-TopSLIDEBiHPolitikaRegion

Ko su migranti u BiH i otkud animozitet prema njima?

Ko su migranti u BiH i otkud animozitet prema njima?

Osnovno ljudsko pravo je pravo na život. Sarajliji Jasminu Beroviću to pravo ubistvom hladnim oružjem oduzeo je za sada nepoznati strani državljanin 18.11.2020. godine. Njemu su u tome pomogla još dva migranta koja su učestvovala u sukobu u kojem je, osim ubistva Berovića, došlo i do povreda još dvojice bh. državljana. Javnost je s pravom izrevoltirana, ali to ne smije biti opravdanje za ugrožavanje prava ostalih migranata i davanja kolektivnog identiteta problematičnosti i nasilnosti. 

Nakon ubistva, održani su protesti u sarajevskoj opštini Ilidža, a neke poruke su bile pogrešne. Isto onoliko koliko je sarajevska policija pogriješila kada je uhapsila pogrešnog migranta, čije fotografije gledamo danima, misleći da je on ubica. 

Jednu od tih pogrešnih poruka poslao je i zastupnik u Skupštini kantona Sarajevo Dževad Poturak. “Pitanje je ko je sljedeći, moj brat, vaša sestra, tvoje dijete, bilo ko. Hoće li mene ubiti? Ima nas ovdje koji ćemo se suprotstaviti svima. Nama treba pravi ministar sigurnosti koji će skloniti migrante s ulica i tražimo da nadležne institucije djeluju u roku od 24 sata i iznađu način kako da pomognu građanima BiH. Mi brinemo o njima, a oni nam vraćaju ubistvom našeg građanina”, poručio je Poturak.

Isto pitanje – jesam li ja sljedeći –  Poturak je mogao postaviti i nakon ubistva Dženana Memića u istoj opštini, čiji je otac podržao proteste. Ili nakon ubistva Davida Dragičevića. Ili bilo kojeg građanina BiH. Krivica, ali i nasilje je individualna stvar, a potenciranjem kolektivne krivice dolazimo upravo do amnestije individualne odgovornosti. 

No, vratimo se porukama koje je poslao kantonalni zastupnik. Ovakva hipotetička pitanja nagovještavaju da će ubistava biti još i da su migranti nasilni. Ipak, to nije tačna teza, jer se između migranata i lopova, kriminalaca, bandita ne smije stavljati znak jednakosti. Na kraju krajeva, tvorci dugoočekivane vakcine su migranti. Oni ne samo da nisu ubice, nego će izgledno biti oni koji spašavaju živote. 

Pogrešno je i proteste održavati na Ilidži, jer niti je kriv opštinski načelnik, niti građani Ilidže, anjoš manje su krivi nenasilni migranti, koji  sada nose teret stigmatizacije, a  jedino žele otići iz Bosne i Hercegovine, kao što su otišli iz svojih matičnih zemalja. 

Kada mediji pišu o brutalnost policije Hrvatske, bh. građani se zgražavaju, zato sebi ne smiju dozvoliti da  upadnu u zamku mržnje i animoziteta, jer i to je vrijedno zgražavanja. 

Kada već žele proteste, onda građani treba da ponesu transparente do zgrade Parlamenta BiH. Tamo sjede oni koji kreiraju atmosferu i uslove u kojima borave migranti. 

Ko je kriv?

Odgovor će dati institucije, ali znamo ga i mi. Kriv je onaj ko je ubio, bez obzira koga i zbog čega, a i to se mora dokazati. No, postoji krivica i onih koji su dozvolili da migranti hodaju s hladnim oružjem, bez identiteta i bez adekvatnih uslova za život. Inače, u razvijenim demokratijama to se zove prevencija, ali sistem u BiH prepoznaje bavljenje samo posljedicama. Onda kada je već kasno. O prevenciji govorimo godinama, doduše tiho, ali ne radimo ništa. Još prije dvije godine u pismu upućenom ministrima za ljudska prava i izbjeglice i za bezbjednost Bosne i Hercegovine, Komesarka Savjeta Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović zatražila je od bh. vlasti da ne štede napore kako bi poboljšali postupanje sa tražiocima azila i migrantima koji pristižu u Bosnu i Hercegovinu.

