Dogodilo se na današnji dan – 26. mart

26. mart (ožujak) (26.3.) je 85. dan godine po gregorijanskom kalendaru (86. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 280 dana.

Događaji

1707 – Prema Zakonu o Uniji, Engleska i Škotska su se ujedinile u Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije
1871 – Službeno je uspostavljena Pariška komuna
1881 – Domnitor Karol I. od Hohenzollern-Sigmaringena proglašen je prvim kraljem Rumunije
1993 – Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasao slanje mirovnih trupa od 30.000 vojnika u Somaliju
2004 – Ustavni Sud BiH donio presudu, s kojom se zabranjuje naziv općina sa prefiksom “Srpski”, kao npr. “Srpsko Sarajevo”.
2008 – Završeno prikazivanje japanske animirane serije Yu-Gi-Oh! GX

Rođeni

1868 – Fuad I, egipatski kralj
1893 – Palmiro Togliatti, italijanski političar
1911 – Tennessee Williams, američki dramaturg
1925 – Pierre Boulez, francuski kompozitor i teoretičar muzike
1935 – Mahmoud Abbas, palestinski političar
1937 – Ahmed Kurei, palestinski političar
1942 – Erica Jong, američka književnica
1944 – Diana Ross, američka pjevačica

Umrli

1827 – (na slici) Ludwig van Beethoven (Bonn, 16./17. prosinca 1770. – Beč, 26. ožujka 1827.), njemački skladatelj.
Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja u povijesti glazbe, i bio je ključna figura u prijelaznom periodu između klasične i romantične ere u zapadnoj klasičnoj glazbi. Njegova glazba i ugled nadahnjivali su, a ponekad i punili nesigurnošću iduće generacije skladatelja i glazbenika.
Iako je prvenstveno poznat kao skladatelj, Beethoven je također bio slavljeni pijanist. Rođen u Bonnu u Njemačkoj, u dvadesetim godinama života preselio se u Beč, učeći glazbu s Josephom Haydnom i brzo stječući ugled pijanista virtuoza. Unatoč postupnom gubljenju sluha u mladosti, Beethoven je nastavio proizvoditi značajna remek-djela kroz cijeli život, čak i kad je bio potpuno gluh. Bio je također jedan od prvih skladatelja “slobodnjaka” – organizirajući pretplatničke koncerte, prodavajući skladbe izdavačima i stječući financijsku potporu od bogatih pokrovitelja, radije nego da traži stalno zaposlenje bilo od crkve ili aristokratskih dvorova.
Ubrzo Beethoven postaje poznat sa svojom ozbiljnom glazbom, koja je predstavljala nešto sasvim novo. Osim toga, postaje poznat i kao majstor improvizacije i virtuoz na glasoviru, jer je jednom prilikom, kratko uoči koncerta uvidio da je glasovir za pola tona dublje naštiman i umjesto da svira svoj koncert za glasovir u C-duru (Erstes Klavierkonzert op. 15) svira ga u Cis-Duru.
Sa 29 godina, Beethoven počinje raditi na svojoj Prvoj simfoniji i završava je slijedeće godine. Uspješna praizvedba je izvedena 2. travnja 1799. godine.
Već u starosti od 30 godina, kod Beethovena se primjećuju znaci otoskleroze, “mješovitog” tipa, bolesti srednjeg u unutarnjeg uha i koja vodi ka gluhoći, i on počinje sve slabije čuti, pa počinje sve više izbjegavati ljude, tražeći mir u prirodi, gdje je obično i nalazio i nadahnuće za svoje kompozicije. Kako bi unaprijedio svoj sve lošiji sluh, Beethoven zateže do 4 strune na svoj glasovir. 1819. godine, Beethoven postaje potpuno gluh, pa tako da više i nije u mogućnosti izvoditi sam svoje koncerte kao ni dirigirati. U međuvremenu, iako malo nagluh, Bethoven je i dalje radio na svojim djelima. Uslijedila je II. simfonija , koja ne postiže neki veći uspjeh, a onda III. simfonija koja postiže ogroman uspjeh. Simfonija je bila posvećena Napoleonu I. Bonaparteu i prvobitno se nazivala “Sinfonia grande, intitolata Bonaparte”, ali kad je Beethoven saznao da se Napoleon 18. svibnja 1804. godine okrunio za Francuskog cara i da je odbacio svoje republikanske ideje, pobjesnio je i obrisao prvobitni naziv i nazvao simfoniju “Herojska simfonija, komponirana u slavlje jednog velikog čovjeka” (poznata još kao i Eroica). Praizvedba je bila u kolovozu 1804. godine na bečkom dvoru kneza Lobkowicza pa je njemu i posvećena.
