Neće se u politici pojaviti anđeli koji žele da institucije rade brzo i transparentno, ako mi to ne budemo tražili
Mnogo je segmenata u kojima Bosna i Hercegovina kaska za ostatkom svijeta, ali čini se da je digitalizacija poslovnih procesa jedan od onih u kojima najsporije napredujemo.
Iako je sasvim uobičajena stvar da u evropskim zemljama većinu dokumenata koji su vam potrebni dobijete elektronski, u BiH se teško odričemo stajanja u redovima, šaltera, papira i svega onoga što su iole ozbiljne zemlje prevazišle.
Javni sektor uvijek kaska za trendovima u privatnom
O tome koliko smo se do sada uspjeli digitalizirati kada je riječ o poslovanju privrednih subjekata, ekskluzivno je za Buku govorio Adis Muhović, direktor Centra za politike i upravljanje.
“Sve zavisi koje poslove obavljate. U kontekstu finansijskog poslovanja, najveći dio operacija je digitalizovan i (polu)automatizovan. Stvari se komplikuju pri aktivnostima izvještavanja nadležnih institucija. Državne institucije nisu naročito agilne u uvođenju novih rješenja i to nije svojstveno samo našoj zemlji i njenoj javnoj administraciji. Javni sektor uvijek kaska za trendovima u privatnom sektoru, koji predvodi inovacije, jer akteri u privatnom sektoru rade sa svojim novcem i teže uvođenju rješenja koje štede vrijeme i novac”, ističe Muhović, konstatirajući kako su u Bosni i Hercegovini političke blokade zaustavljale čak i digitalizaciju privatnog sektora. Navodi kako se te blokade na neki način rade i danas.
“Naime, Bosna i Hercegovina ima Zakon o elektronskom potpisu još od 2006. godine, a on je zbog blokada u potpunosti implementiran tek 2019. godine, krajem koje je Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri Ministarstvu komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine upisao prvog ovjerioca u Registar ovjerilaca, čime formalno nestaju sve prepreke za digitalizaciju društva. Danas su u Registru tri tijela akreditovana za izdavanje kvalifikovanih digitalnih certifikata, od čega je jedno privatno – Halcom (upisan 2019), te dva javna – UINO (2021) i IDDEEA (2022). Dakle, možemo reći da imamo potrebne preduslove i infrastrukturu za digitalizaciju javne uprave”, podsjeća Muhović.
Dodaje kako danas, ipak, postoji vrlo mali broj digitalnih servisa koji kompanije mogu koristiti za komunikaciju i poslovanje s javnim sektorom.
“UINO omogućava elektronsko poslovanje i servise poput e-Porezi i e-Carina, a i entitetske poreske uprave imaju manje ili više sofisticirane e-usluge. To je, za sada, to. S druge strane, privatni sektor je poprilično digitalizovan. Finansijski sektor je skoro u potpunosti digitalizovan – banke su predvodnici, a sa punom digitalizacijom računovodstvenih firmi, svi poslovi i sva komunikacija vezana za finansijsko poslovanje će za kompanije i građane biti automatizovana ili brzo provođena i dokumentovana online. Dakle, sigurno je da se moglo uraditi više u javnom sektoru”, objašnjava Muhović.
Za osnivanje firme brdo papira
Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, kaže kako su u posebnom problemu privrednici koji se prijavljuju na tendere.
“Za tendere kompanije svaki put moraju skupljati dokumentaciju, to je da vam se život smuči a ne posao. Mislim da bi se moralo konačno poraditi na svemu ovome. Ali, krenuti od početka. Od osnivanja firmi. Ne razumijem zašto vi danas za osnivanje firme morate skupiti brdo dokumenata. Zašto se to ne bi moglo online završiti? Ja sam imao iskustva ranije, dok sam bio u firmi. Jednostavno, u Italiji je naš advokat otišao i za 24 sata registrovao firmu. Kod nas vam treba minimalno dva mjeseca. To su stvari koje ja ne razumijem”, govori Smailbegović za Buku.
A zašto javne institucije nisu na većem stepenu digitalizacije ne razumije ni Snježana Kopruner, direktorica firme Tvornica mašina Travnik, koja je godinama poslovala u Njemačkoj.
“Ono što osjećamo u kompanijama, ali i kao građani kada nam nešto zatreba, je izuzetno loše. Mislim da su privatne kompanije taj posao završile adekvatno mogućnostima. Digitalni potpis je nužnost i ne razumijem zašto još nije u funkciji. Ovo je što mogu reći s ove pozicije, upoređujući BiH i Njemačku gdje sve potrebne dokumente dobijete online i ne morate vječno obilaziti razne šaltere, gdje većinom sjede ljudi koji vam ne znaju ili ne mogu dati adekvatnu uslugu”, kaže nam Kopruner.
Predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić vidi napredak u digitalizaciji kod UIOBiH, te navodi kako bi ostale institucije ovaj proces trebale puno brže provoditi.
