Dino Abazović: Bosanskohercegovački muslimani između sekularizacije i desekularizacije

Dino Abazović: Bosanskohercegovački muslimani između sekularizacije i desekularizacije, Zagreb i Sarajevo: Synopsis, 2012., 199 str.

Ovdje donosimo prikaz knjige – rukopis Nikoline Hazdovac Bajić sa
Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«,Dubrovnik

Dokument – pdf

“…  Suvremeni teoretičari ističu kako je danas na snazi proces koji se može pratiti diljem svijeta (pa čak i na Zapadu), a odnosi se na zamah oživljavanja religija, koji se u literaturi naziva resurgence of religion, desekularizacija, resakralizacija, deprivatizacija religije, religijska obnova itd. U nastojanju da prikaže »tko su danas bosanskohercegovački muslimani« (str. 17) Abazović kontekstualizira svoje istraživanje opisujući specifični povijesni, kulturni i politički kontekst u kojemu žive, ali i uvidom u najvažniju dilemu suvremene sociologije religije, pitanje sekularizacije i desekularizacije…

… Slaže se s Malcomom Hamiltonom, koji smatra da je korijen prihvaćanja ili neprihvaćanja teorije sekularizacije u načinu definiranja religije…

… Osnovni principi demokratskih društava temelje se na zahtjevu da se u javnim istupanjima distancira od religijske pozadine (laicitet) i na razlikovanju društvenih sfera, pri čemu je religijska tek jedna u nizu, isprepletena s drugima (sekularizacija). S druge strane, globalizacijski fenomeni koji izazivaju egzistencijalnu nesigurnost i strepnju pred budućnošću potiču religijske zajednice na reakciju, pa religija postaje jedan od najvažnijih izvora za konstrukciju identiteta. I Europska unija zauzima stav koji je iznijela ekspertna grupa Reflection Group on the Spiritual and Cultural Dimensions of Europe da se europska kultura temelji na nacionalnim i religijskim tradicijama koje imaju biti kohezivni čimbenik nove Europe. Postoji dakle osjetljiva granica koja »brani« javnu sferu od zloupotrebe religijskih institucija u različite svrhe (npr. opravdavanja etnič-
kih sukoba).

… Novostvorene političke strukture nalaze legitimaciju u religiji »zaogrnutoj nacionalnim plaštom« (Ćimić, citat na str. 92), pa se religija i politika isprepleću, rješenja političkih pitanja traže se u polju religioznoga i obratno.

… Populacija bosanskohercegovačkih muslimana živi u izrazito lošim ekonomskim uvjetima (oko 40% ispitanika ima završenu ili nezavršenu osnovnu školu, zaposlenih je 20%, a obiteljska mjesečna
primanja u razini prosječnih osobnih primanja ima manje od 10% ispitanika, str. 167). U smislu nacionalne samoidentifikacije najveći dio ispitanika opredijelio se za opciju Musliman (55,7%), a zatim za opciju Bošnjak (22,7%). Abazović smatra da je razlog tomu duga praksa samoidentifikacije tim nazivom i odbijanja renominacije do koje je došlo u vrijeme ratnih sukoba…

…  Abazović zaključuje kako bosanskohercegovački muslimani žive između sekularizacije i desekularizacije u smislu da procesi tih dvaju fenomena »nemaju iste učinke na nivou društvenog i javnog života muslimana ni na nivou osobnog religijskog života pojedinaca niti su im iste manifestacije« (str. 172), odnosno sekularizacijski su procesi manje izraženi u prostoru javnoga (što ne usporava procese diferencijacije društvene strukture), a potaknuti su događanjima vezanima uz raspad socijalizma i stvaranje novih nacionalnih država, koje svoju legitimaciju traže u polju religijskoga. Isto tako, na području osobnoga religijskog života postoji preklapanje konfesionalnosti i religioznosti, izraženija konfesionalna pripadnost pretpostavlja jače očitovanje religije, ali ne i dosljednost vjerničkog života.”

magazinplus.eu