Baho, Amerikanac i Bosnian stupidity

„Pitao nas je znamo li tko je novi gradonačelnik.  Nismo znali. ‘Mario Letica, jašta si mislio!? E, šta smo i mi dočekali, Bog te … (…). Znao sam ja da će on daleko dogurat, i, ubuduće, čim neko počne govorit o stoljetnim ognjištima budi siguran da će taj daleko dogurat. To ti je garant… Raja se loži na ognjište i moš ga j…'“
Ovo je jedan prizor iz romana Cirkus Columbia Ivice Đikića, koji na slikovit način opisuje kako se na našim prostorima stječe popularnost i ovacije publike te politički kredit. Dovoljno je ponavljati mantre koje među masama imaju emotivno-patetično dejstvo i već ste osvojili srca ljudi. Te ključne riječi su one poput: ognjište (po mogućnosti stoljetno ili tisućljetno), rat (po mogućnosti sa što više žrtava), opsada, prošlost (po mogućnosti što krvavija i slavnija), genocid (po mogućnosti što više njih), ugroženost (po mogućnosti ne samo od suzemnika i susjeda već i od stranih i mističnih sila)… O čemu god da je riječ, koja god da je tema, onaj tko u svojem „argumentiranju“ troši neke od tih „ključnih riječi“ može biti uvjeren u klicanje masa, koje se jednostavno nepopravljivo lože na te stvari i mo'š ga … .
Zašto sve ovo pišem? Ovih dana, uoči prijateljske nogometne utakmice SAD-a i BiH-a, digla se velika vika i galama na jednog američkog sportskog novinara koji je, opisujući dojmove iz Sarajeva, predstavio neke stvari onakvima kakve jesu. Npr. opisao je kako su naši stadioni u lošem stanju, kako je stadion Koševo neuredno mjesto kakvo ne priliči jednoj metropoli, i slično. Na njega su se okomili mnogi fejsbukovci i pisari na mnogim bh. portaldžinicama, a prvu reakciju izrazio je poznati sportski novinar i komentator Sabahudin Baho Topalbećirević, koji se okomio na američkog kolegu, iznoseći u svom doista bezvrijednom emotivno-patetičnom pamfletu da je u Sarajevu počeo Prvi svjetski rat, da je ono preživjelo opsadu, da su zatvori u Americi gori od onih u BiH, da se u Sarajevu „bolje govori engleski nego bosanski koji se miješa sa hrvatskim i srpskim“ (ova Bahina lingvistička vratolomija ulazi u konkurenciju za najstjupid izjavu godine), da Amerikanci ne znaju šta je lopta jer je kod njih lopta još jajasta, i tako dalje, itd. Neki tekstopisci su se poslije Bahe okomili na američkog sportskog novinara zbog Gvantanama, američke politike i drugih „važnih pitanja“, naravno s neizostavnom opsadom i ratom u kontekstu naše vjekovne ugroženosti od svih, pa tako i od Amerike.
Sudeći po ovacijama i loženju od strane raje, koje je doživio nakog svog obraćanja Amerikancu, možemo biti sigurni da bi – baveći se politikom, što mu srećom nije ambicija – Baho daleko dogurao. Barem donde dokle su dogurali Željko Bosanski Jezik Jeo Blato Komšić i Bakir Babin Sin Bošnjaci Genocid Izetbegović. Velika je šteta što je Baho pristao da bude nastavak Fatmira Alispahića drugim sredstvima, ali ima prilike da se ispravi, ukoliko trijezan uvidi besmislenost svojega teksta.
I više o tome koliko je besmislena i – da kažem na engleskom, da ne miješam bosanski sa hrvatskim i srpskim –  stjupid reakcija Bahe i njegovih epigona ne vrijedi raspravljati. To je jasno svakome u onoj mjeri u kojoj mu išta u životu može biti jasno.
S obzirom da je, po meni, ključ ovoga problema to što je spomenutu istinu o Koševu i slično iznio jedan Amerikanac hence neprijatelj, za kraj ću kazati dvije stvari:

1.    Američkoj vanjskoj (i unutrašnjoj) politici možemo štošta prigovoriti, ali ipak stoji činjenica, da zalaganjem SAD-a na Balkanu su nastale dvije države u kojima su muslimani većina, i to iz onih država gdje su bili manjina. Čemu onda ovolika antiamerička nacionalna histerija? A kad je u pitanju odnos SAD-a prema arapskim zemljama, neka se o tome brine npr. Saudijska Arabija, koja je jedan od glavnih američkih saveznika, a mi imamo prečih stvari. Možemo, na primjer, da uredimo stadion na Koševu.
2.    Ovaj „američki novinar“ uopće nije Amerikanac nego Škot.
Franjo ŠARČEVIĆ, 08/2013

prometej.ba