7. Januar (7.1.) je 7. dan godine po gregorijanskom kalendaru. Do kraja godine ima još 358 dana (359 u prijestupnoj godini).
Događaji
1927 – Uspostavljen prvi međunarodni telefonski poziv – New York-London
1934 – Prvo izdanje stripa o Flash Gordonu
1946 – Zapadne sile priznale Austriju u granicama iz 1937
1953 – Predsjednik Harry S. Truman obznanio kako su Sjedinjene Američke Države proizvele prvu hidrogensku bombu
1959 – Sjedinjene Američke Države priznale novu kubansku vladu Fidela Castra
1990 – Krivi toranj u Pisi prvi put poslije 800 godina postojanja zatvoren za turiste zbog restauracije
Rođeni
1745 – Étienne de Montgolfier, francuski pionir u vožnji balonom
1795 – Anna Pavlovna, holandska kraljica
1800 – Millard Fillmore, američki političar i predsjednik
1845 – Ludovik III, posljednji bavarski kralj
1873 – Adolph Zukor, režiser i producent, jedan od osnivača filmskog studija Paramount Pictures
1879 – Osman Đikić (Mostar, 7. januar 1879. – Mostar, 30. mart 1912), bosanskohercegovački pjesnik, pisac, dramatičar, javni i društveni radnik
1899 – Francis Poulenc, francuski kompozitor i pijanist
1916 – Elena Ceauşescu, rumunska političarka i supruga Nicolaea Ceauşescua
1934 – Tassos Papadopoulos, kiparski političar i državnik
1951 – Talgat Musabajev, kazahski astronaut
1964 – Nicolas Cage, američki glumac
1981 – Admir Čehić, bosanskohercegovački nogometaš
Umrli
1536 – Katarina Aragonska (12. decembar 1485 – 7. januar 1536) je bila kraljica Engleske kao prva od šest supruga Henrika VIII.
1893 – Jožef Stefan, fizičar, matematičar, pjesnik
1943 – Nikola Tesla (rođen 10. jula 1856. u Smiljanu kod Gospića, Austro-Ugarska (danas Hrvatska), preminuo 7. januara 1943. New York) bio je srpsko-američki naučnik i pronalazač u oblasti elektrotehnike i radio-tehnike. Većinu radnog životnog vijeka je proveo u New Yorku, SAD, radeći na izumima nezavisno ili sa drugim naučnicima.
Po njemu je nazvana jedinica za mjerenje magnetne indukcije.
Gimnaziju je učio u Gospiću i Karlovcu, a elektrotehniku studirao u Grazu i Pragu. Radeći četiri godine kao inženjer u Budimpešti i Parizu otkrio je okretno magnetsko polje i napravio prvi praktični motor za izmjeničnu struju. 1884. godine odlazi u SAD i tri godine kasnije osniva vlastitu laboratoriju, u kojoj dolazi do svojih najvažnijih otkrića – višefazni sistem izmjeničnih struja, koji je ubrzo izazvao velike izmjene u elektroindustriji. 1887. i 1888. godine zaštićuje patentom jednofazni i višefazni elektromotor, sistem razvođenja, višefazni transformator sa željeznom jezgrom i 18 drugih.
U 1889. godini ostvaruje okretna dinama i transformatore izmjenične struje visokih frekvencija. Iste godine objavljuje i rezultate proučavanja fiziološkog djelovanja struja na čovjekovo tijelo i predlaže njihovu primjenu u liječenju. Od 1891. godine radi na ostvarenju bežičnog prenosa poruka i razvođenju energije bežičnim metodama. U razdoblju 1896-1914. patentira seriju pronalazaka koji čine osnovu savremene radio-tehnike. Od njegovih 700 pronalazaka nekoliko desetaka je našlo praktičnu upotrebu. U proljeće 1898. godine, na elektrotehničkoj izložbi u New Yorku prikazuje mogućnost upravljanja brodom s daljine elektromagnetskim valovima. U 1934. izučava mogućnost razbijanja atomske jezgre pomoću elektrostatičkih generatora visokog napona.
Povodom godišnjice stogodišnjice Teslina rođenja 1956. godine, jedinica za gustoću magnetskog toka je nazvana ‘tesla’.
