Uz povike: “Spasimo kršćansku Europu!” izdali smo kršćane u Siriji

Midhat Hajdarević 2015-10-28

Od svih bojišta u Siriji je vrijedno spomenuti i bitku za Hasaku, sirijski grad na sjeveroistoku zemlje kojeg su zajedno od silovitog napada terorista “Islamske države” obranili borci Sirijske Arapske Vojske, kurdskih Jedinica narodne zaštite (YPG), sirijskih Nacionalnih obrambenih snaga (NDF), ali i borci kršćanskih Sootoro milicija koji su se pokazali kao vješti i hrabri ratnici.

(altermainstreaminfo.com.hr)

U posljednjem pokušaju da se oformi bilo kakva oružana formacija koja bi se mogla zvati “Slobodna sirijske vojska” su američki stratezi računali na kršćanske milicije iz Hasake. No, sirijski kršćani ne zaboravljaju s kolikom su se požrtvovnošću borci sirijske vojske i šiitskog pokreta Hezbollah borili da bi oslobodili gradove i sela u Wadi Al-Nasari ili takozvanoj “Dolini kršćana” u Siriji, te koliko je truda prošle godine uloženo u oslobađanju Maaloule, Yabruda, Sednaye i drugih kršćanskih naselja i svetišta na Qalamounu.

Bez obzira na sve, stratezi Pentagona su kršćanske milicije iz Hasake doslovno strpali u koaliciju s borcima umjerene oporbe i nazvali ih “Sirijskim demokratskim snagama”.

Upoznajte novi brend CIA-e u Siriji -“Umjereni pobunjenici” su sada “Sirijske demokratske snage”

Al-Monitor je ovih dana kršćanskim milicijama posvetio članak i nazvao ih “snagama koje su oslobodile Hasaku”. Naravno, njihov je doprinos bio ogroman, ali su u tim operacijama sudjelovali i drugi. Osim toga, Hasaka nije “oslobođena”, nego je obranjena, jer nikada i nije pala u ruke “Islamske države”, a autor je vjerojatno mislio na borbe za obrnu kršćanskih sela u području Khabura u regiji Hasaka, kao što potvrđuje njegov sugovornik.

Doduše, autor je bio iskren članak popratio fotografijom na kojoj se jasno vide borci kršćanskih Sootoro milicija pod službenim zastavama Sirijske Arapske Republike, istim kakve ističu sirijski kršćani diljem zemlje.

Al-Monitor: “Milicije sirijskih kršćana oslobodile Hasaku”

“Oružane strane sirijskog sukoba su režimska vojska, razne oporbene frakcije, Islamska država, Al-Nusra Front i ostale skupine, kao i kurdske skupine poput Kurdistanske radničke partije i Jedinice narodne zaštite (YPG) Kurdske samouprave. Međutim, malo tko zna da postoji i oružana kršćanska milicija koja se u pokušaju da zaštiti najmanju sirijsku manjinu kojoj prijeti izumiranje zajedno sa svim tim skupinama u Siriji bori na nekoliko frontova”, za Al-Monitor piše Jean Aziz.

Al-Monitor je intervjuirao Ahiqara Issu, jednog od dužnosnika kršćanskih milicije koji je govorio o oružanoj formaciji kojoj pripada. On je govorio o ciljevima Sootoro milicija i najnovijim angažmanima, ali sebe prije svega smatra Sirijcem, a tek onda sirijskim kršćaninom.

Issa je ponosno rekao da pripada autohtonoj skupini koja je u Siriji već 2000 godina, mnogo prije ostalih manjinskih skupina u zemlji, te da je to ono što je njega i njegove suborce natjeralo da uzmu oružje o obrane svoj identitet i zemlju.

Issa živi u regiji Al-Jazira, sirijskoj pustinji u pograničnom području s Irakom i Turskom. Ovo područje se administrativno proteže na nekoliko sirijskih pokrajina, uključujući Deir Ez-Zor, Raqqu, Hasaku i grad Qamishli.