Poslije mnogo preinaka 1805. godine izvedena je praizvedba jedine Beethovenove opere, prvobitnog naziva «Leonore», Fidelio.
Prvom polovicom 19. stoljeća Beethoven uz Gioacchina Rossinia postaje najpoznatiji i najslavniji glazbeni skladatelj Europe. Njegove simfonije, protkane revolucionarnim duhom ubrzo postaju redovit repertoar svih orkestarskih koncerata.
Njegova V.simfonija često se naziva i “simfonija sudbine”, jer je nastala u teškom razdoblju Beethovenova života. O prva četiri tona simfonije, Beethoven je navodno izrekao riječi “Tako je došla sudbina na vrata.”. Izvedena je 22. prosinca 1808. godine zajedno sa VI. simfonijom (Pastorale) i četvrtim koncertom za glasovir. Sam Beethoven je svoju VI. simfoniju (Pastorale) označio kao “višim izrazom nadahnuća od slikarstva”.
Sa ogromnim uspjehom izvedena je 8. prosinca 1813. godine njegova Sedma simfonija.
Tijekom Bečkog kongresa , Beethoven, koji je u svojoj mladosti bio opčinjen humanizmom Friedricha Schillera a kasnije i Goetheom uviđa da se budućnost Europe zasniva samo na podčinjavanju drugih, i to naglašava u svojoj opereti “Egmont”. Kada je došlo do njegove potpune gluhoće, pri kraju života, napisao je djelo “Heiligstädter Testament”. Ubrzo je našao neku novu životnu snagu i izjavio je “Osvetit ću se sudbini, sigurno me nikada neće skroz pokoriti.”
Poslije smrti svojeg brata 1815. godine, k sebi uzima njegova sina Karla. Ubrzo se uspostavilo da Beethovenov odnos prema svom nećaku od početka nije mogao proći dobro. Sa svojim pretjeranim moralnim opredjeljenjima, Beethoven ga je toliko stavio pod pritisak, da je mladi Karlo na kraju pokušao počiniti samoubojstvo. Ovaj pokušaj samoubojstva (u to vrijeme pokušaj samoubojstva je bilo kazneno djelo) toliko je opteretilo i utjecalo na Beethovena. Upravo zbog toga, opterećen privatnim problemima, 1822. godine Beethoven piše djelo “Missa Solemnis”.
Godinu dana kasnije Beethoven završava svoju Devetu simfoniju, u čijem posljednjem stavku uvodi i riječi, stihove Friedricha Schillera iz «Ode radosti», dok su prva tri dijela, sa svojom glazbenom arhitekturom, glazbom i temama, obilježili pravac simfonista romantizma sve do Gustava Mahlera. Simfonija je zajedno s dijelovima djela «Missa Solemnis» izvedena 7. svibnja 1824. godine.
Zbog uznapredovanja bolesti, prihvatio je 1826. godine poziv drugog brata, Johanna Nikolausa, da s njegovom obitelji provedu nekoliko tjedana na imanju u okolici Kremsa. Tako je i bilo, a 1. prosinca Beethoven je putovao natrag u Beč u otvorenoj kočiji, unatoč prilično hladnom vremenu. Dobio je upalu pluća koju je nekako prebolio, ali je ona pogoršala ostale probleme, 3. siječnja 1827. napisao je oporuku, a 26. ožujka je umro u svom domu.
Na groblju Währing pokopan je 29. ožujka, a više od 30.000 ljudi bilo je na pogrebu, 1827. Beethovenovi posmrtni ostaci preneseni su na bečko središnje groblje. Pretpostavlja se da je umro od bolesti jetre, na što upućuje DNK analiza vlasi njegove kose.

1984 – Branko Ćopić (Бранко Ћопић) (Hašani, Bosanska Krupa, 1. siječnja 1915. – Beograd, 26. ožujka 1984.), bosanskohercegovački književnik.
Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu. Prvu priču objavljuje 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. Djela su mu prevođena na engleski, njemački, francuski i ruski. Bio je član SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) i ANUBiH (Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine).
Izvršio je samoubojstvo, skokom sa mosta na Savi u Beogradu 26. ožujka 1984. godine.

Wikipedia