Derrick Jensen: Opšta javnost nije edukovana da vidi iznad društvenih stereotipa

Opšta javnost nije edukovana da vidi iznad društvenih stereotipa i razumije da psihopati mogu biti poduzetnici, političari, direktori i drugi uspješni pojedinci koji možda nikada neće vidjeti unutrašnjost zatvora. Oni mogu biti vaš predsjednik, šef, komšija…

Izvor: protest.ba

piše: Derrick Jensen

Ne znam za vas ali ja kad god odem na neku ‘zelenu’ konferenciju pretpostavljam da bih trebao dobiti novu inspiraciju i osjećati se prepun nove energije, ali umjesto toga se uvijek osjećam obeshrabreno, poraženo, slomljenog srca, i kao da me neko laže. Ne padam ja u depresiju u tolikoj mjeri zbog neizbježnih razgovora o poljoprivrednicima koji (ponovo) otkrivaju organski uzgoj; o plastičnim viljuškama od kukuruznog škroba; o solarnim foto-naponskim sistemima, o radostima jednostavnog života; o oplakivanju ubistva planete, o ‘mijenjanju naših priča’; o održavanju pozitivnog stava. Razlog mojih osjećaja je taj što niko, baš niko, nikada ne spomene psihopatologiju. A zašto je to važno? Zato što oni na pozicijama moći uništavaju održive zajednice, i to ne samo održive zajednice starosjedilaca. Ako ljudi razviju nove održivije načine života na svojoj zemlji, a oni na vlasti odluče da je ta zemlja potrebna za ceste, trgovačke centre i parkirališta, oni će zaposjesti tu zemlju. Tako se ponaša dominantna kultura. Sve i svi moraju biti žrtvovani za ekonomsku proizvodnju, ekonomski rast, produžetak takve kulture.

Prije nekoliko mjeseci gledao sam dokumentarac o Davidu Parkeru Rayu, serijskom ubojici iz grada Truth or Consequences (Istina ili posljedice), New Mexico, za kojeg se sumnja da je ubio oko 60 žena. Otimao je žene i držao ih kao seksualne ropkinje. Pretvorio je traktorsku prikolicu u dobro opremljenu komoru za mučenje gdje je snimao ono što je činio tim ženama. U dokumentarcu je FBI-jeva psihologinja usporedila Rayev stav prema žrtvama s onim koji većina ljudi ima prema papirnatim maramicama: Jednom kada ih iskoristite, da li se brinete što će im se poslije desiti? Naravno da ne, rekla je. Tako je Ray doživljavao, ili tačnije nije doživljavao, svoje žrtve: jednostavno kao nešto što će iskoristiti i odbaciti. Kada je psihologinja to rekla, moja prva pomisao su bili golubovi. Zatim lososi. Onda okeani. Koliko duboko većina pripadnika ove kulture oplakuje goluba? Losose? Okeane? Ova kultura u cjelini, a i većina njenih pripadnika, ne obazire se na žrtve našeg načina života ništa više od Davida Parkera Raya prema svojim žrtvama. Sljepoća na patnje je jedna od centralnih i definišućih karakteristika ove kulture. To je, također, centralna i definišuća karakteristika sociopatologije.

Enciklopedija The New Columbia navodi da se sociopata može definisati kao onaj koji namjerno nanosi štetu bez kajanja: ‘Takvi pojedinci su impulsivni, neosjetljivi na tuđe potrebe i ne mogu predvidjeti posljedice svog ponašanja, slijediti dugoročne ciljeve ili tolerisati frustracije. Psihopatskog pojedinca karakteriše odsutnost osjećaja grižnje savjesti i tjeskobe koji obično prate antisocijalni čin.’ Koliko su, u cjelini, članovi ove kulture osjetljivi za potrebe baznih šuma, kojih je već nestalo 98 posto, autohtonih travnjaka kojih više nema u procentu od 99 posto, život u okeanu gdje je 90 posto velikih riba nestalo? Koliko je ova kultura osjetljiva na istraživanja izvornih naroda? Koliko su jasno članovi ove kulture u mogućnosti predvidjeti posljedice uništavanja šuma, travnjaka, okeana, ili nepriznavanja prava na zemlju izvornim narodima? Nivo mora se već diže i ledenjaci nestaju. Koliko su donosioci odluka u ovoj kulturi sposobni predvidjeti posljedice globalnog zatopljenja?

Dr. Robert Hare, stručnjak za sociopate, upozorava da je ‘među najrazornijim osobinama psihopatije potpuno zanemarivanje prava drugih i sklonost grabežljivom i nasilnom ponašanju. Psihopati bez grižnje savjesti šarmiraju i iskorištavaju druge za svoju vlastitu dobit. Nedostaju im empatija i osjećaj odgovornosti, manipulišu, lažu i varaju druge, bez ikakvog obzira za bilo čije osjećaje.’ Podsjetilo me to na nešto što je rekao Crveni Oblak: ‘Dali su nam mnoga obećanja, više nego što se mogu sjetiti. Održali su samo jedno. Obećali su da će uzeti našu zemlju, i uzeli su je.’ Hare također kaže, ‘previše ljudi se drži ideje da su psihopati u biti ubice ili zatvorenici. Opšta javnost nije edukovana da vidi iznad društvenih stereotipa i razumije da psihopati mogu biti poduzetnici, političari, direktori i drugi uspješni pojedinci koji možda nikada neće vidjeti unutrašnjost zatvora.’ Oni mogu biti vaš predsjednik, šef, komšija.