Issa je rekao da je do izbijanja sirijskog rata 2011. godine u tim područjima bilo 250 000 kršćana različitih sekti. Međutim, danas ih je samo 100 000, jer su mnogi bili prisiljeni napustiti svoje domove i sela jer bi od strane svojih brojnih neprijatelja bili ubijeni.

Uz puno žaljenja, Issa je potvrdio da je većina kršćana koji su napustili svoja područja gotovo svi emigrirali, posebno na sjever Europe, odnosno u Švedsku koja je desetljećima dom velikoj sirijskoj kršćanskoj zajednici. Oni koji su se preselili na sigurnija područja unutar Sirije čine manji dio od ukupno izbjeglog stanovništva.

“Raseljavanje kršćana bi moglo utjecati na budućnost ove autentične sirijske zajednice, kao i ometanje da se vrate u svoja područja podrijetla, čak i nakon završetka rata u Siriji”, kaže Ahiqar Issa.

Issa je rekao da su kršćani počeli postepeno uzimati oružje u regiji Al-Jazira nakon pada područja u regijama Deir Ez-Zor i Raqqa u lipnju 2014. Godine u ruke terorista, a posebno jer sirijska država i njene institucije više nisu bili aktivno prisutne u tim udaljenim područjima, koje su oko 1000 km daleko od Damaska.

Međutim, istovremeno s mobilizacijom kršćana je nastao kalifat koji se proširio u pokrajinama Raqqa i Deir Ez-Zor krajem lipnja 2014. i nakon toga je zaprijetio drugim sirijskih regijama u Hasaki i Qamishliu.

ISIL je tada pokrenuo ofenzivu i zauzeo Mosul i nizine Nineveh u Iraku, gdje je između lipnja i kolovoza 2014. godine raselio i potpuno iskorijenio sve kršćane. Sve to je potaknulo mobilizaciju sirijske kršćanske zajednice.

U odgovoru na pitanje gdje su dobili svoje oružje i streljivo, Issa je rekao da je to bilo lako naći, a može se kupiti u svim područjima gdje je odsutna sirijska država. Tamo je olakšano krijumčarenje oružja, streljiva i vojne opreme, posebno na granici s iračkim Kurdistanom i Irakom.

Prema Issi, za godinu dana su oružane kršćanske snage, poznate kao Sootoro milicije – riječ sastavljena od prvih slogova “zaštitne i obrambene snage” na drevnom istočnom asirskom jeziku – dosegle nekoliko stotina članova u tim područjima.

No, što može učiniti nekoliko stotina boraca u ravnoteži vojnih snaga u žestokom i brutalnom ratu? S velikim povjerenjem, Issa je odgovorio da su njegovi borci spriječili ekstremističke skupine da potpuno okupiraju područje Khabur u pokrajini Hasaka.

On je rekao da se ovo područje sastoji od oko 30 kršćanskih sela i gradova koji su dom sirijske i asirske kršćani, a ono se proteže na površini od oko 1 200 četvornih kilometara. Krajem veljače 2015. godine je velika skupina terorista “Islamske države” napala regiju, ubila nekoliko civila i otela stotine drugih čija se sudbina još nije otkrila. Međutim, prema Issi, Sootoro milicije su se teroristima suprotstavile na nekoliko mjesta i sudjelovale u žestokim sukobima koji su doveli do povlačenja ISIL-a i oslobađanja većine sela u Khaburu.

Osim toga, Issa tvrdi da su njegove snage oslobodile Hasaku u borbama koje su se vodile protiv islamističkih militanata sredinom lipnja ove godine. Nakon završetka bitke su časnici sirijske vojske posjetili Sootoro milicije i upoznali malu skupinu boraca koja je porazila horde napadača. Issa je rekao da ih je sirijski policajac pitao za oružje koje su koristili u borbama, te da je bio iznenađen kada je saznao da su svi koristili samo nekoliko pušaka i strojnica.

