Dr. Žarko Papić, direktor IBHI: Reforma političkih partija je preduvjet za ekonomski i socijalni napredak
Panel debate, koje su na inicijativu Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH, održane od 5. maja do 29. juna 2015. u 15 gradova širom Bosne i Hercegovine, na temu “Šta znači Sporazum za rast i zapošljavanje?” pružile su građanima priliku da analiziraju i razmotre socioekonomske reforme koje mogu razviti zemlju i približiti je ostatku Evrope i članstvu u EU. Na debatama je učestvovalo preko 1.550 građana BiH
• Gledajući kroz prizmu učesnika na panelu, kako ste vidjeli probleme građana koji su učestvovali u diskusijama na temu „Šta znači Sporazum za rast i zapošljavanje?”
Prije svega mislim da je jako dobro što su organizirane javne debate sa građanima o „Sporazumu za rast i zapošljavanje” i to u reprezentativnom sastavu panelista. Posebno je važno „otvaranje” EU u BiH za razgovor sa građanima. Problemi koje su iskazali učesnici javnih debata bili su širokog spektra, od egzistencijalnih (bazirani na ličnim iskustvima) do makroekonomskih problema (u Tuzli, naprimjer). Istaknuti problemi u velikoj mjeri su se „poklopili” sa šest oblasti Sporazuma.
Moja je ocjena da su sljedeći problemi osnovni: Nezaposlenost te potreba za zapošljavanjem (čitaj: reforma tržišta rada), slab realni, privatni sekor koji je „gušen” visokim nametima, nepovjerenje u sposobnost domaćih vlasti da riješi probleme, prevelika očekivanja od međunarodnog faktora („sindrom zavisnosti”) i sporazum znači nastavak i završetak ekonomske tranzicije u BiH i stoga je veoma važan.
• Na koji način socioekonomske reforme predviđene Sporazumom mogu doprinijeti boljem usmjeravanju socijalnih davanja i poboljšanju socijalnog statusa građana?
Suština problema je u tome što je postojeći sistem socijalne zaštite (u Federaciji BiH i RS) statusno zasnovan i nije usmjeren na pomoć i ne brine o onima koji su stvarno najugroženiji, dakle sam sistem je socijalno nepravedan.
U 2011. godini na osnovu Ankete o prihodima domaćinstava, najsiromašnija petina stanovništva u BiH je primila samo 17,3% a najbogatija preko 20% nedoprinosnih budžetskih transfera koji predstavljaju oko 3.9% BDPa.
Stoga je neophodna reforma metode ciljanja/ selekcije korisnika – koja bi umjesto statusa bila bazirana na stvarnim potrebama korisnika.
Taj je metod razvijen i testiran u saradnji sa entitetskim vlastima – te konačno usvojen. Riječ je o indirektnom imovinskom cenzusu koji procjenjuje stvarnu materijalnu situaciju korisnika, a ne prihode (koji se mogu sakriti ili lažirati). To je i predviđeno Sporazumom, uz ukidanje značajnog dijela povlaštenih penzija itd.
Važno je da Sporazum za rast i zapošljavanje insistira na povećanju socijalnih davanja onima kojima su najpotrebnija. Dodatna sredstva za to mogu se dobiti malim smanjivanjem troškova (plaća) administracije za šta postojeće vlasti „neće ni da čuju”.
• Šta bi po Vašem mišljenju moglo predstavljati optimalno rješenje za ukupnu društvenu i privrednu klimu u BiH, a koje bi obuhvatilo svih šest oblasti predloženih reformi?
Ne postoji jedno optimalno rješenje. Glavna kočnica reformama pa i Sporazumu je postojeći karakter političkih partija koje su interesne grupe, a ne političke organizacije.Bez promjene političkog ambijenta teško će bilo šta promijeniti.Reforma političkih partija je preduvjet za ekonomski i socijalni napredak.
Oslobođenje
