Dogodilo se na današnji dan – 10. februar

Događaji:
1635. – Kardinal Rišelje osnovao je Francusku akademiju.

1931. – Nju Delhi postao je glavni grad Indije. Grad je osnovan početkom XI vijeka i bio je pod vlašću Engleske od 1803. do proglašenja indijske nezavisnosti.

1933. – Isporučen je prvi muzički telegram.

1991. – Litvanija je izglasala samostalnost, odvajanje od SSSR.

Rođeni:

• 1785 – Claude-Louis Navier, francuski fizičar
• 1890 – Boris Leonidovič Pasternak, ruski književnik
• 1898 – Bertolt Brecht (Eugen Berthold Friedrich Brecht; Augsburg, 10. februar 1898. – Istočni Berlin, 14. august 1956.), njemački književnik.
  Studirao je prirodne nauke i medicinu u Minhenu, ali se ubrzo posvetio pozorištu. Nakon dolaska nacista na vlast 1933., odlazi u inostranstvo. U emigraciji djeluje protiv nacizma i militarizma i to kao dramaturg, pisac i izdavač. 1948. godine vraća se u istočni Berlin i osniva “Berlinski Ansambl”. Protestirajući protiv nepravednosti savremene civilizacije, Brecht je počeo s totalnom, anarhističkom pobunom, da bi kasnije prihvatio marksistički nazor na svijet, kojim je snažno obojena njegova cjelokupna društvena satira.
  Brechtova nemilosrdna i gorka poruga prema modernom društvu znala je ići do totalne redukcije čovjekove stvarnosti na četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati. Po smionosti svoga izraza, snazi eksperimenata i strastvenosti angažmana Bertolt Brecht je najistaknutiji njemački dramatičar 20. vijeka.
• 1939 – Roberta Flack, američka pjevačica i autorica tekstova
• 1943 – Ante Paradžik, hrvatski političar
• 1950 – Mark Spitz, američki plivač
• 1973 – Asmir Kujović, bosanskohercegovački književnik
• 1962 – Clifford Lee Burton, basista grupe Metallica

Umrli:

