Putinov šah-mat – Obama u roku dva dana mora odabrati stranu: Podržati Rusiju ili “Islamsku državu”?

Gotovo većina ključnih informacija iz svijeta proteklih tjedana se tiče situacije u Siriji, zemlji u kojoj velike regionalne i svjetske sile, pomažući vladine snage ili islamističke milicije, pokušavaju trajno zacementirati svoj utjecaj na Bliskom istoku. U tom kontekstu se pojačana ruska vojna pomoć sirijskoj vojsci i moguće izravno uplitanje ruske vojske u sirijski sukob na široj skali može smatrati jednom od ključnih promjena u odnosu jedne od svjetskih sila prema Siriji. Međutim, ruska vojna intervencija se vjerojatno neće dogoditi još dva dana, odnosno no 28. rujna kada se ruski predsjednik Putin u New Yorku namjerava sastati s američkim predsjednikom Barackom Obamom i kada je odlučio održati govor na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Ruski predsjednik je do sada razgovarao s gotovo svim ključnim liderima u regiji. Saudijski princ je ranije posjetio Moskvu, nakon njega su to učinili izraelski premijer Netanyahu, turski predsjednik Erdogan, predsjednik Palestinske samouprave Abbas, održan je i summit Organizacije o kolektivnoj sigurnosti i suradnji 15. rujna u Dušanbeu, na kojem su sudjelovali predsjednici Rusije, Armenije, Bjelorusije, Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana. Specijalni izaslanik Kremlja za Bliski istok Mihail Bogdanov se proteklih tjedana (što službeno, što neslužbeno) susreo s niz visokih dužnosnika zemalja Bliskog istoka, uključujući i zaljevske monarhije. Moskva je u stalnom kontaktu s liderima Europske unije, dok u međuvremenu isporuke ruskog oružje sirijskoj vojsci nikada nisu bile veće. Izgleda da zaista nedostaje još samo razgovor s američkim predsjednikom i obrazloženje pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda pa da saznamo prave namjere ruskog predsjednika, koji svijet drži u neizvjesnosti jednako kao kada je u veljači 2014. pratio Zimske olimpijske igre u Sočiju i odjednom svijet, prije svega Zapad i NATO savez, iznenadio svojim potezima na Krimu i Ukrajini.

Na terenu je već sve spremno, iako službena Moskva negira vojne aktivnosti razmjera kakvim ih opisuju zapadni mediji. Međutim, ovog puta inače vrlo oprezni ruski “Nedjeljni argument” potvrđuje ranije pretpostavke o ruskim transferima oružja u Siriju.

Dok su neki analitičari još uvijek u potrazi za motivima “prijevare” zbog objave ovakvih “nepotvrđenih informacija”, sada je jasno da u Siriju u dogovoru s legitimnom vladom u Damasku, iako to službeno nije objavljeno, počinju ulaziti oružane snage Ruske Federacije.

Zrakoplovi i brodovi

Kao što se vrlo lako može provjeriti na snimkama iz Bosporskog tjesnaca, “Pomorski Express” Rusija-Sirija i dalje radi paklenim tempom. “Nedjeljni argument” navodi kako svaki drugi dan, kako je planirano, tamo prolaze i za Siriju putuju ruski veliki vojni brodovi.

“Zračni most” iz Rusije do zračne luke Latakiji je dosegao neviđene razmjere. Samo zrakoplovi An-124 “Ruslan” u Siriju lete od 1 do 3 puta na dan, dok zrakoplovi Il-76 ruskog Ministarstva obrane, Ministarstva za izvanredna stanja i drugih struktura to čine i češće.

Kako se može saznati kada i gdje lete ovi zrakoplovi? Vrlo jednostavno. Na internetu postoje sredstva za praćenje signala na transporterima, koje emitiraju uređaji na samim zrakoplovima i svaka obična radarska kontrola zračnog prometa ih može pratiti. Većina civilnih i vojnih transportera je opremljena s tim uređajima, a nalaze se i na borbenim zrakoplovima.

Veliko “otkriće”

Amerikanci su kroz izjave dužnosnika, te preko u medijima kao što je Stratfor, prvi izvijestili da su u zračnu bazu u Latakiji stigla četiri ruska zrakoplova Su-30SM. Tada su objavili i satelitske snimke koje pokazuje točno gdje se ti zrakoplovi i nalaze. Onda dolaze izvješća i o drugim borbenim zrakoplovima i helikopterima, koja su također popraćena satelitskim snimkama.

