Dogodilo se na današnji dan – 31. mart
31. mart (ožujak) (31.3.) je 90. dan godine po gregorijanskom kalendaru (91. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 275 dana.
Događaji
1889. – Otvoren Ajfelov toranj, tada najviša građevina u svijetu. Čelična konstrukcija visoka 300 metara postala jedno od glavnih znamenitosti Pariza.
1917. – Danske Zapadne Indije postale su Američka Djevičanska ostrva nakon što su Sjedinjene Države platile Danskoj 25 miliona US$ za te karipska ostrva.
1979. – Britanski razarač “London” isplovio iz luke u La Valeti, čime su okončane vojne veze Velike Britanije i Malte, uspostavljene 181. godinu ranije.
2006. – Ustavni sud BiH utvrdio je da grb i zastava Federacije i zastava, grb i himna Republike Srpske nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, jer krše Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Parlamentima oba entiteta naloženo je da u roku od šest mjeseci usaglase navedene odredbe sa državnim Ustavom.
Rođeni
1596 – René Descartes (Rene Dekart, 1597-1651.), bio je francuski matematičar i filozof. U matematici je poznat po koordinatnom sistemu i po tome što je dao temelje modernoj geometriji (analitičkoj geometriji). Dekart u svojoj filozofiji traga za najboljom naučnom metodom. Po njegovom mišljenju ta metoda mora da se pridržava četiri pravila:
1. Ništa ne treba prihvatiti kao istinito ako nam to nije jasno i razgovijetno (pogledati jasni i razgovijetni pojmovi).
2. Pravilo analize; svaki problem treba rastaviti na manje probleme
3. Pravilo sinteze; naše misli treba usmjeriti određenim redom: od najjednostavnijih do najsloženijih.
4. Prebrojavanje i kontrola.
On polazi od sumnje, uzima sve za neistinito i lažno. Sumnjati se može u sve. Ako sumnjam, onda mislim. Dekart kaže da jedino ne sumnja u to da misli, to je jedino sigurno. To je jedino postojano. Za Dekarta čovjek je misaono biće, pa je jasno i razgovijetno tvrditi: “Mislim, dakle postojim (jesam)” (Cogito ergo sum). Prema ovome vidimo da je Dekart bio racionalista. Također smatrao je da je svijet građen od dvije supstance: duha i tijela (bio je dualista).
Dekart je tvrdio da se čovjek rađa sa idejama i da nije tabula rasa (kritikovao je Johna Locka koji je govorio da se ljudi rađaju kao tabula rasa).
1732 – Joseph Haydn (Rohrau, 31. mart 1732. – Beč, 31. maj 1809.), austrijski kompozitor i dirigent.
Šire muzičko obrazovanje stekao je kao član dječačkog zbora Bečke katedrale. U kompoziciji zapravo samouk, Haydn se i kasnije, kao kompozitor i dirigent dvorske muzike knezova Esterhazy, razvijao samostalno, “odrezan od svijeta”, kako sam kaže, “i prisiljen da postane originalan”. Proveo je tri desetljeća, od 1761. do 1790., na kneževskim dovorovima u Eisenstadtu i Esterhazyu, dok je nakon 1790. većinom boravio u Beču.
“Dobri tata Haydn”, čuvar klasične tradicije, prvi u velikoj trojki bečkih klasika, Mozartov prijatelj i učitelj mnogih muzičara svoga doba stekao je za života veliku popularnost i poštovanje koji su nakon smrti izblijedili, da bi ga 20. vijek ponovno otkrilo kao vrelo nepresušne muzičke dobrote.
Haydn je dao neizmjerno bogat i raznovrstan opus, što svjedoči o lakoći stvaranja i o potrebi tadašnjeg muzičkog tržišta koje je stalno tražilo nova djela. Njegovih 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, mnoštvo komornih kompozicija za različite instrumente i ansamble, tridesetak opera, oratorija, misa, kantata – sve to čini jedan od najbogatijih opusa u historiji komponiranja uopšte.
Težište njegova stvaranja je u instrumentalnoj muzici, a posebno je razvio klavirsku sonatu, gudački kvartet i simfoniju. U operi daje veću važnost karakterizaciji likova. Najstariji je od trojice majstora bečke klasike.
