Dok žrtve Zaklopače traže pravdu, zločinci tuže BiH i potražuju odštetu za duševnu bol

U vlaseničkom naselju Zaklopača prije tri decenije počinjen je jedan od najstrašnijih zločina u Podrinju tokom 1992. godine.

Pripadnici srpske vojske, policije, paravojnih jedinica i komšije iz Milića ubili su 62 bošnjačka civila, među kojima je veliki broj djece. Grobnica u kojoj su se nalazila tijela ubijenih stanovnika Zaklopače otkrivena je 2004. godine. Četiri godine kasnije je klanjana kolektivna dženaza žrtvama.

Ubijene su četiri kompletne porodice. Porodica Hodžić ostala je bez 27 svojih članova. Najmlađa žrtva imala je četiri, a najstarija 67 godina. Tijela ubijenih su skrivena, premještana, a preživjeli su protjerani. U jednom danu ubijena je Zaklopača.

Samo su rijetki preživjeli. Borili su se za pravdu, ali kako kažu, očito je nema na ovom svijetu. Oni koji su se teretili za zločine slobodno hodaju, nisu adekvatno kažnjeni i sankcionisani, tako da pravda, navode preživjeli, nije moguća.

Boli ih što čak i oni protiv kojih postoje dokazi, oslobađaju se odgovornosti.

Naime, u martu prošle godine Sud BiH je prvostepenom presudom oslobodio Radomira Pantića, Nenada Vukotića, Branka Jolovića, Milomira Miloševića i Nikolu Lošića koji su bili optuženi da su 16. maja 1992. godine počinili ubistva civila u Zaklopači.

Nenad Vukotić, kojeg je Sud BiH pravosnažno oslobodio odgovornosti za zločin Zaklopači kod Milića, tužio je Bosnu i Hercegovinu za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha i duševne boli, nastalih prilikom hapšenja, te za vrijeme koje je proveo u pritvoru.

Iako u sudnici danas nije rečeno kolika je visina tužbenog zahtjeva, Detektor.ba, piše da Vukotić traži naknadu od 25.000 maraka zbog pretrpljenog straha i duševne boli.

Prije dva mjeseca i Nikola Lošić, kojeg je Sud BiH pravosnažno oslobodio odgovornosti za ubistva civila na području općine Milići, tužio je državu za naknadu nematerijalne štete zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti koje su nastale za vrijeme provedeno u pritvoru i kućnom pritvoru. Visina tužbenog zahtjeva, koja nije pročitana na pripremnom ročištu, iznosi 10.800 maraka, rečeno je tada novinarima Detektora.

Tužilaštvo BiH tražilo je ukidanje presude Radomiru Pantiću i ostalima zbog bitne povrede odredbi krivičnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i zakazivanje novog suđenja. U žalbi tužiteljica je stavila akcenat na dokaze i iskaze svjedoka kojima se optuženi terete da su za vrijeme navedenog događaja, bili na lokaciji pa i osobno sudjelovali u ubojstvima civila, što je dokazivano iskazima svjedoka i materijalnim dokazima priloženim uz optužnicu.

Uloženom žalbom tražilo se da se prvostepena presuda ukine, ponovo zakaže pretres te optuženi oglase krivima i kazne po zakonu. No, sudeći po današnjoj odluci Suda, oni koji su se teretili za zlodjela bit će slobodni ljudi, još će za zločine biti nagrađeni!

Rijetki koji su preživjeli zločin u Zaklopači godinama ukazivali su na nepravdu, svjedočili, tražili da se kazne odgovorni. Iako postoje brojne izjave svjedoka, do sada je Tužilaštvo BiH podiglo samo jednu optužnicu za ovaj stravični zločin. Zaklopača se pominje u haškim optužnicama protiv ratnih lidera bosanskih Srba, Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Jedan od žrtava koji je preživio tada bio je devetogodišnji Adel Šabanović.

U ranijoj ispovijesti za medije Šabanović je ispričao kako su tog kobnog 16. maja 1992. godine, srpske snage prišle Zaklopači i zahtjevale od bošnjačkog stanovništva da preda oružje. Kako je u selu bilo samo nekoliko lovačkih pušaka, srpski vojnici su upali, pobili i poklali sve što su zatekli.

– Tog 16. maja, u vrijeme ikindije namaza, ušla je kolona auta sa vojnicima koji su bili dobro naoružani. Ušli su u selo i ubijali koga su stigli, starce, žene i djecu. To ubijanje se desilo bez ikakvog razloga, nismo nikome smetali – ispričao je Šabanović dodajući da su “ubijali redom svakog koga su stigli, u kući, pred kućom, na njivi”.

Adel je kazao da ga je nana spasila sigurne smrti u Zaklopači, jer ga je u posljednji čas odvela u šumu. Nekoliko žena i djece, koji su se uspjeli sakriti, ostali su živi. Nakon odlaska srpskih snaga iz sela, Adel se sa nanom danima krio po pećinama oko Srebrenice.

Zločin u Zaklopači preživio je Nijaz Hamidović, koji je 1992. imao nepunih 12 godina.

– Očekivali smo puno više od Tužilaštva BiH i istražnih organa, ali cijeli proces je od početka, tako da kažem, čudno izgledao, čudno je formiran predmet, tako da je to sramotno. Cijeli predmet su bazirali na svjedočenju ljudi koji su nešto vidjeli ili djelomično vidjeli i na osnovu toga formirali predmet. Bez ikakvih istraga. Oni koji su mogli dati konkretna imena i imati konkretno svjedočenje danas leže u ovom mezarju. Zato danas imamo izvršioce i naredbodavce koji slobodno hodaju i učestvuju u formiranju ambijenta u kojem živimo – izjavio je za medije prošle godine pred obilježavanje godišnjice Hamidović.

(A.N./Preporod.info)