“Opštine su potpuno nedigitalizovane, i vjerovatno su najgore u tome, ali mi kao privreda nešto previše s njima i ne komuniciramo. Ono što je važno jeste da se unaprijedi Fond zdravstvenog osiguranja, da i oni naprave tu razmjenu podataka sa privredom. Ima tu dosta papirologije oko bolovanja, trudnica, kao i fonda dječije zaštite i tu bi se trebalo dosta toga uraditi. Sve ovo treba raditi uz dodatno jačanje Poreske uprave i Uprave za indirektno oporezivanje”, kaže Trivić.
Potpredsjednik Privredne komore Federacije BiH Mirsad Jašarspahić navodi kako se značajan dio privrednih subjekata digitalizirao, ali napominje kako firmama ne vrijedi puno to što urade kada druga strana, odnosno javni sektor nije digitalizirao procese.
“Možete završiti digitaliziranje svoje kompanije, ali opet morate ići u neku instituciju i stajati u redu da dobijete papir. Za mnoge stvari se traži lični dolazak. E, to je ono što se stalno govori da se mora uraditi maksimum u tim javnim ustanovama, upravama. Bitno je da je sistem otkočen i po sadašnjem zakonu se može raditi, bitno je samo da javna uprava završi svoj dio posla. Postoje pojedinačne institucije u okviru države, koje su svoje procese digitalizirale, međutim, zbog neuvezanosti s nekim drugim institucijama, to ostaje kao nedovršen proces”, govori Jašarspahić.
Dodaje kako su se u BiH digitalizirali privredni subjekti koji su u direktnoj vezi s klijentima u Evropskoj uniji.
“Dakle, to su one firme koje su izvozno orijentisane, koje su već dobro pozicionirane u globalnim lancima snabdijevanja, automobilska i metalna industrija, industrija namještaja, svi su oni već u dobroj mjeri svoje interne procese digitalizirali”, ističe Jašarspahić, konstatirajući da ove kompanije ne bi dostigle taj kvalitet da nisu uradile digitalizaciju procesa proizvodnje.
S druge strane, Trivić smatra da ni privatni sektor nije puno odmakao kada je riječ o digitalizaciji.
“Privatni sektor ako nije gori, nije ni bolji od javnog sektora. Tek su to počeci za neke kompanije. Vi da biste se digitalizovali na pravi način treba vam pet godina ozbiljnog posla. Nije digitalizacija web-shop. Smatram da i privatni sektor zaostaje više nego što mi mislimo, jer nije digitalizacija samo knjigovodstvo, već vođenje svih procesa u preduzeću. To je komplikovan i ozbiljan proces koji iziskuje i finansijske resurse, ali i ljudske resurse koji trebaju provesti taj proces”, smatra Trivić.
Velikim firmama olakšano od juna, ostalima od naredne godine
Uprava za indirektno oporezivanje je, kažu nam iz ove institucije, ispunila sve propisane uslove za izdavanje kvalifikovanih elektronskih potvrda koje omogućuju elektronsko poslovanje, odnosno korištenje elektronskih dokumenata sa pravnom snagom papirnog dokumenta u skladu sa Zakonom o elektronskom dokumentu.
“Shodno navedenom, Uprava za indirektno oporezivanje kontinuirano preduzima aktivnosti na uvođenju i unapređenju elektronskog poslovanja poslovne zajednice sa Upravom za indirektno oporezivanje”, kažu iz UIOBiH te navode najznačajnije aktivnosti koje su poduzeli:
· Uvođenje NCTS-a 01.08.2022. godine, čime je omogućeno učesnicima u provoznom carinskom postupku da carinske prijave za provoz potpisane kvalifikovanim elektronskim potpisom podnose elektronskim putem.
· Podnošenje poreske prijave elektronskim putem upotrebom kvalifikovane elektronske potvrde za sve velike obveznike indirektnih poreza od poreskog period juni 2023. godine, dok se za ostale obveznike podnošenje prijava na ovaj način očekuje od poreskog perioda januar 2024. godine.
Najveća prednost upotrebe gore pomenutih servisa je ušteda, kako vremena, tako i novca.
“Cilj Uprave za indirektno oporezivanje je da u narednom periodu u potpunosti pređe na bespapirno poslovanje sa obveznicima indirektnih poreza, koji će uz posjedovanje kvalifikovane elektronske potvrde izdate od strane Uprave za indirektno oporezivanje, sva svoja prava i obaveze moći ostvariti puno brže, jednostavnije i jeftinije i to isključivo elektronskim putem. Uprava za indirektno oporezivanje radi na modernizaciji postojeće infrastrukture javnih ključeva (PKI) kao i na digitalizaciji i unapređivanju postojećih servisa i usluga, tako da se u narednoj godini očekuje veliki broj elektronskih servisa koji će podržavati upotrebu kvalifikovane elektronske potvrde, kako od strane Uprave za indirektno oporezivanje, tako i od strane drugih institucija”, ističu u odgovoru za Buku iz UIOBiH.
