Doba bana Kulina (Kratak pregled značaja Povelje)

bulle 2013-01-15

Doba bana Kulina (1180.-1204.) u historiji zemlje Bosne zapisano je kao doba blagodeti i prosperiteta ove srednjovjekovne države. Pored arheoloških spomenika, o tome svjedoči veoma važan pisani dokument poznat kao Povelja bana Kulina, nastala 29. augusta 1189. godine na području današnjeg grada Visokog, a upućena je Dubrovčanima kojima garantira slobodnu trgovinu po zemlji Bosni.

Vrlo malo je srednjovjekovnih vladara koji su ostali u svijesti naroda kao što je Kulin ban, pa i danas postoji narodna izreka : Od Kulina bana i dobrijeh dana.. Iako je veoma mali broj pisanih dokumenata i drugih spomenika iz vremena ovoga vladara, može se konstatovati da je Kulin bio u rangu europskih vladara tog vremena. No, vratimo se najznačajnijoj Kulinovoj ostavštini Povelji. Prijevod teksta Kulinove povelje na standardni bosanski jezik glasi: U ime Oca i Sina i svetog Duha. Ja, ban bosanski Kulin, prisežem tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovčanima da ću vam pravi prijatelj biti odsad pa dovijeka i da ću pravi mir održavati s vama i pravu vjeru dokle sam živ. Svi Dubrovčani koji hode po tlu kojim vladam trgujući ( mogu) gdje ko hoće biti, gdje ko hoće prolaziti, pravom vjerom i pravim srcem držat ću ih bez svake štete, osim ako mi tko da svojom voljom poklon. I da im ne bude od mojih časnika sile, i dokle kod mene budu da im se da savjet i pomoć kao i sebi, koliko je moguće, bez ikakve zle primisli. Tako mi, Bože, pomozi i ovo sveto jevanđelje.

Prije svega treba naglasiti da je to dvojezični dokument pisan na latinskom i straobosanskom jeziku (bosančica) što svjedoči o ranom razvoju pismenosti na ovim prostorima. Original Povelje čuva se u Biblioteci Akademije nauka u Sankt-Petersburgu, a postoje i dva prepisa u Historijskom arhivu u Dubrovniku i to „ A“ i „ B“ nastali u XIII stoljeću. Kako je već poznato prvi spomen Bosne u dokumentima jeste onaj u spisu „ De administranto imperio“ bizantskog cara Konsatantina VII Porfirogeneta, ali Povelja se uzima kao najstariji dokument koji ukazuje na srednjovjekovnu bosansku državnost pa s tim u vezi je centralni dokument historije ove zemlje. U političkom smislu, Povelja je univerzalnog karaktera i sadrži sve odlike tolerancije, odnosno poštivanje drugih i drukčijih. Također, sadržaj Povelje ukazuje da je to trgovački ugovor između Bosne i Dubrovnika, zbog čega se ovaj dokument smatra temeljem bosansko-dubrovačkih privrednih odnosa, jer se svaki naredni vladar Bosne pozivao na ovaj ugovor. Povelja se može smatrati i najstarijim međunarodnim pisanim ugovorom na ovim prostorima. Od ovog vremena počinje intenzivniji razvoj trgovine, zanatstva i rudarstva što za posljedicu ima razvoj i nastanak urbanih sredina. Privredni prosperitet bio je moguć samo ako je postojala stabilnost u politici i u društvu, a i u vjerskim odnosima što proizilazi iz teksta Povelje koja ima univerzalni karakter.

Ličnost i vladavina Kulina bana s pravom se stavlja kao centralna u kolektivnoj narodnoj svijesti Bosne i Hercegovine, zbog činjenice da je imao razvijen državni aparat i sudstvo u XII stoljeću, zatim i teritorijalno širenje Bosne na Usoru, Soli i Donji Kraji. Njegovim mjestom stolovanja i upravljanja državom smatra se dolina rijeke Bosne ( Visoko, Kakanj, Zenica) zbog nađenih kulturno-historijskih spomenika na ovom području. Prije svega treba spomenuti Kulinovu ploču pronađenu u selu Muhašinovići kod Visokog koja predstavlja ktitorski natpis na crkvi, a natpis je na bosančici i svjedoči o razvoju graditeljstva, pismenosti i kulture u srednjovjekovnoj Bosni. Također, treba spomenuti još jedan bitan materijalni dokaz, a to je Ploča velikog sudije Gradješe iz Podbrježja kod Zenice i Nadgrobna ploča Kaznaca Nespine, nađena u Malom Čajnom kod Visokog. Svi ovi materijalni dokazi spadaju u period XIII stoljeća.

Na osnovu svega ovoga može se ustanoviti da je Povelja trajne vrijednosti za historiju svih naših naroda i da je, bez sumnje, jedan od simbola naše države.