Razmotrimo dominantnu kulturu u odnosu na karakteristike sociopata kako je navedeno u Klasifikaciji mentalnih i poremećaja u ponašanju, koju je objavila Svjetska zdravstvena organizacija u Ženevi 1992.:

a) bešćutna nebriga za osjećaje drugih. Gdje početi? Jesu li članovi ove kulture pokazali imalo brige za osjećaje izvornih naroda dok su im krali zemlju? A šta je tek s osjećajima ljudi i neljudi prognanih iz svojih domova i staništa ili onih koji su dovedeni na rub istrebljenja? Nadalje, ne traži li mainstream naučna zajednica da se emocije uklone iz svih naučnih istraživanja? Nije li nam također rečeno da se emocije ne smiju miješati u poslovne odluke i ekonomsku politiku? Imaju li pilići u kavezima osjećaje? Što je s psima u laboratarijima za vivisekciju? Što je s drvećem? Kišom? Kamenjem? Kultura nadilazi ‘bešćutnu nezainteresovanost’ za osjećaje ovih drugih kako bi porekla da njihovi osjećaji uopšte postoje.

b) gruba i uporna neodgovornost i nepoštivanje društvenih normi, pravila i obaveza. Postoji li neodgovornije djelovanje od ubijanja planete? Sada razmotrimo norme, pravila i obaveze ove kulture. Norme: silovanja, zlostavljanja, uništavanje. Pravila: zakonski sistem koji su stvorili moćnici da održe svoju moć. Obaveze: ugrabiti najviše moguće novca i moći.

c) nesposobnost za održavanje trajnih odnosa, iako nema poteškoća u njihovoj uspostavi. Ja živim na zemlji Tolowa. Tolowe su imali trajne odnose sa svojim ljudskim i neljudskim susjedima najmanje 12.500 godina. Dominantna kultura, kada je stigla ovdje prije oko 180 godina, zatekla je raj, a sada je mjesto uništeno. Eksploatacija nije trajan odnos, bilo s drugom životinjom ili zemljinom bazom.

d) vrlo niska tolerancija na frustracije i niski prag za agresiju, uključujući nasilje. Civilizovani iskorjenjuju izvorne već deset hiljada godina. Sjedinjene Američke Države konstantno ‘provode agresiju’ (tj. napadaju) na druge zemlje. Pojedinci, korporacije i vlade svakodnevno provode agresiju nad kojotima, prerijskim psima, morskim lavovima, močvarama, planinskim vrhovima koji sadrže ugalj, te naftim pijescima.

e) nesposobnost da se osjeti grižnja savjesti i profitira od iskustva, osobito kazne. Koliko krivice mislite da direktori u drvnoj industriji osjete zbog uništenja drevnih šuma? Riječ ‘profit’ ovdje ne znači finansijsku dobit koju izvlače iz ubijanja šuma, okeana, i tako dalje, nego profit u smislu naknadnog razumijevanja. Nakon deforestacije Bliskog istoka, cijele Evrope, većeg dijela Amerika, Afrike i Azije, je li uopšte izgledno da oni na vlasti uče iz grešaka iz prošlosti? Uče li išta iz svojih odluka i politika koje mijenjaju klimu neobuzdanim sagorijevanjem uglja, nafte i prirodnog gasa?

f) dokazana sklonost za okrivljavanje drugih, ili nuđenje uvjerljive racionalizacije za svoje ponašanje. Da li izvršni direktori preuzimaju odgovornost za svoje nasilje? Prosječni silovatelj za svoju? George W. Bush okrivio je šumske požare za svoj nagon za deforestaciju. Clinton je rekao da su za sve krivi insekti. I mnogi drugi još uvijek racionalizuju svoje poricanje da se naša planeta brzo zagrijava svaki put kada zimska oluja pogodi Istočnu obalu.

Naravno, ne ponašamo se svi tako. Ali oni među nama koji nisu sociopati, koji pokušavaju živjeti drugačije, moraju istupiti i prozvati većinsku kulturu zbog njenih obrazaca ponašanja. Dijeliti našu potrošivu planetu sa ovom kulturom je kao zaglaviti u istoj prostoriji s psihopatom. Nema izlaza. Iako će psihopata možda najprije odabrati druge mete, jednom će se okrenuti i na nas. Na kraju ćemo se morati boriti za naše živote. Ako želimo pristup zemlji koju nastanjujemo i ako želimo da naši potomci mogu tamo živjeti još dugi niz godina, moramo se politički organizovati kako bismo zaustavili ovu smrtonosnu kulturu u ostvarenju nejnih namjera.

Izvor: http://protest.ba/v2/dijagnoza-je-jasna-svijet-je-poludio/

Aktivista i filozof Derrick Jensen je autor sledećih knjiga: Endgame, The Culture of Make Believe, A Language Older than Words, kao i još mnogih drugih. Živi u severnoj Kaliforniji. Njegova filozofija i budilački pozivi na akciju su diskutovani među radikalinim, ekološkim i solidarnim aktivistima i aktivistkinjama širom sveta. Njegovi tekstovi i drugi radovi mogu se naći na

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close