Navode kako navedeno isključivo zavisi od spremnosti drugih institucija da digitalizuju svoje poslovne procese uvođenjem elektronskih servisa koji podržavaju elektronske dokumente potpisane kvalifikovanim elektronskim potpisom prema privredi i građanima.
“Da bi proces digitalizacije u potpunosti bio uspješan, neophodno je na svim nivoima prilagoditi postojeće zakonske propise gdje je to neophodno, te uložiti značajna finansijska sredstva u informaciono-komunikacionu strukturu, kao i za aplikacije koje podržavaju ovakav vid elektronske komunikacije”, zaključuju iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Odgovore na pitanja o potrebi izmjena zakona potražili smo u Ministarstvu prometa i komunikacija BiH, ali ih nismo dobili.
Blokada u Parlamentu BiH
Direktor Centra za politike i upravljanje kaže nam kako trenutni Zakon o elektronskom potpisu nije u skladu sa EU legislativom (eIDAS – Uredba 910/2014).
“Usvajanje Prijedloga zakona o elektronskoj identifikaciji i uslugama povjerenja, koji bi podigao standarde i sigurnosne mjere, je također blokiran u Parlamentarnoj skupštini BiH. Dobro je da sva tri akreditovana bh. ovjerioca za izdavanje elektronskih potvrda koriste hardware, software i procese koji u potpunosti ispunjavaju standarde i mjere propisane eIDAS-om. Mi nemamo problem sa funkcionisanjem elektronskog potpisa. Ponavljam, pružatelja možete odabrati, elektronski potpis postoji”, naglašava Muhović.
Mnogi se pitaju zbog čega postoji toliki otpor u javnim ustanovama, te da li je riječ o nedostatku informatički educiranog kadra, ili su neki drugi razlozi.
Birokratizirano društvo
Smailbegović kaže kako se kao društvo teško odvajamo od papira, te tu ubraja i neke privatne kompanije, ne samo javne ustanove.
“Mi smo, kao društvo kompletno, birokratizirani. Mi nikako da se prebacimo na ovu digitalnu formu, što radi čitav svijet. Nije samo državne institucije, čak i banke i dio privatnog sektora se nekako navikao na papire. Vi danas, ako hoćete da otvorite račun u jednoj banci, to je hrpa dokumenata, a firma normalno radi, posluje. Meni bi logično bilo da sjednete za laptop, uđete u neki sistem i da vas banka, eventualno provjeri i da otvorite račun. Ovdje uključujem i privredu, mi nismo puno bolji od ostalih, samo što je to u državnim institucijama još više izraženo”, ističe Smailbegović.
Muhović podvlači da je dosta razloga zbog kojih se javna administracija ne digitalizuje.
“Postoje tehnički faktori. Jedan je nedostatak kvalifikovanih stručnih kadrova uslijed znatno nižih plata koje država nudi takvim kadrovima u odnosu na privatni sektor. Drugi je digitalizacije papirne građe. Treći je inicijalna cijena prelaska s “analognog” na “digitalni” sistem. Četvrti je nivo informatičke pismenosti administrativnog osoblja, jer birokratija treba znati koristiti digitalnu građu u svom radu. Do 2022. godine je korišten i izgovor da država ne smije koristiti privatni elektronski potpis, već mora razviti svoj. Sada ima dva, pa je i on otklonjen”, pojašnjava Muhović.
Donosioci odluka nemaju motiva
On smatra kako je, osim tehničkih faktora, motiv mnogo važniji.
“Zašto bi neko ko donosi odluke uopšte proveo digitalizaciju? Cijena papirnog poslovanja je svakako na kompanijama i građanima, koji plaćaju sve papirne usluge kroz takse, naknade ili poreze. Cijena potrošenog vremena je na kompanijama i građanima. Ni donosioci odluka, ni zaposleni u javnoj upravi ne plaćaju tu cijenu i zato nemaju motiv da te troškove smanje. Opet, papirno poslovanje nije automatizovano, pa ljudi uvijek strahuju da će im “neki papir nedostajati” ili se nadaju da će nešto završiti iako nemaju svu dokumentaciju ili ne ispunjavaju sve uslove. To osigurava i politici i javnoj administraciji više ili manje moći i društvenog prestiža – da “poguraju” ili “zaustave” neki proces, tender, natječaj za posao… ili da budu “simbolično nagrađeni od stranke za svoj trud i pomoć”, a samo rade svoj posao. Mi kao građani ne samo da ne zahtijevamo i ne insistiramo da se apsolutno svaki javni proces, servis i usluga digitalizuju kako bi bili potpuno transparentni i za nas jeftini, već svojim ponašanjem prema javnoj upravi dajemo motiv svim akterima da taj proces odlože koliko je god moguće. Dok god mi ne budemo digitalizaciju stavili kao najveći društveni prioritet, neće se stvoriti anđeli u politici koji žele da institucije rade brzo, transparentno i u najboljem interesu korisnika”, jasan je Muhović.
Izjave gdina Adisa Muhovića date su ekskluzivno za BUKU, a kao takve nisu podložne dijeljenju.
Buka
