Avram Noam Čomski (Avram Noam Chomsky) profesor je lingvistike na institutu za tehnologiju u Masačuetsu. Polje djelovanja i interesovanja Čomskog obuhvata, između ostalog, lingvistiku, obrazovanje, politički sistem, informacionu tehnologiju, savremeno društvo. Rođen je 7. Decembra 1928. godine u Filadelfiji. Zaslužan je za razvoj teorije o generativnoj gramatici koja se smatra najvećim doprinosom gramatici u prošlom vijeku.
Čomski posmatra gramatiku kao znanje koje posjeduju osobe koje su pripadnici određenih jezika. On smatra da je većina našeg znanja urođena i da je djeci potrebno predstaviti samo određena obilježja maternjeg jezika. Urođeno lingivstičko znanje on naziva univerzalnom gramatikom. Po njemu, najubjedljiviji dokaz za postojanje univerzalne gramatike jeste uspješno usvajanje maternjeg jezika od strane djece za kratak period.
Proučavao je razne vrste formalnih jezika koji mogu da sadrže ključne osobine ljudskog jezika. Svaka „uspješna“ vrsta može da stvara široki skup formalnih jezika. Čomski je dokazivao da oblikovanje nekih aspekata ljudskog jezika zahtjeva kompleksniju formalnu gramatiku za razliku od drugih oblikovanja ; regularni jezik je dovoljno moćan da oblikuje morfologiju engleskog jezika, ali nije dovoljno snažan da oblikuje njegovu sintaksu. Njegovo najpoznatije djelo iz fonologije je „Zvučni obrazac engleskog jezika“ koje je izdao zajedno sa Morisom alHaHHaaaaasdsdhdhhrhdrh Halom, što je ujedno i njegovo zadnje djelo iz te oblasti.
Čomski poststukturalističke u postmoderne kritike smatra neodgovarajućim. Vjeruje da je nauka dobar način da se počne istorija i razumiju ljudski poslovi ; „Mislim da je studiranje nauke dobar način da se stigne do oblasti kao što je istorija. Razlog je što učiš šta dokazi znače, učiš šta je očiglednost, učiš šta i kad imas smisla kao pretpostavka, šta će biti ubjedljivo. Ti analiziraš načine razumnih istraživanja, koji su mnogo plodonosniji u nauci nego bilo gdje drugo…“.
Čomski je bio politički angažovan tokom cijele karijere i izražavao je mišljenje o politici i svjetskim događajima koje je bilo široko prihvaćeno, navođeno, publikovano, te predmet opsežnih razmatranja. On tvrdi da je „Moć uvijek nelegitimna ako se ne dokaže kao legitimna. Ako ne može biti dokazana, treba da se skloni. Vlast koja stavlja neke iznad drugih je nezakonita pod pretpostavkom sličnoj kao što je upotreba sile od strane nacije“. On također tvrdi da ne postoji velika razlika između robovanja i izdavanja sebe vlasniku, što naziva „ropstvom nadnice“. On prepoznaje to kao „napad na lični integritet koji uništava i narušava našu slobodu“.
Noam Čomski kritikovao je vanjsku politiku SAD-a. Isticao je postojanje dvostrukih standarda koji rezultuju masovnim kršenjem ljudih prava. SAD imaju istoju promocije, potpomaganja i savezništva sa nedemokratskim i represivnim organizacijama i državama. Dokazivao je da masovni mediji u SAD široko služe kao dio propagande američke vlade i njenih korporacija.
„Dvadesetog septembra 2006. venecuelanski predsjednik Hugo Čavez preporučio je knjigu Čomskog pod naslovom „Vođstvom ili opstanak : Američko traganje za globalnom nadmoći“ tokom njegovog govora na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Čavez je izjavio da je to dobra knjiga za čitanje zato što pokazuje zašto je Amerika najveća opasnost za svjetski mir, što je prouzrokovalo dugotrajni aplauz od većine na tom sastanku.“
Piše: Exitus
