U predreformacijskoj Europi je školovanje bilo rezervirano samo za elite, za djecu aristokrata i bogatih trgovaca te za one koje je Katolička Crkva odlučila školovati za svećeničku službu.
Latinski je bio jedini jezik učenja i znanosti te osnovni preduvjet za svećenstvo. Sama pomisao na pismene seljake i radnike, osobno čitanje i poučavanje Biblije ili donošenje osobnih prosudbi o društvenim i političkim pitanjima je predstavljala ugrozu za kršćanstvo i ustaljeni poredak. Vjerske sadržaje su mogli razumjeti i tumačiti jedino od Crkve školovani klerici.
Martin Luther je na te stvari gledao sasvim drugačije. U samom središtu njegova ucenja bio je poziv na povratak na izvore kršćanske vjere, Bibliju. A da bi vjernici Bibliju mogli čitati i razumjeti trebalo je ispuniti dva uvjeta: da se ih opismeni i da se Biblija prevede na njihov narodni jezik.
Kada je Luther počeo prevoditi Bibliju na njemački taj zapravo još nije postojao. Luther ga je sam počeo oblikovati kombinirajući različite dijalekte, tražeći najprikladnije izraze i brinući o tome da ga mogu razumjeti svi stanovnici njegove zemlje.
Tako je njegov prijevod postao temeljem standardnog književnog jezika. Njegov utjecaj je bio dalekosežan, a Lutherova Biblija se vremenom našla u svakoj evangelističkoj kući.
Luther je dakle od samih početaka bio svjestan da bez univerzalne pismenosti nema samostalnog čitanja i tumačenja Biblije. Stoga je reformacija pokrenula lavinu opismenjavanja i obrazovanja cjelokupne populacije. Jedan od njegovih prvih pothvata bila je preporuka da se samostani pretvore u škole. Neprestance je vršio pritisak na svjetovne vladare da otvaraju nove škole, a njegovi su sljedbenici radili na tome da svaka župa ima svoju.
I hrvatski reformatori su bili svjesni činjenice da bez pismenog naroda nema velike koristi od prijevoda Biblije. Tako je Ungnadov Biblijski zavod u Urachu uz prijevode Biblije i drugih reformacijskih spisa pripremao i tiskao priručnike za opismenjavanje i početnice kao što su poznata djela Tabla za dicu na glagoljici i ćirilici, tiskana već 1561. godine.
Sredinom 16. stoljeća je vrlo mali broj ljudi u hrvatskim zemljama znao čitati i pisati, pa su Table za dicu bile namijenjene i opismenjavanju odraslih. To je bilo svojevrsno intergeneracijsko uvođenje u pismenost kao preduvjet čitanja Biblije i sveopćeg kulturnog uzdizanja naroda.
Lutheru se odaje priznanje jer je prvi proklamirao važnost obrazovanja za oba spola, što se pokazalo velikom prednošću za nadolazeća pokoljenja protestanata. Već 1522. Luther eksplicitno piše: “Daj, Bože, da svaki grad ima i djevojačku školu, gdje djevojčice mogu biti poučavane evanđelju svaki dan barem po jedan sat bilo na njemačkom ili na latinskom jeziku.”
Tako je uspostavljena višestruko dokazana veza između protestantizma, obrazovanja i ekonomskog uspjeha. Ako zemlje s protestantskom većinom uživaju viši standard života danas, to je zahvaljujući Lutheru i njegovim idejama o obrazovanju.
Kada je ženama prvi puta dopušteno da se upisuju na njemačka sveučilišta 1908. godine, prema broju upisanih, protestantske studentice su u usporedbi s katoličkim bile u prednosti osam prema jedan. Čak i danas njemački protestanti u prosjeku imaju jednu godinu obrazovanja više od katolika.
Zanimljivo je pratiti kako danas određeni broj znanstvenika drži da je tajna protestantske gospodarske nadmoći ne u Weberovoj “protestantskoj radnoj etici” nego u većoj pismenosti i boljem obrazovanju. Tako su S. Becker i L. Wossmann u provokativno naslovljenoj studiji “Da li je Weber bio u krivu?” argumentirali da je bolje obrazovanje prevagnulo nad radnom etikom u doprinosu gospodarskom prosperitetu.
