, može dobiti novac.

Kao dan “d” pominje se 12. april, do kada bi trebalo usvojiti navedeni zakon protiv kojeg se bune u HDZ-u jer je, po njima, rađen i predložen bez legitimnih predstavnika HVO-a i Hrvata u cjelini.

Pored standardnih zamjerki na izbor radne grupe, u HDZ-u zakonu prigovaraju što predviđa veće rezanje primanja korisnicima, a pojedine kategorije bi u potpunosti ostale bez novca. Primjerno situaciji.

I svi dosadašnji aranžmani sa MMF-om nisu prošli bez grča u stomaku i jurnjave za datumom. Svakog kvartala odredi se neki novi sudbonosni dan.

Uvijek se čeka posljednjih deset dana da se ispune zadani uslovi, a do tada se onako lagano bistri politika, prepucavaju saopštenjima i prebacuju dopisi o tome ko će snositi odgovornost ako BiH ne dobije spasonosnu novčanu infuziju iz MMF-a.

Pravdajući ovakvu politiku, Nermin Nikšić, koji je valjda još premijer Federacije, ali ne zakazuje sjednice Vlade, kaže nešto u stilu da, eto, može MMF određivati uslove, ali da smo ipak mi ti koji određujemo datum kad ćemo novac i uzeti. Kao, ne pita se samo MMF, već se i nas nešto pita.

Razlika između dosadašnjih utrka za tranšama MMF-a i ove aktuelne je upravo u Nerminu Nikšiću, tačnije Vladi Federacije BiH, jer nije sasvim jasno da li je ima ili nema.

Po nekima, na primjer SDA, HSP-u i Lijanovićima, ta Vlada postoji, dok po SDP-u, SBB-u i oba HDZ-a te Vlade više nema nego što ima, pa joj je Parlament preuzeo dio nadležnosti. Valjda.

Tačnije niko sa sigurnošću ne može reći u kojoj se fazi nalaze politički procesi u Federaciji i ima li uopšte ona legalnu izvršnu vlast, ali svi se svojski trude objasniti da tranša MMF-a ne smije biti dovedena u pitanje.

Neko će valjda predložiti neophodni zakon koji bi možda i mogao biti usvojen u Parlamentu Federacije, u kojem ima većinu koalicija koja nema većinu u Vladi. Kome je jasno – jasno.

“Kataklizma u FBiH traje predugo. U svemu tome nema ni koncepta ni vizije kako  riješiti probleme”, reći će Vjekoslav Bevanda, predsjedavajući Savjeta ministara BiH.

Nedefinisano stanje u Federaciji traje od posljednjih izbora 2010. godine i sve su prilike da neće biti ni riješeno do sljedećih opštih izbora 2014. godine. Ne postoji ni politička volja niti mehanizam da se stvari bar malo otkoče.

Političke stranke gledaju svoj primarni cilj, a to je koga optužiti za takvo stanje i time ugrabiti što bolju startnu poziciju za izbore.

Stanje je takvo samo što se ne puca. Politička prepucavanja, optužbe, svađe preneseni su u medije, koji su čvrsto zauzeli busije. I tuci. Svaki dan.

SDP optužuje SDA da je blokirala sve procese i zakone jer je pokušana biti izbačena iz vlasti. Lopovi, kriminalci, ratni profiteri, narodni izdajnici, samo je dio svakodnevne političke retorike u Federaciji.

S druge strane, čudna je i ta odluka SDP-a da krene u istorijski obračun sa SDA, u kojem je trebalo Federaciju istinski dubinski očistiti od kadrova koji tim dijelom BiH vladaju više od dvadeset godina, a da za to nisu bili kadri.

Istinska volja kod SDP-a je postojala, u to ne treba sumnjati. I nju je Zlatko Lagumdžija u više navrata uvjerljivo demonstrirao, pa čak i kad ga je napuštao “lex specijalis esdepeovac” Željko Komšić. Ali računica im nija baš bila jača strana.

Naime, od samog početka bilo je matematički jasno da SDA ima većinu u Klubu Bošnjaka u Domu naroda i da mogu blokirati bilo koji potez novostvorene koalicije sa SBB-om i HDZ-om.

Upravo je SDA iza sebe ostavila rupu u Ustavnom sudu, koji nema kapacitet da donosi odluke. Uz sočne psovke i prozivke Federacija se danas nalazi negdje. Gdje – niko sa sigurnošću ne zna. Niko se pretjereno i ne uzbuđuje zbog toga.

Predstavnici međunarodne zajednice na posljednjoj sjednici PIC-a zadužili su Valentina Incka da obavi još jedan krug razgovora sa akterima političke krize pa da nešto definišu. Za početak da su svi  saglasni da je odgovornost na lokalnim liderima.

U takvoj političkoj atmosferi, potpuno neizvjesnoj, nepredvidivoj i bezidejnoj, došli smo i do famozne treće tranše MMF-a, koja se predstavlja kao spasonosna za budžete kako bismo nekako zakrpili rupe do kraja godine.

Možda bi bilo bolje da BiH uopšte ne dobije tu treću tranšu. Možda, ali stvarno možda, bi se tada vlasti i političari kojih se nešto pita i malo uozbiljili. Svakako životarenje od tranše do tranše MMF-a ne može trajati vječno. Nema tu puno sreće ni budućnosti.

 

(nezavisne)