Dr. Alma Mekić – Abazović, načelnica Službe za onkologiju KB-a Zenica: Svakog mjeseca više je oboljelih od karcinoma

Najdraže je priznanje od pacijenata • Specijalizacija u Italiji • Na radioterapiju u Zenicu, a ne u Sarajevo , kaže u intervjuu za Oslobođenje Dr. Alma Mekić – Abazović, načelnica Službe za onkologiju KB-a Zenica

Oslobođenje

• Pacijenti su Vas odabrali za najboljeg doktora u akciji koju je provela Fondacija “Sanela Redžepagić”. Dobili ste gotovo 95 posto glasova 1.127 pacijenata u zeničkoj bolnici. Koliko Vam znači ovo priznanje koje je stiglo direktno od korisnika?
– Ovo mi je najdraže priznanje. Znači mi puno više od naučnih i stručnih, jer prelazi sve te granice. I lično i profesionalno i stručno, što bi se reklo, tri u jedan, pogotovo što ima jednu širu dimenziju, jer se radi o izboru pacijenata. Dakle, ako nešto najveće može da se desi u profesionalnom životu ljekara, onda je to izbor najboljeg doktora u akciji u kojoj su birali upravo pacijenti.

• Na koji način je vršen odabir?
– Ta akcija je trajala pola godine. Počela je u januaru, a završila 30. juna. Pacijenti su imali anketne listiće sa kompletnim podacima, imenom i prezimenom, brojem telefona, na kojima su birali svog najboljeg doktora. Nakon toga su se prebrojavali glasovi i dobili smo rezultate početkom oktobra. Meni je izuzetno drago što smo pokazali i ovaj put kolika smo podrška Fondaciji “Sanela Redžepagić”, koja je i organizovala ovaj izbor, a tim više što je ta fondacija potekla i radi upravo u našem gradu, u Zenici. Poseban pozitivni momenat u ovoj akciji je što je naš kanton trostruko više podržao ovu fondaciju u odnosu na ostale onkološke centre u Federaciji BiH.

Terapija besplatna

• Načelnica ste Službe za onkologiju, hematologiju i radioterapiju Kantonalne bolnice Zenica. Koliki je značaj formiranja ovog odjela?
– Koliko je ovo imalo svrhu i efekat, najbolje znaju pacijenti ZDK-a. Nažalost, baratamo velikim brojkama, neočekivanim i zaista zabrinjavajućim, koje prelaze sva naša profesionalna očekivanja. Jedan veliki benefit ovim pacijentima je što ostaju u svom kantonu, finansijski i ekonomski izdaci su im minimalni. U pitanju je samo prevoz, dakle obezbjeđenje dolaska i odlaska, jer terapija se ne plaća, nema onih velikih lomova do susjednog Sarajeva, čekanja, plaćanja smještaja i slično. To je veliki benefit za pacijente. Nažalost, broj onkoloških slučajeva je u stalnom mjesečnom porastu.

• Zahvaljujući angažmanu uposlenih na odjelu, ali i ljudi iz pomenute fondacije, smanjen je broj oboljelih od karcinoma dojke. Koja maligna oboljenja su u porastu?
– Zajedničkim radom Fondacije “Sanela Redžepagić” i nas onkologa na ovom odjelu, koji ulažemo sve napore i usmjeravamo prema preventivi, danas smo u situaciji da možemo reći da je karcinom dojke u padu u odnosu na prethodnu godinu i da su to stadiji koji se otkriju u ranoj, a ne uznapredovaloj ili metastaskoj fazi, što je velika stvar. S druge strane, nismo sretni da imamo povećan broj kožnih tumora, odnosno melanoma, karcinoma pluća, uroloških, gdje su dominantni karcinomi testisa, te bubrega i mokraćne bešike.

