DOK IZRAELSKI dužnosnici odbacuju optužbe iz gotovo cijelog svijeta, a prije svih dužnosnika Ujedinjenih naroda, humanitarnih organizacija na terenu te arapskih čelnika da se cilj njihove vojne operacije transformirao od uništenja terorista Hamasa do etničkog čišćenja teritorija odnosno istjerivanja Palestinaca iz Pojasa Gaze, humanitarna tragedija neslućenih razmjera zadesila je palestinsko civilno stanovništvo.
Međutim, i pored sve glasnijih kritika, čak i od čimbenika tradicionalno naklonjenih Izraelu, ekstremno desna izraelska vlada nastavlja s brutalnom vojnom kampanjom uvjetujući prekid vatre puštanjem na slobodu preostalih 137 talaca, koliko se procjenjuje da Hamas trenutačno drži u zatočeništvu nakon njegovog divljačkog upada u Izrael početkom listopada, kojim je prouzročio spiralu krvavog nasilja.
Hamas zauzvrat traži puštanje oko 7000 palestinskih zatvorenika iz izraelskih zatvora, tvrdeći da se mnogi od njih tamo nalaze bez formalne optužnice odnosno bilo kakvog razloga utemeljenog na pozitivnom pravu, židovskom, palestinskom ili međunarodnom.
Posljedice kopnene ofenzive na jug Gaze
Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane agencije te druge humanitarne organizacije tvrde da je izraelsko širenje kopnene ofenzive na jug Gaze, praćeno teškim bombardiranjem, stvorilo neodrživu situaciju za civilno, palestinsko stanovništvo. Broj poginulih do sada se procjenjuje na više od 18.200, a više od 1.8 milijuna ljudi, ili oko 80 posto stanovništva Gaze, bilo je prisiljeno napustiti svoje domove od početka vojne kampanje.
Prema službenim podacima agencija UN-a za pomoć i rad UNRWA, oko 1.3 milijuna raseljenih osoba sklonilo se u 154 objekta koja je podigla spomenuta UN-ova agencija. Objekti su pretrpani ljudima, a dužnosnici za humanitarnu pomoć te angažirani liječnici iz svih krajeva svijeta upozoravaju da loši uvjeti života pogoduju izbijanju zaraznih bolesti.
Slučajevi kolere i upale pluća su sve veća prijetnja u gustim kampovima improviziranih šatora duž južne granice Gaze s Egiptom. Usporedno, uspostavljeni sanitarni sustavi se kvare, a noćne temperature polako počinju padati. Riječi čelnika Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa, da je “zdravstveni sustav Gaze na koljenima i u kolapsu”, dovoljno govore koliko je situacija dramatična i teška.
Arapi i UN-ovi dužnosnici teško optužuju Izrael
Upravo zbog gore spomenute katastrofalne humanitarne situacije u Pojasu Gaze, jordanski ministar vanjskih poslova Ayman Safadi optužio je Izrael i njegove političko-sigurnosne planere da im je cilj ne samo kazniti Hamas za počinjene zločine već i “uložiti sustavne napore kako bi se Gaza ispraznila od svojih žitelja odnosno palestinskog življa”, što je zapravo eufemizam za etničko čišćenje odnosno počinjenje ratnog zločina za koje bi Izraelci trebali odgovarati pred međunarodnim kaznenim sudom.
Ovoj tvrdnji pridružio se prvi čovjek gore spomenute UN-ove agencije UNRWA gospodin Philippe Lazzarini, koji je odlučno i jasno ustvrdio kako “događaji kojima svjedočimo ukazuju na pokušaje premještanja Palestinaca u Egipat. Ako se nastavi ovim putem, Gaza više neće biti zemlja za Palestince”.
Izraelci su na optužbe reagirali promptno. Eylon Levy, glasnogovornik izraelske vlade, odbacio je sugestije da Izrael namjerava isprazniti Gazu od Palestinaca kao “nečuvene i lažne optužbe”, tvrdeći da je cilj bio samo uvjeriti Palestince da napuste glavna borbena područja. Međutim, UN i druge agencije ponavljaju tvrdnje da je učinak ofenzive učinio cijelu Gazu nemogućom za nastanjivanje i osakatio humanitarne napore.
Kakva je stvarna slika tragedije u Gazi
Predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije opisuju situaciju u Gazi kao katastrofalan povratak u razdoblje prije antibiotika, budući da su njihove zalihe došle gotovo na nulu. Upravo nedostatak antibiotika uvjetuje širenje hepatitisa među interno raseljenim osobama, jer skloništa nisu dizajnirana za prihvat ogromnog broja ljudi. S druge strane, na tisuće palestinskih nesretnika spava na ulicama bez bilo kakvog čvrstog zaklona, što je prava ljudska tragedija.
Budući da su izraelski dužnosnici potvrdili kako planiraju nastaviti svoju kampanju za uništenje Hamasa do kraja siječnja, dolazak potpune zime je ono što alarmira mnoge u ionako očajnoj situaciji. Ako se zaista desi da Izraelci nastave vojne operacije i u zimskim mjesecima, to bi za civilno stanovništvo značilo da će oni koji se spase od bombardiranja umrijeti od hladnoće, gladi, kiše i oluja.
