RAZMIŠLJANJE FADILA NOVALIĆA: DONATORSKE VEČERE ZA RJEŠAVANJE SISTEMSKIH PROBLEMA
Donatorska večera koja je prošle sedmice organizovana i imala za cilj prikupljanje sredstava za siguran rad Roditeljske kuće u Sarajevu, pored prikupljenog (respektabilnog) iznosa od 260.000 KM ima i svoje naličje. Iako je na samoj donatorskoj večeri premijer Novalić obećao da će se raditi na pronalasku sistemskog i dugoročnog riješenja, samo dan ili dva kasnije u jutarnjem programu jedne od BiH TV stanica izjavio je: „One noći skupili smo 260.000 KM, a potrebe Roditeljske kuće su 145.000 KM. Možemo znatno više ovako donatorskim večerama, jer ko ima srca da ne da novac za ovakvu plemenitu stvar. Mislimo da je ovako najvidljivije i bolje organizovati donatorske večere nogo sistemski riješavati“.
Da nije glupo bilo bi bezobrazno. Da nije bezobrazno bilo bi smiješno. Zaboravlja premijer Novalić da je odgovornost Vlade i nadležnih ministarstava obezbijediti novac kako za liječenje tako i za konkeretan slučaj ove Porodične kuće u Sarajevu. Zaboravlja premijer Novalić da se ubiranjem svih mogućih poreza u ovoj zemlji skupi izuzetno velika suma novca, ali nikada neće priznati da je ta suma dostatna samo za javne troškove i nevjerovatno veliku administraciju koja sjedi na ramenima naroda. Nije nevažno napomenuti da dio pomenutog novca ide za servisiranje mjesečnih, polugodišnjih ili godišnjih rata kredita prema raznim svjetskim, evropskim i drugim finasijskim institucijama. Ti krediti nisu „pali sa neba“ nego su sve vlade prije Novalićeve pa i njegova bez ikakvog razmišljanja posezale za kreditima kao slamkom spasa koja će samo produžiti finansijsku agoniju ove zemlje. Sada se polako steže taj kreditni obruč oko nas i naše zemlje. Mi (građani i narodi), nismo krivi, ali ko nas je pitao. Krediti su tu i moraju se uredno vraćati.
Finansiranje Porodične kuće nije projekat koji bi koštao milione iz kase federalne ili kantonalne vlade nego nekih 145 000 do 150 000 KM na godišnjem nivou. Usporedbe radi, to je cijena jednog bijesnog Audija u vladi Federacije kojim se već godinama „kite“ razni ministri i njihovi zamjenici. Poslije toga, ide svakojaka bulumenta sekretara, šefova kabineta, radne grupe, vozači, održavanje vozila, gorivo, dnevnice i još milion bezobraznih stvari koje se finansiraju iz naših poreza i doprinosa. Za sve pomenuto uvijek ima novca, ali za ono što treba našim građanima…e, za to su tu donatorske večere kao najbezbolniji vid prikupljanja novca. Jer, kako reče Novalić, to je vidljiviji način, učinkovitiji a i više se skupi nego da se sistemski riješi u nekoj od „grupa ili komisija“ njegove vlade ili, ne daj Bože, nekom odlukom vlade kojom presjedava.
U maniru polovnog „stand up“ komičara svojim sarkazmom ili možda malicioznošću pokazao je da je vrlo daleko od razumijevanja stanja, potreba i situacije u kojoj se nalazi naše društvo i svi njeni građani, od ljekarske skrbi pa dalje. Jer kako drugačije tumačiti dio njegove izjave u kojoj konstatuje da nema onih koji ne bi dali sredstva za ovako plemenitu stvar. Na ovom mjestu moramo stati da ne bi sočno opsovali. Pozivati se na emocije krajnje je degutantno, ali eto i to je svojstveno našem premijeru. Dragi Novaliću, naše smo emocije pokazali nebrojeno puta u raznim humanitarnim akcijama. Od bolesne djece, bolesnih boraca, naroda bez posla, i jel možda treba da nas, na samo sebi svojstven način, pokušavaš okuražiti dok za tebe i tvoje u vladi ima novca i na pretek.