Autori su zaključili kako su naglasak na pismenost i osobnom čitanju Biblije generirali ljudski kapital koji je ključno pridonio ekonomskom prosperitetu te da je viša pismenost dio objašnjenja za razlike između protestanata i katolika na području ekonomskog blagostanja. Za njih je neosporno da pismenost i obrazovanje idu ruku pod ruku s ekonomskim napretkom.
Reformacija je pokrenuta na sveučilištu (Luther i Melanchthon kao i mnogi drugi bili su sveučilišni profesori), ali se danas opravdano tvrdi kako je reformacija više utjecala na sveučilišta nego sveučilišta na reformaciju.
Sveučilišta u Erfurtu i Wittenbergu su odigrala ključnu ulogu u duhovno-intelektualnoj formaciji Luthera i samom pokretanju reformacije. Poznata je snažna opozicija Koelna, Ingolstadta, Pariza i Louvaina.
Zanimljivo je primijetiti kako Luther nikada nije govorio o svom pothvatu kao “reformaciji”, nego je tu riječ rezervirao za reformu sveučilišta.
Luther je oštro napao dominaciju Aristotela na tadašnjim sveučilištima te specificirao koje od njegovih knjiga se mogu zadržati kao udžbenici. On je karakteristično dao prednost humanističkim disciplinama kao sto su retorika, povijest, matematika i jezici – latinski, grčki i hebrejski. “Kršćanska mladež” pisao je: “I oni iz gornjih staleža na kojima stoji budućnost kršćanstva, školovat će se na sveučilištima”.
Velik broj studenata hrlio je u po Lutheru proslavljeni Wittenberg, ne samo iz zapadne i istočne Europe nego i iz Skandinavije, posebice Danske, ali i iz naših krajeva. Iz Wittenberga se u svim pravcima širio utjecaj sveučilišnih reformi i obrazovnih inovacija, mijenjajući ne samo visoko obrazovanje nego sve aspekte javnog školstva.
S obzirom na kontekst i konkretne povode za reformaciju impresivan je naglasak na prirodnim znanostima i astronomiji. Luteranske su škole proizvele izvrsne kemičare, botaničare, astronome i druge znanstvenike u već u 16.i 17. stoljeću.
Luther je sadržaj, ne i metodološke reforme, visokog školstva uglavnom prepustio svestranije školovanom Melanchthonu. Melanchthonova sistematizacija humanističkih disciplina i evangeličke teologije je protestantskim sveučilištima i akademijama dala program i metodologiju koje su omogućile veliku vitalnost i snažan utjecaj.
Sveučilišta su u protestantskim zemljama bila reorganizirana, a osnivana su nova koja su glavnom temeljena na modelu Wittenberga. Basel je reformiran 1532., a u jesen 1536. je Melanchthon pokrenuo značajnu sveučilišnu reformu glasovitog Tubingena.
Prije nego što istekne petstota obljetnica reformacije treba još jednom podcrtati činjenicu da su Nijemci stvari koncipirali mnogo šire, te su zapravo pokrenuli “Lutherovu dekadu”. Unutar desetljeća je obrađivan široki spektar tema u vezi s reformacijom u tzv. Tematskim godinama koje su djelomično vezane uz povijesne obljetnice.
Tako se 2010. godine pod motom ”Reformacija i obrazovanje“ obilježavala 450. godišnjica smrti izuzetno zaslužnog Philippa Melanchthona (1497.-1560.), ”učitelja Njemačke” (Praeceptor Germania). Melanchthonova vizija sveobuhvatne reforme školstva je svoje prve impulse primila od same reformacije, ali su njezina sjajno argumentirana utemeljenost i trajna aktualizacija prepoznatljive u njemačkom obrazovnom sustavu sve do danas.
AUTOR:
autograf.hr