1809 – Edward FitzGerald, engleski pisac i prevodilac
1890 – William Lawrence Bragg, engleski fizičar
1914 – Octavio Paz, meksički književnik
1948 – Al Gore, američki političar
1955 – Angus Young, gitarista grupe AC/DC
1962 – Olli Rehn, finski političar
1971 – Ewan McGregor, škotski glumac
1976 – Colin Farrell, irski glumac
Umrli
1727 – (na slici) Isaac Newton (Isak Njutn) (4. januara 1643 – 31. marta 1727) je bio engleski fizičar, matematičar i astronom. Mnogi ga smatraju jednim od najutjecajnijih i najvažnijih naučnika svih vremena i kao ključnom figurom u naučnoj revoluciji. Njegovo djelo “Philosophiae Naturalis Principia Mathematica” (“Matematički principi prirodne filozofije”), prvi put objavljeno 1687. godine, postavlja temelje većine klasične mehanike. Newtonova Principia koja je formulisala zakone gibanja i univerzalne gravitacije, predstavlja dominantni pogled naučnika na fizički svemir za naredna tri vijeka. Nakon Keplerovog izvođenje zakona planetarnog kretanja iz njegovog matematičkog opisa gravitacije, Newton otklanja posljednje sumnje o valjanosti heliocentričnog modela svemira. Izrađuje prvi praktični reflektujući teleskop i razvija teoriju boja na osnovu posmatranja razlaganja bijele svjetlosti u mnoge boje vidljivog spektra, pri njenom prolasku kroz prizmu. Također je formulisao empirijski zakon hlađenja a proučavao je i brzinu zvuka. Pored rada na računu, kao matematičar, Newton je doprinjeo i proučavanju potencijalnih redova, generalizovao binomni teorem za necijele eksponente i razvio metoda za aproksimaciju korijena funkcije. Pored rada na polju matematike, Newton je posvetio mnogo vremena za proučavanje alhemije i biblijske hronologije, ali većina njegovog rada u tim područjima je ostala neobjavljena do dugo nakon njegove smrti. U kasnijem dijelu života, postaje i predsjednik Kraljevskog društva a služi i britanskoj Vladi kao upravnik a obavlja i ulogu prvog čovjeka kovnice novca.
Engleski fizičar, matematičar i astronom Isaac Newton rodio se na Božić 1642. godine u mjestu Woolsthorpe u okrugu Lincoln u Engleskoj. Nakon poroda bio je praktično otpisan, ali je ipak uspio preživjeti. Newtonova majka uskoro se preudala pa se o malom Isaacu brinula baka. Još dok je pohađao osnovnu školu Isaacov ujak William Esconty primjetio je kako njegov nećak nije običan dječak već da posjeduje nesumnjive crte izuzetne nadarenosti. Newton je veoma rano pokazao i vještinu u pravljenju raznovrsnih naprava kojima je zarađivao i svoje prve honorare. Umjesto da s vršnjacima uživa u dječijim nepodopštinama mali Isaac je konstruirao mehaničke lutke, fenjere kojima je plašio praznovjerne seljake, drveni sat koji se sam navijao, mlin s proždrljivim mišem, koji je istovremeno bio i mlinar i glavni pokretač naprave i još puno toga.
Srednju školu završio je u gradiću Grenthem. Završivši srednju školu Newton se po preporuci svog ujaka upisuje na Cambridge kao najsiromašniji student. Stoga je morao raditi teške poslove kako bi zaradio za život i školovanje. Sveučilište je rangiralo svoje studente. U samom početku Newton je bio zadnji na rang listi, ali se vremenom talentom i znanjem izdvojio se i nametnuo. O tome dovoljno govori i činjenica da je odmah nakon završenog studija dobio mjesto predavača na istom fakultetu na kojem je studirao.
U periodu od 1664. do 1666. godine Londonom je harala kuga pa se Newton mogao na miru udubiti u svoje zamisli vezane za mehaniku i dinamiku i tako postaviti temelje svom životnom djelu. Newton je tih godina radio tako intezivno da se skoro razbolio. Nakon što je kuga minula Newton se vratio u Cambridge gdje je 1669. na mjestu profesora matematike naslijedio svog učitelja Isaaca Barrowa. Prvo je predavao optiku, a potom i druge predmete među kojima se našala i geografija. Čak je objavio i jedan udžbenik geografije. U Kraljevsku akademiju Newton je primljen na osnovu refraktorskog teleskopa kojim je promatrao Jupiterove satelite. Teleskop je izradio sam Newton pokazavši tako savršeno poznavanje složenih tehnoloških postupaka od kojih je najsloženiji bio brušenje ogledala. Izbor u Akademiju donio je Newtonu i prvi sukob i to s fizičarem Robertom Hookom. Hook je bio fizičar, hemičar, astronom i arhitekt, čovjek nepostojanog karaktera koji nije imao strpljenja raditi dugo na jednom projektu i čuvati za sebe otkriće do samoga kraja. Zbog toga je dolazio u mnoge sporove s drugim naučnicima koji su njegove ideje dovodili do konačnog ostvarenja. Između ostalog prigovarao je svakom da ga je pokrao. S Newtonom se sporio zbog teorije svjetlosti. Za razliku od Hooka Newton je kao rijetko koji naučnik bio nesklon iznošenju svojih ideja u javnost prije njihove konačne obrade. Za njega je bilo sasvim prirodno da utroši 20 godina za neki posao. Ipak, nije bio tajanstveni ili sujevjeran. Laskanja i priznanja dolazila su sama po sebi, on ih nije odbijao ali mu nisu mnogo značila. Druga, čuvenija, Newtonova svađa jeste ona s Leibnizom oko pitanja prvenstva u otkriću infinitezimalnog računa.
