Kultura

Dogodilo se na današnji dan – 29. januar

29. Januar (29.1.) je 29. dan godine po gregorijanskom kalendaru. Do kraja godine ima još 336 dana (337 u prijestupnoj godini).

Događaji

1886 – Njemački inženjer Karl Benz patentirao prvi uspješan automobil na benzin.
1916 – Prvi svjetski rat: njemački cepelini prvi put bombardiraju Pariz.
2002 – Predsjednik SAD-a George W. Bush izjavio u Kongresu SAD-a da počinje rat protiv terorizma.

Rođeni

1499 – Katharina von Bora, njemački reformator i žena Martina Luthera
1584 – Friedrich Heinrich (Oranien), namjesnik Ujedinjene Holandije
1688 – Emanuel Swedenborg, švedski naučnik i teolog
1749 – Christian VII, danski i norveški kralj
1782 – Daniel-François-Esprit Auber, francuski kompozitor
1843 – William McKinley, američki političar i predsjednik

1860 – Anton Pavlovič Čehov, rođen 29. januara 1860. a umro 15. jula 1904. godine, je ruski književnik.
Anton Pavlovič Čehov rođen je u Taganrogu u trgovačkoj porodici. 1869. godine upisao se u taganrošku gimnaziju koja je nosila pečat provincijalne prizemnosti duha. Kada je 1875. godine očeva radnja propala, Čehov se sa porodicom preselio u Moskvu. Kada je završio gimnaziju 1879. godine dobio je stipendiju od 25 rubalja i upisao se na medicinski fakultet u Moskvi. 1886. godine izašla je njegova prva zbirka priča ,,Šarene priče“. Organizovao je pomoć gladnim seljacima, osuđuje zloupotrebu vlasti i korupciju. Čehov je majstor ruske novele. Kroz svoje mnogobrojne pripovijetke on piše o ruskoj stvarnosti 19. vijeka.
Kroz njih opisuje karijerizam, malograđanstvo, primitivizam ruskog seljaštva kao i događaje koji su se zbili raznim ljudima.
Čehovljeve drame se grade na unutrašnjoj dramatičnosti, obilnom tekstu i lirskim elementima. To nisu drame zbivanja već raspoloženja, a po tome Čehov postaje jedan od začetnika moderne dramaturgije.
Neke njegove pripovijetke su zapravo komedije a druge tragedije. Pisao je o ruskom egoizmu i hvalisanju pojedinih lica. U svojim pričama i dramama on stvara jedinstvenu atmosferu. Čehov ne opisuje uzroke društvenog ponašanja i ne ocenjuje postupke likova već ih opisuje, ismijava ako treba i također opisuje njihove živote. Mnoge Čehovljeve drame se igraju danas u pozorištima. Stvorio je jedinstvenu sliku ruskog realizma koji se može doživeti kroz smijeh ili kroz suze.
U književnoj kritici je dosta često mišljenje da Čehov nije imao snage da napiše roman. I sam Čehov je rekao: “Ne umijem da pišem veće stvari”. Većina njegovih pripovijetki je komična pa je zato on od smijeha stvorio sopstveno oružje protiv ružnih pojava života: eksplozijom smijeha je ismijavao laži, korumpirane ljude i one na vlasti.
Pola vijeka poslije svoje smrti, Čehov je ostao u sijenci ruskih romansijera. Tek kasnije ljudi su shvatili njegov značaj i u njemu otkrili genijalnog umjetnika.

1866 – Romain Rolland, francuski romanopisac, dramatičar i muzikolog
1867 – Vicente Blasco Ibánez, španski književnik
1918 – John Forsythe, američki glumac (Dinastija”)
1926 – Abdus Salam, pakistanski fizičar i dobitnik Nobelove nagrade
1926 – Ivo Robić, hrvatski pjevač
1933 – Sacha Distel, francuski šansonjer
1939 – Germaine Greer, australijski akademik, pisac i voditelj
1945 – Tom Selleck, američki glumac
1948 – Zoran Redžić, bosanskohercegovački muzičar i član grupe Bijelo dugme
1954 – Oprah Winfrey, američka TV-voditeljica
1965 – Dominik Hašek, češki nogometaš
1984 – Athina Onassis, unuka i nasljednica Aristotelesa Onassisa