To što je naglasio da Vlada za Porodičnu kuću odvaja 60.000 KM podsjeća na to da je možda skupljeno na nekom od dobrotvornih ručaka u restoranu vlade Federacije, gdje ministri, zamjenici, sekretari i svi ostali goste kompletnim menijem od nekih 8 KM. Cijena i tog menija prozvod je dobrog ubiranja poreza i doprinosa. Znači da ima novca da se goste po cijenama koje su za običnog bh smrtnika „san svih snova“, ali nema novca u sistemu koji treba da u svoje papire uvede Porodičnu kuću kao svoju mjesečnu ili godišnju obavezu.
I na kraju zna naš premijer da je i u Njemačkoj slično i da se u toj prebogatoj zemlji ovakve stvari ne rješavaju sistemski nego sistemom dobrotvornih večera a količina novca je veća nego da „sistem“ upetlja svoje prste.
Možda je to i istina, ali pitamo premijera zašto su nam penzije na nivou jedne skromne večere u nekom od Minhenskih restorana. Pitamo premijera zašto mi nosimo gaze, šprice, pidžame kada smo prinuđeni da svoje zdravlje potražimo u bosanskim bolnicama. Pitamo premijera da li i u Njemačkoj invalid čeka na CT po šest mjeseci, a amputirac ili paraplegičar (kao u Bosni i Hercegovini) skuplja među rajom i fudbalskim ekipama novac za protezu ili invalidska kolica. I onda nam dođe mudrost koja kaže da je i „u Njemačkoj isto“. Nesvjesno ili ne, poređenje ovog vilajeta sa Njemačkom pa i u tim donatorskim večerama prelazi u sferu Monty Paytton show. Ipak, pajtonovci su bili profesionalci svog posla i godinama su zasmijavali svojim sarkazmom cijeli svijet. Možda je naš Novalić često gledao „lude pajtonovce“ ali mu baš i ne ide. Ne ide mu, i tačka.
Kako izbjeći čiste fakte. A oni kažu, da se dugogodišnji predsjednik Urugvaja, Jose Mujica nije vozio službenim automobilom, nije imao tjelohranitelje, nije mu ulica blokirana po 45 minuta da bi on sa svitom mogao otići na posao, nije imao obrok u svom kabinetu od nevjerovatnih 8 KM. Živio je u kućici od nekih 50 kvadrata i imao „Bubu“ staru preko 40 god. Isti ti fakti govore o tome da skandinavski ministri na posao dolaze podzemnom željeznicom, bez tjelohranitelja i svih onih holivudskih scena blokiranja ulica, zavijajućih sirena, treptećih svjetala…jednostavno bez ikakve pompe, skromno i tiho. Pa za primjer, kraljevska porodica u Danskoj svoju djecu odvodi u školu na biciklima. Sljedeći fakat govori o tome da su to neuporedivo bogatije zemlje od naše Bosne i da će nam trebati nekih „galaktičkih“ 100 godina da bi dostigli njihov GDP nivo. Ono što je sigurno da mi nećemo doživjeti taj rahatluk. Vjerujemo da znate ali mudro šutite na činjenicu da je Batko i njegova emisija „Udri muški“ do sada puno više skupila od vaših 60.000 KM koje slavodobitno spominjete. Za sve građane ove zemlje i potpuno je i apsolutno nevažno je o kojem imenu se radi (Muhamed, Marko, Stojan..).
Zašto je sve ovo ovako, znate vi i sve moguće političke opcije ove zemlje. Mi ne znamo ništa, osim onoga što vidimo a vidimo mnogo i vidimo daleko. Građani i narodi (znamo da su vam narodi draži) poručuju vam da je krajnje vrijeme da počnete gledati, sa naočalama ili bez njih, ali napokon gledajte kako vam narod živi, tj. preživljava.
Šta mislite da svoje plaće počnete skupljati putem donatorskih večera (kako vam je poručila gđa. Svetlana Cenić) a da svi oni koji su u „potrebi“ svoje potrebe riješe na SISTEMSKI način i budu u tom sistemu koji im omogučava rahatluk kao u Njemačkoj, Švedskoj ili pak Urugvaju.
I naravno, prodajte dva Audija i riješite sistemski problem na sistemski način, barem za dvije godine unaprijed.
postscriptum.ba
