Dr. hfz. Safvet Halilović: Nekoliko pojašnjenja u vezi moje hutbe

Kada sam, sredinom augusta ove godine, održao hutbu u džamiji Kralj Fahd u Sarajevu, nisam ni izbliza mogao pretpostaviti da će ta hutba izazvati toliko reakcija i komentara. S obzirom da se u posljednje vrijeme navedena hutba pogrešno pa i tendenciozno tumači i interpretira, pa se to objavljuje čak i na zvaničnom portalu Rijaseta Islamske zajednice, smatram potrebnim da u vezi navedene hutbe dam nekoliko pojašnjenja.

Prvo: Hutba je bila o fitnelucima (iskušenjima) ahiri-zemana, bazirana na Kur'anu i autentičnim hadisima Allahovog Poslanika. Jedan od ciljeva hutbe jeste osvrt na aktuelna dešavanja, a pred samu hutbu dobili smo obavijest da je uvaženi reisu-l-ulema donio odluku da se u svim bošnjačkim džamija u BiH i dijaspori taj dan, odmah nakon farza, klanja dženaza namaz u odsutnosti (dženazetul-ga'ib) osobama koje su poginule u protestima u Egiptu protiv vojnog režima. Ovakva odluka reisu-l-uleme uistinu zaslužuje svaku pohvalu, jer se na taj način prate dešavanja koja se duboko tiču muslimana i daje doprinos zakonitosti i legitimitetu u jednoj vrlo važnoj islamskoj zemlji, Egiptu. Imajući u vidu navedeno, sasvim je prirodno da se u hutbi tretiraju nemila dešavanja u Egiptu, a to je jedan bolna tačka, jer se čini velika nepravda i krv teče u potocima. To je samo po sebi jedan veliki fitneluk i iskušenje. Potom sam se osvrnuo na našu stvarnost, iznoseći neke primjere iz džemata koje sam posjetio za vrijeme prošlog ramazana (Rotilj, Crni Vrh, Divič, Zvornik i dr.), gdje su počinjana velika zlodjela a sada se govori da su svi krivi, što je posebno težak fitneluk i smutnja.

U zadnjem dijelu hutbe, otprilike nekih šest minuta, osvrnuo sam se na jednu pojavu koja je već duže evidentna na našim prostorima a to su šiijske aktivnosti. Svima je poznato i svi su vidjeli koliko su šiije i oni koji zastupaju njihova gledišta bili prisutni u našem medijskom prostoru za vrijeme ramazana. No, to samo po sebi ne bi bilo čudno jer su i ranijih godina imali čitav niz svojih aktivnosti, da nije bilo serijala „Suniti, šiiti“, koji je izazvao zebnju, strah, zbunjenost i ljutnju širokih muslimanskih masa. A to je još emitovano u udarnim terminima na Federalnoj televiziji za vrijeme lijepoga Bajrama! Mnogo ljudi, iz raznih dijelova BiH, zvalo me u bajramskim danima i kasnije izražavajući svoju zabrinutost i gorčinu zbog navedenog serijala. Kao odgovoran i savjestan alim, imao sam i vjersku obavezu da se ukratko osvrnem na navedeni serijal jer ulema mora pratiti dešavanja u svojoj zajednici i imati stav u vezi s tim. Gdje bi se to u svijetu moglo doći, na prostor gdje obitava jedna vjerska zajednica, pa onda javno dovoditi u sumnju njenu historiju i konstante? Upravo zbog toga što se tretiralo ono što tišti široke muslimanske mase i što je kazano utemeljeno i razumljivim jezikom, navedena hutba je naišla na odličan prijem i vrlo pozitivne komentare. Dobio sam na stotine poruka iz raznih dijelova BiH i dijaspore u kojima ljudi izražavaju svoju zahvalnost i oduševljenje s hutbom, a o njenoj gledanosti najbolje svjedoči ogroman broj pregleda na Youtube-u i Facebook-u, koji se broje u desetinama hiljada. To samo po sebi govori koliko je naš svijet željan da mu se kaže istina i da njegova ulema odgovorno radi svoj posao i ima stav u vezi s dešavanjima.