• 1567 – Henrik Stuart, škotski kralj
• 1837 – Aleksandar Sergejevič Puškin (ruski: Александр Сергеевич Пушкин) (6. juni 1799 – 10. februar 1837) je bio ruski književnik, a mnogi ga smatraju za najboljeg ruskog pjesnika i oca moderne ruske književnosti. Puškin je među prvima u Rusiji počeo da piše narodnim jezikom i distancirao se od romantičarske književnosti popularne u zapadnoj Evropi. Napravio je stil koji je mješao satiru, romantiku i dramu.
  Puškin je rođen u Moskvi 6. juna 1799. (26. maja po starom kalendaru) u siromašnoj obrazovanoj aristokratskoj porodici. Pradjed po majci mu je bio crni Etiopljanin, Ibrahim Petrovič Ganibal, koji je stigao u Rusiju kao rob, ali je postao usvojeno kumče Petra Velikog. U ranom djetinjstvu o Puškinu su se starale dadilje i učitelji francuskog jezika. Znanje jezika je razvijao među članovima nižih slojeva. 1811. godine je primljen u elitnu gimnaziju u carskom selu, koju je pohađao do 1817. godine.
  Nakon škole, obezbjedio je mjesto u Savjetu vanjskih poslova u Sankt Peterburgu. Puškin je brzo uplivao u liberalne političke vode i zbog revolucionarnih pjesama je poslat u egzil u južnu Rusiju (zvanično je samo premješten po dužnosti), gdje je ostao od 1820. do 1823. Nakon toga je godinu dana proveo u Odesi, gdje mu je cvjetao društveni život, a upustio se i u dvije afere sa udatim ženama. Međutim, pošta mu presreće pismo u kojem iskazuje pozitivan stav prema ateizmu. Puškin je po drugi put protjeran, ovaj put u sjevernu Rusiju, na seosko imanje svoje majke – Mihajlovsko.
  Decembra 1825. godine u Sankt Peterburgu su se održali protesti i kod mnogih učesnika su pronađene Puškinove pjesme. Iako on sam nije učestvovao u protestima, spalio je sav materijal za koji je smatrao da može da ga kompromituje. 1826. godine je Puškin napisao peticiju za puštanje na slobodu i nakon prijema kod cara Nikolaja I pušten je. Car Nikolaj je odlučio da on postane cenzor Puškinovih djela. Iako je dobio de jure slobodu, Puškin nije dobio slobodu kretanja i pisanja.
  Od 1826. do 1831. godine Puškinov društveni život se uozbiljio. Znalo da se da Puškin traži ženu i da cilja na neke od najljepših Ruskinja. 1829. godine upoznao je Nataliju Gončarevu, kojom se i oženio 1831. Dvije godine kasnije, Puškin je proglašen za Kamerjunkera. U pitanju je dvorski čin koji se obično dodjeljuje mladim aristokratama. Ovo je uvrijedilo Puškina, između ostalog zato što je vjerovao da mu je taj čin dodjeljen da bi njegova supruga mogla da odlazi na dvorske balove.
  Puškin je objavio prvu pjesmu sa 14 godina, kao učenik u carskoj gimnaziji, u časopisu Evropski glasnik. Tokom školovanja je počeo da piše i svoje prvo veliko djelo, Ruslan i Ljudmila, izdato 1820. Djelo je bazirano na bajkama koje je čuo od svoje bake.
  Od 1817. do 1820. njegova politička aktivnost je uticala na njegove radove. Između ostalog, napisao je djelo Oda slobodi. Zbog ovih djela je prognan. Tokom prvog izganstva (1820-1823) napisao je djela Braća razbojnici i započeo je Česmu Bahčisaraja. Također je započeo rad na jednom od svojih najpoznatijih djela: Evgenije Onjegin.
  Tokom kratkog perioda slobode, završio je rad na Česmi Bahčisaraja, i napisao je Cigane. Tokom drugog perioda u egzilu (1824-1826), započeo je rad na Borisu Godunovu. To djelo je izdao tek 1831. i pravo na to je dobio kao poklon za vjenčanje. Evgenija Onjegina je izdao 1833. godine.
  Belkinove priče (puno ime: Priče pokojnog Ivana Petroviča Belkina), izdate 1831., nisu postale posebno popularne za vrijeme Puškinovog života, ali su danas veoma cijenjene. Smatra se da je ovim pričama Puškin pokazao šta misli o dotadašnjoj ruskoj prozi i da namjerava da napravi novu rusku književnu tradiciju.
• 1878 – Claude Bernard, francuski fiziolog
• 1879 – Honoré Daumier, francuski slikar, skulptor, grafičar i karikaturist
• 1895 – Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović
• 1918 – Abdul Hamid II, osmanlijski sultan
• 1932 – Wallace je najvjerovatnije rođen u Londonu. Rođen je kao sin glumaca Mary Jane Richards i T. H. Wallacea. Pošto je kao dijete dan nekom ribaru i njegovoj ženi na skrb, Wallace je imao teško djetinjstvo. Radio je kao dubokomorski ribar i pomoćnik radnicima, a sa 18 godina primljen je u vojsku. Nakon što je poslan u Južnoafričku Republiku 1896., počeo je pisati pjesme, poeme i članke za mnoge časopise. Ekskluzivni izvještaj koji je Daily Mailu omogućio da prije službenih informacija vijeti objavi kraj Burskog rata (1889.-1902.) zaslužio je Wallaceu posao kao novinar.
  Njegova prva knjiga bila je zbirka stihova Proglas u baraci (1900), inspirirana Baladama iz barake Rudyarda Kiplinga. Godine 1905. Wallace je objavio nedovršeni roman Četiri potpuna čovjeka i ponudio je £500 onome tko riješi slučaj. Prvu priču o afričkim pustolovinama napisao je 1911., a zvala se Sanders of the River, koja je napisana pomoću iskustva koje je dobio radeći kao specijalni izvjestitelj za Daily Mail. Njen uspjeh doveo je do drugih, sličnih priča . Nakon Prvog svjetskog rata Wallace je nastavio pisati u duhu Četiri potpuna čovjeka i diktirao je knjigu za knjigom u nevjerojatnim brzinama. To mu je i uspjelo i njegov uspjeh u svijetu bio je izvanredan.
  Wallace je svoje priče pretvorio u drame, a prva je bila The Ringer (1926.) u kojem je miješao napetost i izneneđenje tako da zainteresira gledatelje. Edgar Wallace je preminuo u Hollywoodu 10. febrara 1932. dok je radio na scenarjiu za King Konga.

  10. februar (veljača) (10.2.) je 41. dan godine po gregorijanskom kalendaru. Do kraja godine ima još 324 dana (325 u prestupnoj godini).