Jašući na “ugrozbi” Hrvata, formirao je Hrvatski narodni sabor, krovnu instituciju bh. Hrvata, ugušio bilo kakvu realnu opoziciju u redovima tog naroda i izbjegao svaku moguću formalnu odgovornost za stanje kako svog naroda, tako i cijele države BiH. Vuče konce svih procesa i nesmetano uvećava svoje (političko) bogatstvo.
Piše: Sead Numanović
Nema ništa od promjena Izbornog zakona, izjavio je Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije.
Tokom gostovanja na Federalnoj TV, on je rekao:
“Nećemo da nama HDZ kaže da nećemo dobiti Vladu, popuniti Ustavni sud dok im ne izađemo u susret”.
“Nećemo ništa dogovoriti ako ne uklonimo asimetriju u nadležnostima Vijeća naroda RS i Doma naroda FBiH na način da Dom naroda štiti isključivo vitalni nacionalni interes”, dodao je Izetbegović.
Pregovori o promjenama Izbornog zakona, prije nego su formalno i počeli, zapali su u ćorsokak!
Jedan od ključnih preduslova za dobijanje statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, teško da će biti ispunjen.
Zašto?
Prije nego li je išta formulirano, nadigla se medijsko-diplomatska halabuka da se sprema uvođenje “trećeg entiteta na mala vrata”.
Čak je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine o tome “alarmirao” Ujedinjene narode. On tvrdi da “stranci” – posebno Delegacija Evropske unije u Sarajevu – ide na to.
Spekulira se da se zagovara vraćanje tzv. “Fuleovog modela” na sto.
Štefan Fule bio je komesar za proširenje EU od 2010. do 2014. godine.
Njegov prijedlog tadašnje reforme Izbornog zakona predviđao je da se iz entiteta F BiH članovi Predsjedništva biraju zamršenim načinom.
F BiH bi ostala jedna izborna jedinica. Ali, predviđena je bila klauzula tzv. “pozitivne diskriminacije” (prisutna i u Belgiji, gdje je i sjedište EU).
Po njoj, drugi član Predsjedništva iz F BiH bio bi onaj koji bi dobio više glasova u kantonima u kojima prvi – izabrani – član kolektivnog šefa države – nema više glasova.
Praktično, kandidat koji bi osvojio najviše glasova u Tuzlanskom, Sarajevskom i Zeničkom kantonu, ispao bi iz utrke u Hercegovačko-neretvanskom, pa možda čak i u Srednje-bosanskom kantonu.
Za SDA, kako nam tvrde, to je bila ponuda kojoj je rok trajanja davno istekao.
“Fuleov model neće se vratiti na sto. A i ako se vrati, nekim čudom, tražit ćemo mišljenja pravnih stručnjaka, uključujući i Venecijansku komisiju”, tvrde nam iz SDA.
No, taj i takav model odbio je upravo Dragan Čović.
Njemu, naprosto, nije u interesu da se riješi pitanje izbora članova Predsjedništva.
Po uzoru na svog političkog uzora Aleksandra Vučića, on stalno priča o tome, ali blokira sva nastojanja da se problem riješi.
Isto kao i Vučić u vezi Kosova, ni njemu nije u interesu da mu se ugasi pogonski politički motor.
Šta je Čović postigao blokadama reformiranja Izbornog zakona?
Postao je apsolutni politički faktor na hrvatskoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini.
Jašući na “ugrozbi” Hrvata, formirao je Hrvatski narodni sabor, krovnu instituciju bh. Hrvata, ugušio bilo kakvu realnu opoziciju u redovima tog naroda i izbjegao svaku moguću formalnu odgovornost za stanje kako svog naroda, tako i cijele države BiH.
Na svaku kritiku hladno bi odgovorio: “Da sam ja tamo (u Predsjedništvu BiH) to ne bi bilo tako”.
Paralelno, isturio je Milorada Dodika da bude i “najveći zaštitnik Hrvata u BiH”, čime prima i udarce i kritike iz same BiH, ali i inostranstva.
Uz sve, vuče konce svih procesa, stalno drži podignutu ručnu kočnicu za bilo šta i nesmetano uvećava svoje (političko) bogatstvo.
Željko Komšić u Predsjedništvu BiH “crvena je krpa” za zvaničnu Hrvatsku koja ne štedi resurse da se maksimalno umiješa u odnose u BiH, te lobira za Čovića (i Dodika) nasve strane.
Također, sve dok Čović nije u Predsjedništvu BiH, nema ni opozicije njemu. Niti unutar HDZ BiH, niti unutar političkog korpusa bh. Hrvata.
Ko bi bio lud da sebi ukine takvu prekomotnu poziciju.
Stranci u BiH vrte se u začaranom krugu.
Od njih se zahtijeva da iznude promjene Izbornog zakona.
Evropska unija neumoljiva je jer je na to obavezuju i presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura, ne samo u slučaju Sejdić – Finci, već i barem još četiri slične odluke ovog tijela. Ali je izložena i nesmiljenom lobiranju Hrvatske, te Srbije.
Amerikanci su, nakon održanih izbora u Mostaru, “zagrizli” da se dalje jaše na tom talasu i aktivno, zajedno s Delegacijom EU u BiH, rade na postizanju daljeg dogovora.
Niko na stolu nema prijedlog rješenja.
Pomenuti Fuleov model inicirala je SDA svojevremeno.
Iz te stranke došao je “jednokratni prijedlog” koji je tadašnji evropski komesar uzeo i “doradio”.
To je bio maksimum maksimuma za jednokratnu upotrebu.
Hoće li opet SDA izaći s (novim) modelom.
U toj se stranci radi na iznalaženju nekog rješenja koje bi bilo prihvatljivo za sve. No, detalji se pažljivo kriju. Stranka je pretrpjela tešku šamarčinu na lokalnim izborima, svakodnevno joj se fakturiše stanje u državi uslijed pandemije koronavirusa, svjesni su da ova pošast neće nestati preko noći i strahuju da bi čak i izborna kampanja naredne godine mogla teći u stanju pandemije i ne pada im na pamet dalje žestiti birače s još jednom ponudom (bolnog) kompromisa.
Svi ostali kriju se iza toga šta će uraditi SDA, e da bi joj još jednom skočili za vrat…
A “stranci” u BiH pritišću. I tek će pritisnuti!
U tom rašomonu, Čović, s nepopustljivim stiskom ručne kočnice, ugodno sjedi u svom mostarskom uredu predsjednika HDZ-a.
Traži nemoguće, a ne prihvata ni to!
Politicki.ba