Nedžad Ahatović, stručnjak za sigurnost, kaže da je zakazao državni nivo.

„Upravljanje krizama inače ide sa viših nivoa. Tu treba da odgovori državni nivo. Međuentitetske saradnje kada je u pitanju državni nivo nema. Uglavnom jedni druge optužuju, a niko neće da digne ruku da se budžet poveća sigurnosnim agencijama koje treba da se bave tim problemom. Prebacivanje odgovornosti i igranje sigurnosnim sistemom ima za posljedicu povećanje kriminaliteta u FBiH gdje je najveća koncentracija migranata“, kaže Ahatović. 

O uzrocima animoziteta

Mišljenje koje, nažalost, prevladava u BiH jeste da su za animozitet i nerazumijevanje prema migrantima krivi oni sami. Ovakav stav zastupa i sociološkinja Smiljana Vovna, koja kaže da smo “u prvom naletu migrantske krize kao društvo imali saosjećanja”. 

“Pokušavali smo pomoći koliko je ko mogao i na način kako smo to znali. Ovakav odnos nas prema njima je upravo bila empatija  naših građana koji su imali istu sudbinu  u toku rata 1992-1995. Tada su to bili ljudi sa porodicama, žene i mala djeca”, kaže Vovna.

Dodaje da su migranti u BiH “uglavnom radno sposobni mladići” koji su zapeli u vakumu na putu ka Evropskoj uniji.

“Oni, izuzev u rijetkim slučajevima, ne ostavljaju prijateljski dojam. Prijete ženama, djevojkama, otimaju novac, mobitele i čine druge nasilničke kriminalne radnje, pa evo čak i ubistva naših sugrađana. Velika većina njih koristi opojne droge i pod takvim uticajem niko ne očekuje prijateljsko raspoloženje. Strah je opravdan i animozitet su oni sami proizveli prema sebi. Migranti su nama prijetnja sigurnosti”, kaže ova sociološkinja.

S druge strane, ona smatra da se kriminalitet migranata ni po čemu ne razlikuje od kriminaliteta državljana BiH, osim u identifikaciji. Primjećuje da je strpljenje građana pri kraju, ali da su za to odgovorne vlasti. 

“Mislim da su sve institucije države zakazale po ovom pitanju. Odgovorni koji treba da riješe njihov  smještaj – dostojan svakog čovjeka – do uslova ili tranzita dalje ili vraćanja na granice odakle su ušli u BiH. Nažalost, kod nas je sve politika tako da se loptice odgovornosti prebacuju s jednih na druge, a trpe obični građani koji su često njihove žrtve”, poručuje Vovna. 

Nihad Penava, dopisnik Deutsche Wellea iz Sarajeva, upozorava da se migranti ne smiju posmatrati kroz prizmu koju je opisala Vovna. „U Njemačkoj postoji jedna stara narodna izreka – sich fremd-schämen, koju nije tako lako, u svojoj punoj jačini, prevesti na naše jezike, ali otprilike – stidjeti se za tuđu glupost, tim više jer je jedan lokalni zvaničnik javno izjavio – Migranti koji čine krivična djela uživaju sva prava, a trebali bi biti protjerani. Koja su to sva prava? To što sjede, na hladnom i prljavom betonu, pred tržnim centrima, te se raduju i zahvalni su na vašoj toploj kifli? Ovdje zasigurno ne mislim na, bilo kakvu, kiflu iz državnog proračuna, već upravo na onu kiflu koju, od sebe, odvaja imovinski prosječni ili čak ispodprosječni Bosanac ili Hercegovac. Prateći migrante na Balkanskoj ruti, susretao sam mlade nastavnike klavira, morske biologe, iz Alžira, Maroka, Tunisa… Iako su u Bosnu i Hercegovinu, tokom pandemije, sletjele desetine međunarodnih aviona s tonama humanitarne pomoći, ti mladi i vrlo često visokoobrazovani ljudi su se odmah požalili da im država nije dala čak niti zaštitnu masku, a u jeku pandemije. Bosnu i Hercegovinu ne destabiliziraju migranti, već je destabilizira lokalna korupcija, nepotizam, sukob interesa, pogodovanje… Naravno, svim savjesnim ljudima je beskrajno žao i tuguju zbog jednog izgubljenog života, kao najviše i neprocjenjive ljudske vrijednosti, i to je zasigurno za svaku individualnu osudu, ali već danas se nameću i pitanja – ko će platiti odštetu brutalno pretučenom stranom državljaninu, a za kojeg se ispostavilo da nije ubica, te hoće li sada biti inicirani svojevrsni mirni protest tim povodom? Naime, Evropa ne želi netolerantne“, osvrt je Penave na situaciju u Sarajevu. 