U svojim apelima za prekid vatre predstavnici WHO-a posebno ističu patnju djece. Roditelji pokušavaju nabaviti lijekove za svoju bolesnu djecu, ali u ljekarnama jednostavno nema zaliha. Većina obitelji koje su pobjegle na jug pred naletom izraelske ofenzive ponijele su sa sobom uglavnom ljetnu odjeću usred neuobičajeno tople jeseni. Bez zimske odjeće, deka, pa čak i madraca za spavanje, djeca se smrzavaju i drhte pod krhkim šatorima. Ne postoji dovoljan broj pokrivača koji su ionako tanki za jesenske, a kamoli zimske prilike.
Zima ipak dolazi
Oko 1.8 milijuna Palestinaca raseljeno prema jugu Gaze zbog izraelske ofenzive, kako sam gore spomenuo, već osjeća prve posljedice zlokobne najave nadolazeće zime. Nekoliko kišnih oluja praćenih snažnim vjetrovima recentno su prohujale obalnim pojasom, razbacujući i uništavajući šatore te natapajući zemlju vodom i pretvarajući je u blato i mulj. U takvim, nesterilnim uvjetima porađaju se žene i zbrinjavaju novorođenčad. Dim od naloženih drva zbog hladnoće samo pogoršava situaciju, posebice ako bebe ili rodilje pate od respiratornih problema.
I predstavnici organizacije Liječnici bez granica naglašavaju da su uvjeti za život civila katastrofalni te apeliraju da Izrael trenutačno prekine vojne operacije i omogući nesmetane aktivnosti humanitarnog karaktera. Razlozi njihovog alarmantnog obraćanja izraelskim vlastima i svjetskoj javnosti su nadolazak hladnog vremena, prenapučenost životnog prostora i nehigijenski uvjeti te nedostatak hrane i odgovarajućeg skloništa. “Ne postoje kupaonice, ljudi spavaju bez madraca na golom pijesku. Zarazne bolesti su u alarmantnom porastu. Zabilježen je veliki postotak oboljelih od krvavog proljeva, respiratornih infekcija, žutice, hepatitisa A i meningitisa.”
Spomenuti nedostatak antibiotika dovodi do smrti ranjenika od postoperativnih infekcija. Kronični bolesnici, koji nemaju pristup njezi i lijekovima često umiru bez liječničke opservacije, u liječničkim evidencijama zabilježeni kao žrtve rata.
Kolaps bolničkog sustava
Ionako oskudan resursima bilo ljudskim ili tehničkim, nedostatan bolnički sustav našao se pod nevjerojatnim i neizdrživim opterećenjem. Prekidi napajanja električnom energijom, nedostatak vode odgovarajuće kvalitete te ogroman deficit u lijekovima i bolničkim kapacitetima uvjetovali su praktički potpunu paralizu rada jednog od najbitnijih sustava u funkcioniranju društva.
Bolnice se jednostavno ne nogu nositi s onim što nazivamo normalnim bolestima jer su prepune stotinama ozlijeđenih zbog ratnih djelovanja i još uvijek ih svakodnevno primaju. Mnogi se ranjenici u takvim uvjetima raspoređuje u dvorištima, jer nema slobodnih kreveta. Uslijed nedostatka čiste vode i antibiotika učestala je pojava smrtonosnih infekcija.
Također, spomenuti nedostatak čiste vode uvjetuje i da se ljudi manje peru, što je savršen recept za razvitak zaraznih bolesti. Zato odgovorni u WHO-u, ali i organizaciji Liječnici bez granica s pravom upozoravaju na veliku opasnost od širenja smrtonosnih epidemija.
Reakcija Amerikanaca
Umjesto da vidi ono što vidi i osuđuje cijeli svijet, svako normalno i suosjećajno biće na planetu, šokantnu i tragičnu patnju nedužnih civila, Bidenova administracija je odlučila staviti ruke preko očiju i uložiti veto u Vijeću sigurnosti UN-a na rezoluciju kojom se poziva na trenutačni humanitarni prekid vatre u Pojasu Gaze.
Obrazloženje predstavnika američke administracije je bilo da bi spašavanje civila značilo sijanje sjemena za sljedeći rat. Zbog korektnosti naglašavam da nisam citirao spomenuto obrazloženje američkog vrhunskog diplomata gospodina Roberta Wooda, koji je predstavljao SAD u Vijeću sigurnosti, jer sam želio izbjegnuti diplomatsku oblatnu i prenijeti suštinu njegove izjave.
Dakle, Amerikanci su odlučili oglušiti se na pozive za prekid vatre svojih arapskih saveznika, ali i glavnog tajnika UN-a Antonija Guterresa, koji je u dramatičnom upozorenju ususret glasanju rekao da se “građanski poredak ruši i raste rizik od masovnog egzodusa u Egipat, s još nejasnim posljedicama za ostatak regije”. Glasanje u 15-članom vijeću bilo je 13-1, a predstavnik Ujedinjenog Kraljevstva je bio suzdržan.
Imaju li nakon ovakvog glasanja Sjedinjene Države moralno pravo držati lekcije bilo kome u međunarodnoj zajednici o poštivanju međunarodnog prava? Prije svih mislim na ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je brutalno pogazio Povelju UN-a invazijom na Ukrajinu. Ne sumnjam da oni koji poznaju bazične postulate i načela prava uopće, a ne samo međunarodnog prava, ne mogu imati dvojbe u odgovoru na postavljeno pitanje.
Piše: Boris Vukotić
Index.hr