24. rujna su Amerikanci rekli da se 28 ruskih borbenih zrakoplova nalazi na pisti zračne luke “Bassel Al-Assad“, koja nosi ime po najstarijem sinu Hafeza Al-Assada tragično preminulom 21. siječnja 1994.

Prikazana su četiri teška višenamjenska borbena zrakoplova Su-30SM, te dvanaest borbenih zrakoplova Su-25 (očito modernizirane verzije Su-25SM ili SM3), te 12 bombardera Su-24M. Potonji, vjerojatno opremljeni sustavima “Gefest”, mogu dramatično povećati sposobnosti zrakoplova i poboljšati točnost bombardiranja, čak i kada je riječ o konvencionalnim bombama.

To jest, ovakva skupina je u stvari mješovita zrakoplovna pukovnija sposobna za provođenje zračnih udara po kopnenim ciljevima, bilo danu ili noću i po svim vremenskim uvjetima. Osim toga, tu si i fotografije koje su navodno snimljene od strane samih Sirijaca izravno u zračnoj luci, na kojima se vide borbeni zrakoplovi Su-30SM. Kao što ruska izreka kaže, “sve je jasno kao na sudu”

19. i 20. rujna je jedna islamistička sirijska radio postaja u pokrajini Homs snimila i objavila razgovore ruskih vojnih pilota. Zatim su objavljene snimke dvije skupine vojnih zrakoplova, koje je također lako pronaći na internetu. Svaku od njih je činio jedan vojni transporter Il-76 (ili tanker Il-78), koji je praćen s četiri manja zrakoplova. Izgleda da su to bili Su-30SM i Su-24M, a letjeli su u smjeru Latakije.

Ovakvi letovi su standardna praksa u ruskom ratnom zrakoplovstvu na dugim međunarodnim letovima. Teretni zrakoplov vodi let, a ako je tanker, onda služi borbenim zrakoplovima za punjenje gorivom u letu. Borbeni zrakoplovi Su-25 i helikopteri mogu letjeti u sastavu skupine i zaustaviti se negdje u Iranu, ali je u skupini primijećen i transporter “Ruslan”. Čak i uz puni spremnik, radijus djelovanja zrakoplova Su-25 nije jako velik i tijekom leta mu može ponestati goriva. Zrakoplovi Il-76 slijeću u iranskom gradu Hamadan, vjerojatno na benzinskoj postaji ili kako bi se dodatno natovarili.

Amerikanci su također izvijestili da su u Siriji snimili više od 20 helikoptera, uključujući udarne helikoptere Ka-52A, Mi-35M, te transportno-desantni Mi-8. Na snimkama zračne luke se stvarno vide parkirani helikopteri, topnički položaji, nova oprema i aktivna izgradnja novih objekata.

U Sjedinjenim Državama su tvrdili da se to radi za potrebe ruskih oružanih snaga koje žele obnoviti i ojačati nekoliko objekata u blizini Latakije, osobito svoj vojni arsenal. Američka izvješća navode da su u skupinama primijećeni protuzračni raketni sustavi “Pancir S”, pa čak i S-300 ili S-400. I za tu tvrdnju su također priložili satelitske snimke, iako se na njima ne vidi jasno o čemu je riječ.

Sirijci, usput, ništa ne poriču, ali logika implementacije skupine nalaže da tamo mora biti i dio protuzračne obrane. Protuzračni sustavi su potrebni kako bi se izbjegle čak i povremene intervencije izraelskog ili turskog ratnog zrakoplovstva.

Lako je pronaći iglu u plastu sijena, ako se ona ne krije

Postavlja se pitanje zašto Amerikanci, koji su prošle godine uspješno “prespavali” jačanje ruskog kontingenta na Krimu i propustili cijelu krimsku operaciju, sada tako vješto otkrivaju raspored ruskih vojnika u Siriji? Zar iznad Rusije i Sjedinjenih Država lete sateliti koji su sastavljeni iz dijelova prikupljenih na kineskoj tržnici radio dijelova, a nad Sirijom oni puno kvalitetniji? Naravno da ne.