Newton je žudio otkriti ono što se zove materia prima (prvobitna materija), kako bi na taj način imao “sve”. Nije se zadovoljavao samo objašnjavanjem ustrojstva svijeta, jer je priznavao vrhovnog tvorca, na svoj protestantski način, kao strastan teolog i pisac mnogih teoloških rasprava u kojima je iskušavao svoju logiku na pitanjima bez ikakvog značaja za nauku pa i samo teologiju danas. Nije se zadovoljavao pasivnim promatranjem i bilježenjem onoga što jeste takvo kakvo jeste; od prvog dana stvaranja žudio je za samim stvaranjem, za mijenjanjem kako bi mogao reći: Otkrio sam sve. Hypotheses non fingo (Ne izmišljaj hipoteze) – bijaše njegova čuvena deviza koju nije napuštao do kraja života. Za sve je tražio logična objašnjenja, u eksperimentu. Newtonova tajanstvenost, šutnja i strpljiv rad mogli su imati i kobne posljedice po njegov život, kada se 1690. godine zapalio njegov radni kabinet, odnosno rukopisi na njegovom radnom stolu. U tom besmislenom požaru koji je čini se izazvala mačka oborivši svijeću, izgorili su neki Newtonovi rukopisi. U njima su bili zapisani njegovi radovi vezani uz hemiju i knjiga o prelamanju svjetlosti. U tim rukopisima nalazili su se i ogledi kojima se Newton bavio 20 godina, ogroman empirijski materijal kakav nije bilo moguće više prikupiti, pa je razumljiv njegov očaj nad prizorom uništenog truda. Tri godine bio je na opasnom putu ludila, s trenucima potpune neuračunljivosti ali se ipak izvukao iz takvog stanja. Navodno mu je u pronalaženju izlaza s tog puta pomogla i njegova ljupka nećakinja po nagovoru filozofa Locka, velikog Newtonovog prijatelja.
Newton je bio čovjek duha, zaboravaljo je na hranu i san kada je radio. Probudivši se dugo je sjedio u noćnoj košulji na ivici kreveta i razmišljao. Smatrao je kako nakon sna mozak najbolje radi, oslobođen zagađenja. Istog mišljenja bio je i Descartes. Newton je mnogo godina bio i zastupnik u britanskom parlamentu gdje je uporno šutio osim u nekoliko iznimnih slučajeva kada je digao svoj glas u korist autonomnosti nauke i Cambridgea. Njegova slava bila je tolika da se preko njegovih riječi nije moglo lahko preći. Također je bio dopisni član Francuske akademije, a francuski kralj čak mu je nudio mirovinu. Njegovo grandiozno djelo Matematički principi prirodne filozofije (Philosophiae nautralis principa mathematica) izmijenilo je pogled na svijet, a mnogi znanstvenici citirali su ga kao Bibliju. Počasti koje su mu iskazivane nije doživio nijedan Englez prije njega. U svojoj 54 godini postao je upravitelj kovnice novca. Nama to danas izgleda krajnje besmisleno, ali taj položaj u ono vrijeme bio je znak izuzetnog društvenog statusa. Newton je poživio 84 godine, uglavnom u dobrom zdravlju. Izgubio je samo jedan zub, od napornog gledanja u Mjesec oslabio mu je vid, a kosa mu je rano osjedila ali je ostala bujna do posljednjih dana. Preminuo je 31. marta 1727. godine u Londonu. Iza Newtona ostale su brojne, još poptuno neistražene, bilježnice sa hiljadama hemijskih recepata.
1855 – Charlotte Brontë, britanska književnica
Wikipedia