Cajtnot. Vremenski tjesnac u kojeg je HDZ i njegova koalicija gurnuo političke konkurente raspuštanjem Sabora i raspisivanjem izbora u zakonskom, kratkom roku urodio je ‘rijalitijem’ kakvog ne može upriličiti ni jedna komercijalna televizija.
Nema te ”Ljubavi na selu”, ”Farme”, ”Big Brothera” ili ”Braka na prvu” koji se mogu mjeriti s ovom ”rijaliti političkom kampanjom” koja već u prvome tjednu vrvi raskidima, rastancima, novim sastancima, ali i uvredama, podmetanjima i udarcima ispod pojasa.
Kandidata za političkog mistera Savršenoga ima k’o u priči. Svi odreda uvjereni da su od Boga dani da vode ovaj komadić opljačkane državice nakon korona krize iza koje, znaju to već i prvašići, slijedi ona ekonomska kakvu svijet ne pamti u novijoj povijesti.
Gradeći sliku o sebi, ogledajući se u iskrivljenim ogledalima istomišljenika, većina kandidata nema realnu sliku o sebi i onome, uvijek istome, što tridesetak godina nude. Svi od Miroslava Škore, pa do Mostovih novih akvizicija Nina Raspudića i Marije Selak Raspudić.
HDZ je požurio s izborima uvjeren da će građani cijeniti angažman Stožera koji je relativno uspješno osmislio strategiju obrane od opakog virusa, ako se stotinjak smrti, koliko Hrvatska zasad bilježi, može smatrati uspjehom.
No nakon svih korupcijskih afera što su u stopu pratile Vladu HDZ-a i gotovo joj u potpunosti promijenile izgled odlaskom petnaest ministara iz njezinih redova, ništa joj drugo nije preostalo nego kupovati simpatije birača doktorskim trolistom Beroš, Capak, Markotić s kojima smo se na dnevnoj bazi ”družili više od dva mjeseca”.
Strategija bi im, pogotovo s Mostom i Domovinskim pokretom Miroslava Škore koji razjedinjeni idu na izbore, mogla i uspjeti.
Stožerski trojac ”za naše dobro” zabranjivao nam je izlaske, druženja, odlazak u školu i na posao – razmjenu mišljenja o mjerama strašeći nas neprestance korona partijima, mukama koje proživljavaju teško oboljeli po intenzivnim odjelima, drugim valom gorim od prvoga, sve dok nam ta nametnuta nesloboda nije postala svakodnevica.
Prirodno stanje u kojemu ćemo za kratku šetnju uz more, ručak s djecom ili roditeljima s kojom smo komunicirali samo digitalno, pristati doslovno na sve, pa i na izbore. Izbore, pola godine prerano, praveći se da im vjerujemo dok najavljuju katastrofalni drugi val baš u jesen, u vrijeme kad se očekivalo da će izbori biti upriličeni.
Svi glumataju. Dojučerašnja vlast i oporba.
Svi su kao spremni preuzeti zemlju u postkoronarnome razdoblju. No ono što u prvim danima ove neprirodne kampanje imamo prilike vidjeti daleko je od pripremljenosti u koju su se kleli mnogi zazivajući prijevremene izbore i puno prije pandemije.
Umjesto ozbiljnih političkih programa vidimo nesmiljenu borbu za vlast u kojoj su izgleda sva sredstva dopuštena.
Stranački prvaci i kapitalci obilato ih koriste, bez obzira na to je li riječ o degutantnim nadimcima za predsjednika Sabora, izvlačenjem prežvakanih pikanterija iz prošlosti kandidata do ljubavnih zapleta i raspleta, kao da sve te pubertetske budalaštine mogu odvući pažnju zabrinutih građana s bitnoga.
Od straha da u turističkoj sezoni neće zaraditi dovoljno da prežive drugu polovinu godine, da im djeca neće dobiti primjereno obrazovanje zbog štrajka i izolacije za nastavak školovanja, da će izgubiti radna mjesta u Italiji, Njemačkoj i Austriji koje također neće izbjeći ekonomsku krizu i radikaliziranje domaćeg stanovništva kontra radnika iz inozemstva.
Uvjerljivoga odgovora zasad nema ni iz jedne političke opcije… Što u situaciji koja slijedi? Zašto trebamo dati glas?
Zasad nam nude tek doskočice. Strah i lažna obećanja o sankcioniranju političke mafije. Ksenofobiju usmjerenu na Milorada Pupovca. Relativiziranje crnih, sramnih strana naše povijesti i cajkaške budalaštine iz vlastitih života.
Tko se sreo i zavolio, a tko se ponovo razveo. Tko s koliko žena ima ovoliko ili onoliko djece.
Tko je sudbonosno da rekao u matičnome uredu, a tko pred svećenikom – i ima li slike kao dokaz pravovjernosti.
Je li novinska fotografija dokaz da je ”mister Savršeni” ili mu ”gorštačka kljuka” i nedavno trudna supruga u novinama prikazana kao ”debela, okrugla Marija”, ”kvare” savršeni image kod birača, zemljaka u drugoj izbornoj jedinici (Sesvete, Dubrava), u kojoj juri donedavnog predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića…
Dno dna!
Može li gore od toga da politički kapital na izborima bude ksenofobija, broj djece i crkveni brak?!
AUTOR: NELA VLAŠIĆ
autograf.hr