Stvar je u tome da je ruska vojska još u sovjetskoj eri savršeno razradila umjetnost kamuflaže, tajnog prijevoza vojnika, borbe protiv tehničkog izviđanja, kako iz svemira, tako i iz zraka ili s velikih kopnenih udaljenosti. Stoga, satelitska izviđanja, vojna i komercijalna, za rusku vojsku zaista ne predstavljaju nikakav problem. Bespilotne letjelice su opasne, ali se protiv njih lako boriti. Može ih se oboriti ili nad njima preuzeti kontrolu. Protiv radio signala postoje sustavi za njihovo utišavanje, emitiranje lažnih izvora i drugi trikovi.

Naravno, prijenos vojnika u Siriju je komplicirano sakriti. Brodovi prolaze kroz turske tjesnace, a zrakoplovi lete nad Irakom i Iranom, pridržavajući se pravila s uključenim primopredajnikom. No, s druge strane, ako se baš želi, tragovi transporta se mogu sakriti. Zašto se teret ne bi zatvorio u potpalublje i sakrio dolazak tehnike na teren? Griješe li svi oni koji izvršavaju ovu zadaću?

Poznajući ruskog ministra obrane, vrlo je teško u to povjerovati. Riječ je o ozbiljnom poslu i svi oni koji su njega uključeni, kao što je uobičajeno u vojsci, ulažu sve potrebne napore da uz najveći stupanj profesionalnosti izvrše baš ono što se od njih traži.

Zaključak može biti samo jedan – Rusija namjerno pokazuje da prebacuje snage u Siriju, ali pokazuje samo onaj dio koji želi prikazati. Moskva djelomično otkriva svoje snage, namjere, svoju ozbiljnost i istovremeno upozorava sve da ne poduzimaju nagle korake.

Kopnene snage?

Sirijci tvrde da su svi pristupi ruskim zrakoplovnim bazama formirani tako se oko njih preklapa dvostruki sustav utvrda. Vanjski prsten obrane drže sirijski vojnici, a unutarnji – ruski. Na snimkama iz Latakije se navodno vide zajedničke ophodnje i kontrolne točke. Koliko u svemu ima istine, to još nije jasno. Postoje glasine i da je Sirija oko njih razmjestila dio postrojbi s dalekometnim raketnim bacačima i taktičke projektile. Doista, logika izgradnje takvih baza nalaže da bi bilo poželjno imati sustave “Točka-U” ili “Iskander”, a osim zrakoplova i sustave “Tornado” (Смерч). Govori se i o brojnim tenkovima, ali dokazi za to ne postoje.

U svakom slučaju, za obranu velike zrakoplovne baze je potreban najmanje jedan bataljun s posebnim taktičkim skupinama, ako ne i više. Sirijci i zapadni izvori navode da Rusi navodno planiraju koristiti ne samo u zračnu luku “Bassel Al-Assad”, nego i uzletišta u Tartusu, navodno za helikoptere, najveću zrakoplovnu bazu izvan Homsa, zračne baze u Hami i Damasku. Štoviše, postoje dokazi da su ruski stručnjaci, unatoč prijetnji “Islamske države”, čak posjetili i zračnu bazu u Aleppu i Deir Ez-Zoru.

Priprema za veliki protu-ofenzivu

U preliminarnoj fazi implementacije ruske skupine odlaze i provode velike pripreme sa Sirijcima. Najbolje i dobro opremljene sirijske snage su koncentrirane u pokrajinama Homs, Hama i Aleppu. Osim toga, provode se i oprezne ofenzivne na periferiji Palmire, Dara'ai i drugim područjima.

U tim područjima su koncentrirane i šiitske snage, bojne i brigade dragovoljaca koji su u Siriju “uvezeni” od strane Irana. Konkretno, riječ je o iračkim šiitima, Afganistancima i drugima. Oni već duže vrijeme masovno pristižu u Siriji, ali su se slabo vidjeli u bitkama. Već duže vrijeme u Siriju dolaze i iranske jedinice “turista” iz Quds snaga Iranske revolucionarne garde, namijenjene za inozemne operacije. U Siriji je bio i dio redovitih snaga Revolucionarne garde, a navodno i iranska vojska. U borbama se ne može osobito dobro vidjeti razlika između savjetnika ili instruktora i vojnika, ali je zato broj letova iranskih vojnih zrakoplova u Siriju nekoliko puta porastao i to gotovo istovremeno s povećanom aktivnošću Rusije.

