Dostojevski: Kako se boriti protiv zla?
Pred ponekom mišlju ostaneš u nedoumici, naročito gledajući grijeh ljudski, pa se zapitaš: “Da li treba silom pobjeđivati, ili smirenom ljubavlju?”
Svagda odlučuju ovako: “Pobijedit ću smirenom ljubavlju.” Odlučiš li se tako jedared za svagda, cijeli svijet ćeš moći pokoriti. Smirena ljubav je velika sila, od svih najjača, nema joj ravne na svijetu! Svakog dana i časa, svakog trenutka nadgledaj samoga sebe, da ti izgled bude blago lijep.
Eto, prošao si pored malog djeteta, prošao si ljut, sa ružnom rečju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primjetio djete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao, možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim, možda si već time bacio rđavo sjeme u njegovu dušu, a to sjeme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdržao pred djetetom, jer u sebi nisi odgajio pažljivu ljubav.
Braćo, ne bojte se grijehova ljudskih, volite čovjeka i u grijehu njegovom, jer kad ko voli čovjeka grešnog, to je već slika Božanske ljubavi i vrhunac je ljubavi na zemlji. Volite sve stvorenje Božje i cijelokupno i svaku mrvicu. Svaki listić, svaku zraku Božju volite. Volite životinje, volite bilje, volite svaku stvar. Budeš li volio svaku stvar – i tajnu ćeš Božju razumjeti u stvarima.
A shvatiš li je jedared, ti ćeš je poslije neumorno početi poznavati sve dalje i više, svakodnevno. I zavoljet ćeš, najzad, sav svijet vascijelom i vasionom ljubavlju.
Životinje volite: njima je Bog dao klicu misli i tihu radost. Nemojte im je narušavati i remetiti, ne mučite ih, ne oduzimajte im radost, ne protivite se misli Božjoj. Čovječe, ne uznosi se, ne misli da si bolji od životinje: one su bezgrešne, a ti, sa svojim veličanstvom, ti samo gnojiš zemlju svojom pojavom, na njoj trag svoj gnojni ostavljaš posle sebe, – i to, avaj, skoro svaki, svaki između nas!
Djecu volite naročito, jer ona su bezgrješna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvrijedi djete…
Fjodor Mihajlovič Dostojevski