Na pitanje kako sirijska kršćanska zajednica i njegova milicija žive danas u svjetlu nedavnih zbivanja, Issa je napomenuo da su sada na djelu dva dodatna faktora. Jedan je odnos s Kurdima, a drugi ruska intervencija čiji utjecaj još nije potpuno jasan.

Ovako svoj intervju sa zapovjednikom kršćanskih Sootoro milicija završava kolumnist Al-Akhbara, dopisnik Al-Monitora i dnevnog lista Lebanon Pulse, Jean Aziz.

Podsjetimo, Al-Monitor je ugledni internetski portal koji izlazi na engleskom, hebrejskom, arapskom, perzijskom i turskom jeziku, a 2012. godine ga je u Washingtonu utemeljio privatni poduzetnik Jamal Daniel.

Osim ovog intervjua, ako želite saznati nešto više o kršćanima u Siriji, jedini način je da se informirate na stranici Ora pro Siria, koja izvještava da je prekjučer u 78. godini preminuo apostolski vikar i alepski biskup mons. Guiseppe Nazzaro, koji je od prvih dana sirijske krize i agresije na tu zemlju upozoravao na opasnosti koje sa sobom nosi licemjerni odnos Zapada, Turske i zaljevskih monarhija prema Siriji i njihova podrška takozvanim borcima “umjerene oporbe”.

U spomen na ovog čovjeka podsjetimo na intervju kojeg je za talijanske medije dao u proljeće 2013. godine.

Alepski biskup mons. Giuseppe Nazzaro: “Ne postoji zemlja u kojoj narod obožava vlast, ali je Aleppo stradao jer ljudi nisu htjeli prosvjedovati protiv Assada!”

Biskup , odnosno apostolski vikar Aleppa, monsignor Giuseppe Nazzaro, koji je u Siriji živio još od vremena Hafeza Al-Assada, od samih početaka pobune u Siriji je bio žestoki kritičar politike koju protiv Damaska vode SAD, Europa i njihovi saveznici na Bliskom istoku. U intervjuu u kojem razotkriva većinu laži u “Sirijskom proljeću”, mons. Nazzaro se pita: “Razumije li ta Europa uopće što radi? Uništiti će nas kršćane i cijelu Siriju. Kakvu igru igraju kada tu takozvanu “demokraciju” od cijelog Bliskog istoka “izvozi” samo u Siriju?”, ali otkriva i “kako su u početku prosvjednici u Damsku plaćani deset dolara svaki put kada bi izašli na ulice i trgove, a za svakog slijedećeg prosvjednika koga dovedu, dobivali su po još deset dolara i na taj način znali zaraditi i po stotine dolara dnevno”.

Za predsjednika Assada je rekao kako “ne postoji u svijetu narod koji obožava svoju vladu, pa tako ni u Siriji, ali je neupitno da Assad ima podršku većeg dijela stanovništva”.

David Malacaria – Intervju s alepskim biskupom, mons. Giseppeom Nazzarom u proljeće 2013. godine

Davide Malacaria: Monsignor Nazzaro, recite nam nešto o aktualnoj situaciji u Siriji

Mons. Giuseppe Nazzaro: U Siriji imate gradove koji su relativno mirni i one u kojima bjesni rat. U Aleppu se ratuje danonoćno. Nedostaje benzina, vode i struje. Bogati su odavna napustili zemlju, ali i mnogi siromašni, koji su sve izgubili. Na stotine tisuća ljudi je raseljeno, van ili unutar granica Sirije. Mi pokušavamo biti što bliže ljudima. Naša menza dnevno podijeli 8 000 obroka. Svaka kršćanska zajednica pokušava učiniti nešto da pomogne narodu bez obzira na vjeroispovijest, naravno. To uspijevamo zahvaljujući pomoći koja nam stiže sa svih strana. I muslimani nam šalju pomoć kako bi uspjeli pomagati ljudima. Osjeti se veliko bratstvo među ljudima i ne gleda se tko je koje vjeroispovijesti. To je karakteristika ove zemlje.