Dosta informacija o životu i djelu ovoga velikog uma mogu se naći u muzeju Nikola Tesla u Beogradu.
1984 – Ismet Mujezinović, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih slikara
1989 – Hirohito, japanski car
1998 – (na slici) Vladimir Prelog (Sarajevo, 23. srpnja 1906. – Zürich, 7. siječnja 1998.), hrvatski i švicarski kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine.
U rodnom Sarajevu pohađao je pučku školu, a nakon razvoda roditelja 1915. godine s ocem dolazi u Hrvatsku. Otac mu je hrvatski povjesničar Milan Prelog. Pučku školu završio je u Zagrebu, gdje je počeo pohađati i gimnaziju, a u trećem razredu s ocem preselio se u Osijek. Tamo nastavlja svoje srednjoškolsko obrazovanje i, zahvaljujući profesoru Ivanu Kuriji, počinje se zanimati za kemiju. Pod njegovim je mentorstvom već u petnaestoj godini objavio svoj prvi znanstveni rad iz kemije, koji je objavljen u “Chemicer Zeitungu”. Nakon što je 1924. maturirao u Zagrebu, odlazi na studij kemije u Prag. Tamo je diplomirao 1928., a doktorirao 1929. godine pod vodstvom Emila Votočeka. Istodobno je surađivao s kemičarem Rudolfom Lukešom. Nakon doktorata neko je vrijeme radio u laboratoriju kemijske veletrgovine G. J. Dřize, a 1934. godine vratio se u Zagreb. Tu je predavao organsku kemiju na Tehničkom fakultetu. 1941. godine na poziv Lavoslava Ružičke[2] odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije.
Član je mnogih akademija znanosti i počasni doktor mnogih sveučilišta te počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1986. godine.
Umro je u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine. U Zürichu je kremiran a 21. rujna 2001. godine njegova urna prenesena je i nakon komemoracije u palači HAZU svečano položena u grobnicu HAZU na Mirogoju.
Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Područje njegovih istraživanja bili su, uglavnom, heterociklički spojevi, alkaloidi, antibiotici. Središnje zanimanje bila mu je stereokemija molekula, zaokuplja ga problem prostorne građe molekula. Uvodi naziv kemijska topologija za područje stereokemije koja se bavi geometrijskim svojstvima molekula. Pridonio je objašnjenju strukture stereoida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su pridonijeli razumijevanju naravi enzimatskih reakcija.
1975.: Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju, za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemije.
Počasni građanin Zagreba (1989.), Sarajeva (1992.) i Osijeka (1994.).
Praznici
Božić po julijanskom kalendaru; slavi nakoliko pravoslavnih crkvi uključujući Srpsku, Makedonsku, Rusku i neke druge kao i Jerusalemska patrijaršija i neki samostani na Svetoj Gori.
Danas je Božić, 25. decembar prema Julijanskom kalendaru – vjerska i porodična svečanost posvećena rođenju Sina Božjeg Isusa Hrista, koju svetkuje većina pravoslavnih crkava, uključujući srpsku, rusku i gruzinsku, kao i Vaseljenska, Jerusalimska, Antiohijska i Aleksandrijska patrijaršija. Taj datum je prvi put pomenut kao praznik 336. u jednom kalendaru u Rimu. Božić je uveden da bi suzbio kult Mitre, arijevskog božanstva posvećenog rađanju Sunca, odnosno arijevske jeresi koju je 325. osudio Vaseljenski sabor u Nikeji. Do 16. vijeka, svi hrišćani su ga slavili istog dana. Uvođenjem Gregorijanskog kalendara 1582, nazvanog po papi Grguru XIII (Gregorius), pravoslavne crkve nastavile su praznike da slave prema Julijanskom kalendaru, ali su neke, poput grčke, rumunske i bugarske, kasnije prihvatile novi kalendar. Proslavljanje Hristovog rođenja djelimično se oslanja na prastare narodne običaje i vjerovanja u rođenje Boga Sunca i Boga vegetacije i zelenila. Unošenje badnjaka u kuću i stavljanje na vatru potiče iz drevne agrarne kulture i treba da obezbijedi sreću, napredak i plodnost. Tog dana pravoslavni hrišćani pozdravljaju se riječima “Hristos se rodi” i “Vaistinu se rodi”.
Wikipedia