Drugo: Ubrzo nakon hutbe koju sam održao u džamiji kralja Fahda, neko je na Facebook-u raspisao ucjenu za glavu profesora Hafizovića. Ne ulazeći da li je to uradio neko ko to stvarno misli i želi ili je to uradio neko da bi samo posijao sjeme razdora među naš narod u trenutku kada nam opstanak nikad nije bio ugroženiji, počevši od popisa pa nadalje, ne mogu ne primijetiti da se sigurnosne agencije još nisu oglasile. Da je ta prijetnja upućena bilo kojem strancu, već bi se znalo preko koje se adrese (ID) taj profil na Facebook-u otvorio i sa kojeg računara. Danas je to jednostavno službenim putem zatražiti od Googla. No, ono što želim da pojasnim jeste da sam nakon održane hutbe isti dan otišao na put u inostranstvo. Tek kasnije sam saznao šta se desilo.  Naime, časopis Saff je prozvao imenom i prezimenom profesora Hafizovića, a neki mediji su iskoristili moju hutbu u kojoj sam se kritički i s negodovanjem osvrnuo na navedeni serijal. Novinari iz Saffa su imali priliku i vrlo mudro se ogradili od prijetnji koje su upućene profesoru.  Iako ja nisam u svojoj hutbi ni sa pola riječi spomenuo profesora Hafizovića koji je, usput da kažem bio urednik dvije moje knjige, zatim gost na našem Fakultetu čijim sam predavanjima moderirao, te ga svaki puta selamim kada se sretnemo, ali pošto nisam imao priliku da bilo šta kažem za medije, mada sam potpuno neosnovano prozvan,  u eteru je ostalo da sam ja taj, Bože sačuvaj, koji poziva na linč profesora Hafizovića. Profesora Hafizovića cijenim kao izuzetnog intelektualca, mada postoje pitanja u vezi koji se s njim ne slažem. Sasvim je prirodno da ljudi imaju drugačije mišljenje o različitim pitanjima. Ako jedni mogu iznositi javno i preko medija svoja mišljenje i stavove zašto i mi, kao baštinici ehli-sunetskog učenja i hanefijskog mezheba to ne možemo. Ako nas mogu javno kritikovati i sa nama se ne slagati, zar to nije i naše pravo, a, bogme, i obaveza da kao alimi i članovi akademske zajednice javno komentarišemo događanja kod nas i oko nas.

Treće: U nekim osvrtima na moju hutbu, poput onog koji je sačinio jedan mladi efendija iz Tuzle, spočitava se da nisam korektan: kritikujem prodor šiizma na naše prostore a, navodno, ravnodušan sam prema vehabijama i njihovim djelovanjem? Koje li neistine! Pa, svako ko prati moj rad, hutbe, pisanje i aktivnosti s lahkoćom može vidjeti da sam ja svoj život posvetio promoviranju središnjeg toka islama (al-wesatijja), koji ne dozvoljava bilo kakav ekstremizam u vjeri, ali istovremeno ne dopušta ni oduzimanje i umanjivanje od islama, posebno kad je riječ o farzovima i islamskim konstantama (sewabit al-islam). Upravo u tome vidim najveći efekat borbe protiv tzv. vehabija ali i ostalih devijantnih učenja i ponašanja. Da je mladi efendija objektivniji, vidio bi moja reagovanja i osude onoga što se desilo u Bugojnu ili Sarajevu (Mevlid Jašaraević), a u zadnjoj hutbi koju sam održao u džamiji Kralj Fahd (30.8.2013.) bio osam vrlo kritičan prema rigidnim tumačenjima islama, koju zastupaju ljudi kojima je, svi su izgledi, dominantna stvar brada i sunnet! Ta hutba je snimljena i upravo ovih dana se emituje na TV Igman, pa bi bilo dobro da je, mladi efendija, prije nego li iznosi javne osude pogleda. Ali, tom mladom efendiji, ipak sam zahvalan jer je za razliku od drugih, hinjskih i prijetećih reakcija ispunjenih strašnom mržnjom, koje sam dobio iz kruga tzv. bosanskih šiija i njihovih simpatizera, jasno iznio svoje stavove potpisavši se punim imenom i prezimenom. To cijenim, mada je u navedenom reagovanju izneseno niz pogrešnih, pa čak i tendencioznih tumačenja u vezi moje ne samo hutbe već i ličnosti. No, o tome ne bih sada govorio.