D. Malacaria: Mnogi su govorili o sretnom suživotu u ovoj zemlji prije izbijanja sukoba.

Mons. Nazzaro: I dobro su govorili. Davno prije, kada je još na vlasti bio otac Bashara Al-Assada, uvijek mi je tajna policija bila za petama. Kada sam napustio zemlju, otišli su ispitivati časne sestre kako bi saznali na koji sam način napustio Siriju. Kada sam se vratio sve se promijenilo. Do kasno u noć se moglo ostajati na ulici bez ikakvih problema. Siriju sam mogao prolaziti uzduž i poprijeko, a da mi to nitko nije branio. Postojala je sloboda i uzajamno poštivanje. U mjesecu svibnju mi bi organizirali procesije po ulicama Aleppa na koje bi muslimani gledali s poštivanjem i radoznalošću. Za Božić i Uskrs su muslimanske vjerske vođe dolazile k nama kako bi nam čestitali, a mi bi i uzvraćali za vrijeme Ramazana. Susretali smo se često, a ne samo za vrijeme blagdana. Svi smo imali ista prava. Vlada je čak imenovala ministre kršćane. I sada je ministar obrane kršćanin.

D. Malacaria: Tada je započela pobuna…?

Mons Nazzaro: Tako je, i to potaknuta “Arapskim proljećem” koje je razorilo mnoge zemlje. U Siriji je tada svakom prosvjedniku koji je bio spreman urlati protiv Assada davano deset dolara. Za svakog prosvjednika kojega bi doveo sa sobom, dobivao bi po još deset dolara. Ako bi netko doveo 20 ljudi, zaradio bi taj dan 200 dolara, što je prosječna mjesečna plaća u Siriji.

D. Malacaria: Monsignore, govori se kako u Siriji vlada veliko nezadovoljstvo među narodom. Da li je to istina?

Mons. Nazzaro: U svim zemljama su ljudi nezadovoljni s vladama. Nije li tako i u Italiji? I u Siriji su ljudi bili nezadovoljni, ali veći dio ljudi je bio na strani Assada, kao što je i sad. Moram reći kako su izmišljane mnoge laži o Siriji. Na Zapadu se govori kako je u Siriji uveden prijeki sud, kako je režim ograničio slobode pravdajući to stanjem u zemlji. Sve same izmišljotine. Postoje stari zakoni, ali nikad nigdje nisu primijenjeni. Ovdje to nitko nije vidio.

D. Malacaria: Monsignore, što kažete na vanjska uplitanja?

Mons. Nazzaro: Uplitanja. Da!? U Saudijskoj Arabiji imami pozivaju na sveti rat protiv Assada. Onda imamo mrežu Al-Qaede koja novači ljude u zonama koje su već zahvaćene ratnim sukobima, kao npr. Afganistan, Libija, Irak… Na kraju imamo Zapad koji želi donijeti “demokraciju” u Siriju. Koju demokraciju? Ima li u Italiji demokracije? Ili negdje drugdje? Što je to demokracija? Počeli su s ratom u Afganistanu, pa je na red došao Irak, pa Libija. Gdje je to procvjetala ta njihova “demokracija”? Čini mi se da je posljedica tog “aktivizma izvoženja demokracije” razaranje, ali i nestajanje kršćana na Bliskom istoku. Nakon ovih ratova kršćani, nakon stoljeća suživota na ovim prostorima, praktično nestaju u arapskim zemljama. Za pobunjenike u Siriji su alaviti i kršćani jedno te isto: neprijatelj kojega treba uništiti. Pitam se samo da li zapad to razumije ili ne razumije?

D. Malacaria: Režim je dozvolio slobodne izbore.

Mons. Nazzaro: Treba činiti korak po korak. Demokracija mora sazrijevati polako i to unutar zemlje. Ne smije biti nametnuta izvana. Znate, nekada, kada su bili izbori u Egiptu, Mubarak je pobjeđivao s 99% glasova, a da nitko na zapadu nije uputio ni jednu jedinu riječ kritike.