Očito, čim je najavljeno stvaranje vojne koalicije protiv terorista u Siriji, iranske snage počinju aktivno surađivati s Rusijom i Sirijom.

Istina, nije baš jasno koliko Iran u ovom trenutku aktivno djeluje i u Iraku, ali,  nakon pobjede nad “Islamskom državom” u Siriji, ostaviti islamističke teroriste netaknute u Iraku – problem nije riješen.

Među Sirijcima se govori da će u akcijama nove koalicije sudjelovati i Kina, koja je već proglasila svoju spremnost za provođenje udara protiv”Islamske države”.

Naime, za rusku Pravdu je senator Igor Morozov potvrdio da je Peking izrazio želju da sudjeluje u borbi protiv “Islamske države” i da je zato poslao svoje brodove u sirijske obale.

“Poznato je da se Kina pridružila našoj vojnoj operaciji u Siriji. Kineske krstarice su već ušle Mediteran, a sljedeći je nosač zrakoplova”, rekao je Igor Morozov, član Odbora za međunarodne poslove Ruske Federacije.

Prema Morozovu, stav Moskve i Washingtona o načinu rješavanju sirijskog sukoba se razlikuje, ali je niska učinkovitost američke koalicije koja “djeluje” protiv terorista očigledna i islamisti su samo učvrstili svoje pozicije.

Peking je također jasno rekao “da američka koalicija simulira učinkovitost”. Sada je nekoliko kineskih razarača i fregata prošlo Sueski kanal i nalaze su u Mediteranu.

Mogućnosti za akciju novih koalicijskih snaga ima puno. Na primjer, to može biti čišćenje islamističkih enklava poput Istočne Goute za čiju blokadu sada treba puno vojnika. Ili oslobađanje Palmire i nastavak napredovanja prema Deir Ez-Zoru, te stvarna borba protiv islamista u Aleppu.

Putinov šah-mat – Moskva pokreće napade protiv “Islamske države” sa ili bez Sjedinjenih Država

Međutim, vojne aktivnosti se gotovo sigurno neće dogoditi prije Putinovog sastanka s Obamom i govora ruskog predsjednika pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda.

Moskva je spremna pokrenuti zračne napade protiv “Islamske države”ISIS sa ili bez Sjedinjenih Država, što je već svim jasno.

Naime, Rusija je u potpunosti svjesna da SAD nikada nisu imale namjeru potpuno iskorijeniti ISIL.

Prošlu nedjelju je Washington službeno predstavio svoju strategiju u Siriji. John Kerry, govoreći iz Londona nakon razgovora s britanskim ministrom vanjskih poslova, Philipom Hammondom, zapravo je priznao da ruski potezi kojim su se ojačali položaji Assada u Latakiji znače da se sada ne može govoriti o određenom vremenu odlaska sirijskog predsjednika s vlasti.

Kako rekonstruira ZeroHedge, Moskva je, shvativši kako je Washington, umjesto da poduzme ozbiljne napore u borbi protiv terorizma u Siriji, jednostavno usvojio strategiju širenja “Islamske države”, javno pozvala Washington da se pridruži Rusiji i drugima i da zajedno poraze ISIL.

Naravno, Kremlj je znao da SAD neće učiniti nešto slično sve dok je Assad na vlasti, ali je ipak Washingtonu uputila poziv.

Putin je Washingtonu doslovno predstavio blef, prisiljavajući Bijelu kuću da ili da prizna da ne želi iskorijeniti ISIL, ili da se pridružiti borbi protiv terorizma Rusiji.

Oštroumnost ovog poteza leži u činjenici da ako Washington zapravo bude koordinirao svoje napore u borbi protiv “Islamske države” s Moskvom, time će se Sjedinjene Države boriti za stabiliziranje aktualne sirijske vlade, koju tako dugo žele svrgnuti.

Vijest, koja nije iznenadila nikoga, a Pentagon pogotovo, jest da Moskva u Siriji koordinira svoje napore s Teheranom, što znači samo da Assad u ovom trenutku ne ide nigdje. Dakle, jednadžba je jednostavna. Sjedinjene Države će ili biti prisiljene pomoći Moskvi u pokušaju da uništi iste islamističke ekstremiste koje je Washington i pomagao, ili će morati priznati da ne žele pomoći Rusiji, nego će nastaviti podupirati svoje regionalne saveznike u njihovim naporima za uklanjanjem Assada, što će značiti da im je to prioritet, a ne poraz “Islamske države”. Budući da je druga opcija je razumljivih razloga neprovediva, Washington se našao u ozbiljnim problemima. Upravo u tom trenutku se Vladimir Putin odlučuje na ono “najgore”.