Četvrto: Ono što je posebno zasmetalo šiijama i njihovim simpatizerima (ja ih tako nazivam) u mojoj hutbi jeste to što sam sasvim jasno kazao da su šiije sekta. Ja sam zapravo samo iznio stav ehli-sunetske uleme i onoga što se naučava na islamskim univerzitetima od Mašrika do Magriba. To je stav uleme na Al-Azharu, Zejtuni, saudijskim, pakistanskim, alžirskim, sudanskim, turskim i drugim islamskim univerzitetima sunnijske provenijencije; svi su saglasni da su šiije sekta. To nikako ne znači da oni nisu muslimani. Sama riječ sekta, ukoliko se otvori bilo koji rječnik na našim slavenskim jezicima znači sljedeće: Sekta je manja grupa koja se odvojila od neke veće zajednice i njeno djelovanje (sektašenje, sektaštvo) se tada tretira kao negativno političko djelovanje. Upravo zbog šiijskog korištenja vjerskih postulata za ostvarivanje političkih ciljeva, rangiraju se kao sekta. Zato se ne može ustvrditi da su šiije, pripisujući im sektaštvo, proglašene nemuslimanima. Međutim, nije opravdano reći ni da su šiije vjerodostojni predstavnici izvornog toka. U tom slučaju bi bilo više nego dva toka muslimanske tradicije. Ne zaboravimo da i haridžije priznaju osnovna načela islama, a isti je slučaj i sa ostalim sektama koje su nastale u okrilju islama. Zbog nepoznavanja etimologije i terminologije pojma „sekta“ Rusmir-ef. Šadić, koji po svaku cijenu nastoji devalvirati ne samo moju hutbu već moj cjelokupni rad i djelovanje, svoja vlastita stajališta je doveo u kontradiktornost, a ne moje stavove o šiijama i njihovom djelovanju. O našem tretiranju šiitskih znanstvenika najbolje govore izvještaji o naučnoj saradnji Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici sa predstavnicima šiijske znanstvene orijentacije. U tom pogledu može se pogledati, npr., sljedeći link:  http://www.ipf.unze.ba/index.php?id=355&whatnews=19&newsid=1194 . Zato bi bilo jako poželjno da  mladi ef. Šadić konsultira rječnik stranih riječi, kada naumi analizirati nečije stavove. No, ono što zabrinjava je nešto drugo: kako to da njemu, kao imamu gradske džamije u Tuzli, još nije jasno ko je u pravu: šiije ili sunnije? Iz njegovog teksta se to tako jasno vidi, što po sebi otvara čitav niz pitanja koje pod hitno treba rješavati unutar jednog šireg ulemanskog okvira IZ u Bosni i Hercegovini. Nakon onog famoznog serijala mnogi Bošnjaci su se s pravom i zabrinutošću pitali: Čiji smo mi i kome mi pripadamo? A šta će biti nakon onakvih regovanja poput Šadićevog, gdje se koristi čak i slika s ahmedijom, to će se tek vidjeti.

Peto: Još bih se jednom osvrnuo na našu braću šije. Naši dobri prethodnici koji su bili bolji od nas, tokom četrnaest vjekova nisu im zabranjivali da obavljaju hadž, jer su ih smatrali muslimanima. No, ključna stvar koju vjeruju i zagovaraju većina šija, te i sadašnje većinske šije, tj. isna ašerijje, jeste bezgrješnost (‘ismet) imama iz časnog Ehli‑bejta, te vjerovanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme, oporučio da njegov nasljednik bude hazreti Alija. To su dva ključna pitanja oko kojih se razilaze šiije i sunnije. U ovom kratkom osvrtu samo bih spomenuo da unutar šiizma, još od vremena ashaba koji su imali više simpatija prema hazreti Aliji, prisutan je jedan pravac koji je sada politički potpuno marginaliziran i o kojem naši Bošnjaci koji su postali šije, a i mnoge šije u svijetu, ama baš ništa ne znaju. Taj pravac je najbliži našem  sunnijskom vjerovanju i poimanju. Naime, šije tog usmjerenja, kao i mi sunnije vjeruju i smatraju da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odredio ko će ga naslijediti, niti da je ikom osim vjerovjesnika i poslanika svojstvena bezgrješnost. Jedan od istaknutih predstavnika toga mišljenja u šiizmu je veliki ajetollah El-Burqai, koji je bio školski kolega imama Homeinija i njegov savremenik. Nažalost, njegova djela danas su zabranjena u (demokratskoj) Islamskoj Republici Iran. Gdje je tu pravo da intelektualci imaju drugačija mišljenja i stavove i sloboda da ih iznose i objavljuju!? Šiijske tekfirdžije ne smiju ni čitati njegova djela. Pozivamo sve poštene islamske intelektualce da barem samo pogledaju ovu stranicu: http: //www.borqei.com/ar.

I, na kraju, želim još jednom reći da osuđujem one koji su ucijenili profesora Hafizovića i postavili onakvu sramnu poruku na profilu, to su smutljivci najgore vrste! Također, smatram, i to sam javno u svojim hutbama istakao, da “tiho” širenje šiijske ideologije u Bosni nije ništa manje štetno i opasno od “bučnog” širenja tekfirijske. Toliko se je digla buka zbog hutbe koja je predmet ovih mojih pojašnjenja, a moja posljednja hutba u istoj džamiji u kojoj sam toliko bio kritičan prema tekfiri pokretu skoro da je prošla neopaženo. To govori da je i ona moja prva hutba, inša-Allah, bila na pravom mjestu, jer je očito da u Bosni nije ništa manji broj onih koji su prihvatili šiijsku ideologiju od onih koji su prihvatili tekfirijsku, pa su tako bučno reagovali, jer se osjećaju prozvanim. A nama ne treba ni jedno ni drugo, mi ćemo, inšallah, slijediti naše velikane Hasana Kafiju Pruščaka i Mehmeda Handžića, i vjerno tumačiti Allahov Din! Allaha Uzvišenog molim da nam sačuva našu vjeru i vatan, i da nas sačuva od smutnje i smutljivaca svih vrsta! Allahumme, amin!

dr. hfz. Safvet Halilović

(1. septembar 2013. / 25. ševval 1434.h.)
rijaset.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close