D. Malacaria: Govori se o ratu između šiita i sunita. Da li je to istina?

Mons. Nazzaro: Saudijska Arabija, Katar i sunitske zemlje pokušavaju srušiti Assada i oslabiti Iran. No, vratimo se na “demokraciju”. U Bahreinu sunitska manjina vlada nad šiitskom većinom, koja je praktično bez ikakvih prava. Već duže vremena u toj zemlji traju sukobi, a vlada provodi brutalnu represiju. Zašto nitko o tome ne govori? Zatim imate Saudijsku Arabiju gdje šiiti i kršćani nemaju nikakva prava. Ne može se sagraditi jedna crkva, održati misa, a imate i vjersku policiju koja je spremna reagirati na najmanju naznaku kršenja njihovih pravila. Koji je onda razlog da se ta “demokracija” izvozi samo u Siriju?

D. Malacaria: Monsignore, Vaš je grad u središtu oružanih sukoba…

Mons. Nazzaro: Na početku je bilo mirno, a onda, nakon osam ili devet mjeseci, sukob je “došao” i kod nas. Znate li zašto? Zato jer u Aleppu ljudi nisu izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv Assada. Sada ljudi prosvjeduju, ali protiv jedne i druge strane. Traže da ih se ostavi na miru. Već duže vremena u Aleppu ljudi naprosto nestaju. Otmice su svakodnevna pojava. Otimaju sirotinju i traže velike otkupnine. Tada stanovnici prikupljaju novac među sobom i skupi se koliko se uspije. Tada se s otmičarima pregovara o cijeni slobode. Iako se time bave i obični kriminalci, na taj kriminalan način pobunjenici dolaze do novca.

D. Malacaria: Postoji li mogućnost da se pokrenu pregovori?

Mons. Nazzaro: Da bi se došlo do mira treba pokrenuti pregovore bez postavljanja preduvjeta. U ovom trenutku svi postavljaju uvjete koji za onu drugu stranu nisu prihvatljivi. Na taj se način neće ništa postići. Mora se sjesti za stol i pregovarati. Mir je previše važan…

D. Malacaria: Vi ćete u ovakvim okolnostima ipak ostati u Siriji?

Mons. Nazzaro: Da. Tome se čude i moji vjernici. Ja sam stranac i mogao bi slobodno otići. Ma Gospodin nam nije odredio da se odmaramo. Ja sam ovdje kako bi vršio svoje poslanje. San Francesco je govorio: “Nemojte ići uokolo i govoriti više no što je potrebno, nego posvjedočite svoju vjeru djelima i jednostavnošću”. Biti sa svojim narodnom, to je najveće svjedočanstvo Kristu u ovom trenutku.

Nakon izvješća UN-a u kojem se govorilo o broju stradalih, te u kojem su se patnje sirijskog naroda svele na puku statistiku, ali i jednostranu osudu vlasti u Damasku, na pitanje “što ima reći na činjenicu da su se ljudi u Europi počeli navikavati na statistike iz Sirije”, mons. Nazzaro je odgovorio: “Mene boli to što Europa dobro zna tko je kriv za ono što se događa u Siriji i na cijelom Bliskom Istoku. Ovo je trgovački rat. Svjedoci smo nove kolonizacije, koju možemo prevesti na slijedeći način: “Mi ćemo vam dati oružje, vi ćete se uništiti sami, a potom ćemo doći mi kako bi sve opet iznova sagradili”. Međutim te njihove planove plaćamo mi sa našim životima”.

Tako je u proljeće 2013. iz Aleppa govorio apostolski vikar i biskup tamošnjih kršćana katolika, mons. Giseppe Nazzaro (1937. – 2015.)

FOTO – Bivši apostolski vikar Aleppa i biskup tamošnjih kršćana katolika mons. Giseppe Nazzaro (26. 12. 1937. – 26. 10. 2015.)