Kao što je izvijestio Bloomberg, Kremlj je spreman za pokretanje jednostranih napade na ciljeve “Islamske države” i bez suradnje Sjedinjenih Država.

“Predsjednik Vladimir Putin je odlučan ne samo ojačati rusku vojnu ispostavu na Bliskom istoku, nego se, ako SAD odbiju njegov prijedlog da udruže snage, priprema za pokretanje jednostranih zračnih napada protiv Islamske države u Siriji”, piše Bloomberg.

“Međutim, Putin je rekao da bi radije da se Amerika i njezini saveznici slože da će koordinirati svoje kampanje protiv terorističke skupine s Rusijom, Iranom i sirijskom vojskom. Ruska diplomacija radi ubrzano, dok Putin želi spriječiti kolaps režima Bashara Al-Assada, dugogodišnjeg saveznika koji se od  posredničkog rata, kojeg protiv njega vode ekstremisti “Islamske države“, brani već više od četiri godine. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je otputovao u Moskvu na razgovore s Putinom u ponedjeljak, nakon njega je Moskvu posjetio i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan”, nastavlja Bloomberg.

“Putinov prijedlog je da je Rusija Sjedinjenim Državama predložila “paralelni kolosijek” zajedničke vojne akcije koju će pratiti politička tranzicija, što je bio ključni američki zahtjev. Ova inicijativa će biti središnji dio Putinova jednodnevnog izleta u New York na kojem će govoriti pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda, 28. rujna, a o svemu će razgovarati i s predsjednikom Barackom Obamom. Rusija se nada da će zdrav razum prevladati i da će Obama prihvatiti ispruženu ruku Vladimira Putina”, rekla je Elena Suponina, viša analitičarka za Bliski istok na ruskom Institutu za strateške studije koji savjetuje Kremlj, ali je dodala da će “Putin će ipak djelovati”.

I kao što se kaže – ovo je klasični šah- mat.

Rusija je, naravno, potpuno svjesna da Sjedinjene Države nikada nisu imale namjeru potpuno iskorijeniti ISIL. Kao što su nedavno saveznici Moskve u Teheranu optužili Washington da provodi ništa više od politike zadržavanja “Islamske države”, samo kako bi se omogućilo da skupina nastaviti svoj “posao” u Siriji, odnosno da pod stalnim pritiskom drži vladu Bashara Al-Assada.

Drugo, čak i ako se Rusija načelno slaže s određenim oblicima političke tranzicije, možete biti apsolutno sigurni da Moskva neće riskirati živote svojih vojnika, a da se ne spominje njen međunarodni ugled, a da na kraju vidi kako Sjedinjene Države biraju novu sirijsku vladu. Nadalje, što je također važno, Rusija će očito biti oprezna da i oni koji budu došli poslije Assada brinu o interesima Rusije i njenoj pomorskoj bazi u Tartusu. To znači da čak i ako SAD, Saudijska Arabija i Katar budu uključeni u proces tranzicije u Siriji, Washington, Rijad i Doha će biti iznimno razočarani konačnim rezultatom.

Takav scenarij, koji je više nego moguć, otvara sljedeće pitanje: hoće li sljedeća strategija u svrgavanju Assada biti popraćena nečim što je gore od krvavog posredničkog rata i stvaranja militantne skupine koja za cilj ima obnoviti srednjovjekovni kalifat? Odgovor na ovo pitanje je teško dati i u ovom trenutku jedino preostaje vidjeti što će se dogoditi u ponedjeljak, 28. rujna, te što će ruski predsjednik reći tamo gdje osobno drži da se trebaju rješavati međunarodni problemi i kakav će odgovor dobiti od američkog predsjednika, očigledno stjeranog u kut s ruskom ponudom koju ne može ni odbiti, ni prihvatiti.

Izvori: Reuters, RBTH.ru, Argumenti.ru – Коалиция России, Ирана, Ирака и Сирии, Pravda, Sputnik, Kremlin.ru, Antidiplomatico Bloomberg, ZeroHedge