Umrli

1814 – Johann Gottlieb Fichte (Johan Gotlib Fihte 1762-1814) bio je njemački filozof. Bio je začetnik njemačkog idealizma i pored Schellinga i Hegela jedan od njegovih glavnih predstavnika.
Fichte odrasta pod siromašnim uvjetima. O višem školovanju ne bi bilo ni govora da njegov talenat nije otkrio bogati Freiherr von Mlititz. Fichte na osnovu njegove pomoći odlazi na školovanje i kasnije na studije teologije u Jenu. Za vrjeme studija on radi kao kućni učitelj i tako se djelimično finansira. Jednom prilikom dobija ponude da predaje Kantovu filozofiju koju do tada sam nije poznavao. Fichte pristaje i tako sam dolazi u dodir sa kritikama Kanta, koje od tada postaju glavna inspiracija njegovog rada.
1793, Fichte postaje profesor filozofije na univerzitetu u Jeni. 1799. ga otpuštaju iz službe zbog ateizma. Fichte se nakon toga seli u Berlin i tamo drži privatna predavanja i učestvuje i u političkim aktivnostima. Između ostalog, iz tog vremena su poznati njegovi “Govori njemačkoj naciji”, kojim se okreće protiv francuske okupacije i budi nacionalnu svijest. 1810. konačno ponovo postaje profesor filozofije na tek osnovanom univerzitetu u Berlinu. 1813. izbija novi rat sa Francuskom i Fichte se dobrovoljno prijavljuje u vojsku. 29. januara 1814. Fichte umire u Berlinu od tifusa.
Fichteovo prvo objavljeno djelo 1792, “Pokušaj kritike svekolike objave” (Versuch einer Kritik aller Offenbarung), je ne samo po naslovu podsjećalo na Kantove tri kritike. Tekst je greškom anonimno objavljen i mnogi su i mislili da se radi o Kantovom djelu.
Njegove glavno nastojanje je izgradnja nauke o nauci (Wissenschaftslehre) na osnovi Kantove kritike. Međutim Fichte ne preuzima tek tako Kantov pojam “stvari o sebi”, koja je nedostupna ljudskoj spoznaji, nego pokušava tu nemogućnost da prevaziđe. Takva težnja je karakteristična za njemački idealizam i Fichte time započinje kretnju idealizma prema Hegelovom apsolutnom idealizmu.
U Fichteovom subjektivnom idealizmu sve počinje od subjekta koji sebe postavlja kao “Ja” (Das Ich setzt sich selbst). U istoj kretnji subjekt sebi postavlja i “Ne-Ja” kao sve što nije “Ja” (Das Ich setzt das Nicht-Ich), kao svijet oko sebe i kao granicu. Jer su i “Ja” i “Ne-Ja” postavljani kroz isti čin, kroz “Ja”, jedno drugom predstavljaju granicu i uslov. Fichte time tvrdi da je svijest jedina osnova iskustva, jer svijest koja je usmjerena na nešto drugo ima svijest usmjerenu na sebe kao svoje porijeklo. Time je prevaziđena Kantova “stvar o sebi” (Ding-an-Sich), jer po ovoj teoriji stvari izvan subjekta ne postoje.
Etički problemi imaju veliku važnost u Fichteovom djelu. Njegova razmatranja odnosa države, religije i univerziteta su i do danas ostala aktuelna. Filozofija, kaže Fichte, treba da odgovori na pitanje o pozivu čovjeka. Čovjek sam sebe mora odrediti. Fichte zato formulira i kategorički imperativ drugačije od Kanta.

1820 – George III, kralj Velike Britanije i Irske, vojvoda od Brunzvik-Linberga
1954 – Edhem Mulabdić, bosanskohercegovački književnik

Praznici

Danas je praznik Svetog apostola Petra – Časne verige. Na ovaj dan spominje se sveti apostol Petar zbog veriga u koje je bio okovan po naredbi cara Iroda. U njegovoj tamnici pojavi se anđeo i verige spadoše sa Petra (Del. ap. 17, 7). Te verige hrišćani su sačuvali koliko zbog uspomene na svetog Petra, toliko i zbog njihove isceliteljske moći. Priča se da su se mnogi bolesnici izlečili samo dodirnuvši verige (kao i ubrus apostola Pavla – Dela apostolska 19, 12). Patrijarh jerusalimski, sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdokiji, prognanoj ženi cara Teodosija mlađeg. Carica ih je prepolovila, pa je jednu polovinu poslala crkvi Svetih apostola u Carigrad, a drugu polovinu dala svojoj ćerki Evdoksiji, ženi Valentijanovoj, u Rim. Evdoksija je sazidala crkvu sv. Petra i položila u nju ove verige, kao i one kojima je svetitelja u Rimu okovao imperator Neron.

Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close