• Kada je u pitanju Zenica, puno je bilo govora o aerozagađenju i njegovom uticaju na povećan broj karcinoma, posebno pluća?
– Jedan od najvećih rizikofaktora za karcinom pluća je pušenje, 90 posto. Ostaje onih deset posto, gdje aerozagađenje zaista ima svoju ulogu. Ali, ne samo u karcinomu pluća. Taj vazduh utiče i na pojavu drugih karcinoma, tipa mokraćne bešike i niza drugih. Dakle, ne smijemo izdvojiti samo karcinom pluća. Razvijaju se i drugi oblici neoplazme.

• Kada je u pitanju ovaj odjel, veliku pomoć pružili su prijatelji iz Italije?
– Raduje me da govorim o jednoj kontinuiranoj saradnji i edukaciji sa italijanskom regijom Piemonte. Ovo je projekat koji nije završen. On ide dalje. Mi smo u stalnoj konekciji i trenutno smo u planiranju naredne edukacije našeg kadra u regiji Piemonte i bolnici Sub Alpino. To nije samo edukacija, da se obavi i da se ne uradi sve ono što se nauči. Prihvatanjem još dvije patologije, koje planiramo početkom naredne godine, zaokružićemo kompletnu patologiju malignih bolesti u našem kantonu. A, to je velika stvar. Uskoro nam se vraća dvoje kolega koje će specijalizirati. To su sarkomi mekih tkiva i tumori kostiju. Time bismo zaokružili sve ono što je u sklopu naše onkološke terapije.

• Da li ste zadovoljni ulaganjem Kantona u onkologiju?
– Živimo u jako teškom vremenu, gdje su očekivanja jedno, a mogućnosti drugo. S obzirom na sadašnju situaciju, zadovoljna sam. Međutim, uvijek postoji ono da to može i bolje. Sreća je da imamo već obezbijeđenu edukaciju za koju ne moramo naknadno izdvajati novac, što znači da smo u tom segmentu poprilično pokriveni. Nadam se da ćemo sa nekim boljim sutra doživjeti i neka veća ulaganja. Jer, sa povećanim brojem pacijenata, svi kapaciteti već postaju premali.

Sretna okolnost

• Radioterapija?
– To je jedna dodatna svijetla tačka u ovom projektu. Izuzetno sam ponosna kada mogu reći da je naš kanton u pet godina osnovao Odjel onkologije, hematologije i radioterapije, što nije slučaj niti sa jednim onkološkim centrom u Federaciji BiH. Njima su trebale decenije da bi ostvarili ono o čemu mi danas pričamo. To je jedna sretna okolnost, tehnička. Tu je i ona finansijska, jer našim pacijentima su upravo izdaci za radioterapiju u Kantonu Sarajevo bili veliki, tako da veoma malo pacijenata ide u Sarajevo zbog tehničkih ograničenja aparata. Otprilike 95 posto ostaje ovdje, a to je opet veliki finansijski dobitak ovom kantonu, ne samo ustanovi.

• Koliko ljudi je zaposleno u Službi? Nedostaje li kadra?
– Ovo je najveća služba u KBZ-u, jer se sastoji od tri odjela. Služba objedinjuje odjele onkologije, hematologije i radioterapije. Sa pedesetak zaposlenih mi zasad nismo kapacitetom adekvatni, ali imamo apsolutno razumijevanje od menadžmenta, koji nam je svakim svojim gestom dao podršku i mislim da ćemo u skoroj budućnosti, ako dobijemo podršku kantonalne Vlade, kompletirati osoblje da ne bismo morali razmišljati čak ni o tom segmentu.

Zastrašujuća statistika

• Koliko je zapravo onkoloških slučajeva?
– S obzirom na to da nemamo kontrolni registar, vodimo jednu lokalnu statistiku koja je do sada zaista zastrašujuća. U poređenju sa prošlom godinom, imamo desetorostruki porast broja onkoloških pacijenata. Dakle, radi se o godišnjem porastu. Ako uzmemo mjesečni ili dnevni, reći ću vam da je dnevni protok kemoterapija u prosjeku 50. Sa kontrolnim pregledima i ostalim, broj je duplo veći. Dakle, znatno je povećan broj onkoloških pacijenata, a kapaciteti su jako mali.