Migranata ove godine manje

Nakon zatvaranja mađarske granice, BiH je konstantno redovna ruta na putu migranta ka Evropskoj uniji. U prva dva mjeseca ove godine migranti su u daleko većem broju u odnosu na prošlu godinu ulazili u BiH. Proglašenje pandemije nije zaustavilo migrante, ali ih je usporilo, pa se broj njihovih ulazaka u BiH smanjio. Od početka godine do 18.11 Granična policija BiH je poduzela mjere protiv 21 809 stranih državljana. U nezakonitom prelasku ili pokušaju prelaska evidentirano je 10.995 osoba, a odvraćeno je 10 814 stranih državljana. U pokušaju ilegalnog ualska u BiH Granična policija je spriječila najviše državljana Pakistana, Avganistana, Maroka, Bangladeša. 

„Nakon značajnog povećanja broja osoba otkrivenih u nezakonitom prelasku ili pokušaju nezakonitog prelaska državne granice, u odnosu na prethodnu godinu, u februaru 2020. i to od 137,40% od sredine amrta 2020 taj broj značajno opada, psoebno nakon proglašenja pandemije koronavirusa. U martu 2020 broj ilegalnih ulazaka u BiH manji je za 47,7% u odnosu na mart 2020“, kazala nam je portparolka Granične policije BiH Franka Vican. Razlozi za to su angažovanje vojske susjednih zemalja na zaštiti granice, policijski čas, onemogućavanje kretanja migrantima izvan migrantskih centara i slične mjere koje je poduzela BiH. 

Iz Granične policije kažu da, prema informacijama FRONTEX-a i EUROPOL-a, intenziviranje ulaska migranata u BiH mogu očekivati s proljećem. 

Ahatović ipak tvrdi da se pad broja ilegalnih migranata u BiH može pripisati i promjeni rute na putu ka zemljama EU. 

„Preusmjerava se ruta prema Rumuniji, tako da će migranata u BiH biti sve manje. Ta stopa kriminaliteta koja se povećava će i dalje biti prisutna. Državni organi na svim nivoima moraju preduzeti sve mjere da se napravi prevencija, da s migranti stave u zato uspostavljene centre i da se na određeni način uspostavi jedan humanitarni pristup prema tim ljudima. Većina njih su ekonomski migranti, ali među njima ima i kriminalaca koji su u BiH došli s dosijeom“, kaže Ahatović.

Migranti jesu realnost, a rješenje migrantske krize uključujući i humanitarnu i bezbjednosnu krizu, je kompleksan proces. I zemlje regije poput Srbije i Hrvatske suočavaju se s migrantskom krizom, koja već sada postaje i predmetom naučnog izučavanja. 

U svom diplomskom radu iz 2018. „Obilježja nezakonitih migranata i kriminalitet stranaca u svjetlu migrantske krize na području Republike Hrvatske“ studentkinja  zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta  Petra Pesek navodi da je u Hrvatskoj ukupni prijavljeni kriminalitet u padu, ali da su krivična  djela čiji su počinitelji stranci u stalnom porastu. 

„Jasno je vidljiva potreba za poduzimanjem određenih mjera u vidu integracije stranaca u naše društvo kako bi se prevenirao daljnji porast udjela stranaca među počiniteljima krivičnih djela na našem prostoru“, navodi se u ovom stručnom radu. 

Dakle jasno je: prevencija + integracija. Država je na potezu. 

SLAĐAN TOMIĆ / Buka

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close