-TopSLIDEKolumne

Darko Kaciga: Intačenjem do spasenja duša

Foto: shutterstock / Dreamer4787

STARA DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST I EKUMENSKO BOGOSLUŽJE

Intačenjem do spasenja duša

Ma kakva korona, hrvatsko društvo inficirano je dvjema puno malignijim svehrvatskim epidemijama: kristijanizmom i tuđmanizmom. Svi, odreda tim virusima beznadno zaraženi, reprezentanti hrvatskog (i dubrovačkog) društva, od okoprčnog mlađahnog europarlamentarca, preko  Hrvatske vlade i njezine (i dubrovačke) ministrice kulture do dubrovačkog (i neretvanskog) župana i gradonačelnika, od najslavnijeg i najizvođenijeg suvremenog hrvatskog dramatičara na čelu Matice hrvatske do najreprezentativnije suvremene dubrovačke povjesničarke na čelu Matičinog dubrovačkog ogranka, od ponajvećeg živućeg dubrovačkog i hrvatskog pjesnika i akademika do stručno nabrijanog ravnatelja Muzeja Marina Držića, graknuli su na Srbe, nesuđenu braću u Kristu, i njihov Zakon o kulturnom nasleđu Republike Srbije, koji u članku 23. pomirljivo propisuje da je starija dubrovačka književnost do 1867. godine zajedničko nasljeđe i hrvatske i srpske književnosti. Protestnu notu hrvatskog veleposlanika u Beogradu i prijetnju Dubrovkinje na čelu svehrvatskog ministarstva kulture, kao i nadobudnog istostranačkog europarlamentarčića da će Srbi, ako ne povuku taj lupeški zakon, vidjeti svoga boga kad, i ako ikad, dođe na red njihov prijem u EU, Vučićeva ministarka je spretno prihvatila kao bogomdegažirani joj zicer i efektno poentirala održavši lekciju iz evropske kulture svojoj hrvatskoj kolegici i svekolikoj hrvatskoj društveno-političkoj eliti. Em, da Srbija ne spori da je stara dubrovačka književnost dio (i ) hrvatskog kulturnog nasljeđa; em, da se „upravo na primeru dvojnog nasleđa, zajedničke jezičke prošlosti i odnosa prema književnoj baštini, najbolje prepoznaju evropske vrednosti i perspektive dobrosusedskih odnosa“.

Istodobno se u dubrovačkoj pravoslavnoj crkvi dogodilo ekumensko bogoslužje za jedinstvo kršćana pod geslom iz Evanđelja po Mateju: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova, te mu se dođosmo pokloniti“. Tu Matejevu sličicu protumačilo se u smislu da je zvijezda važna jer dovodi ljude Kristu, koji se utjelovio i pokazao nam se da bi njegovo svjetlo doprlo do svih nas, baš kao što su mudraci pratili zvijezdu do Betlehema. „Ovogodišnje ekumensko bogoslužje poziva sve nas da se u potrazi za Kristom pridružimo mudracima i pratimo sjaj te zvijezde, kako bismo našli zajedništvo s Kristom i međusobno. Zajedno mu donosimo darove svoga srca i molimo za vidljivo jedinstvo crkve. Stremeći k cilju jedinstva koje će kao učinak imati i vjerodostojnije svjedočanstvo, obavezujemo se živjeti tako da naše zajedništvo bude autentično svjedočenje u čijem će svjetlu naši bližnji moći prepoznati i vidjeti Krista i njegovo spasenje…“, navodi u uvodu prof.dr.sc. Jure Zečević, pročelnik Katedre ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.   Hrvatokatoličku crkvu na tom bogoslužju  predstavljali su i donedavni i odnedavni dubrovački biskupi.

Argumenti jednoumnih hrvatokatoličkih društveno-političkih čimbenika glede i u svezi stare dubrovačke književnosti se kao podrazumijevaju, pa ih ne navode, pa je za pretpostaviti da se svode na to da je Dubrovnik danas dio Hrvatske, te da su i ondašnja dubrovačka i današnja hrvatska republika bile odnosno jesu ekstremno katoličke.

Eto vam gospodo prof.dr.sc. i biskupi zgodne prilike za demonstraciju autentičnosti vaše ekumenske opredijeljenosti: učinite presedan u svojoj poltronskoj povijesti i poučite svjetovne vladare naše hrvatokatoličke zajednice da  ovakvo i slično intačenje, osim što je potpuno beskorisno i uzaludno, neće dovesti do spasenja ni naših katoličkih duša ni naše hrvatske kulture, dakako ni do ekumene.  

Današnja Srbija (Beograd) i tamošnja anus, kao i današnja Hrvatska (Zagreb) i tamošnja guzica, kao i današnja Republika Srpska ( Banja Luka) i tamošnja anu(r)s, kao i današnja Herceg-Bosna (Zapadni Mostar) i tamošnje prkno, podjednako imaju, a još podjednakije nemaju, veze sa starom dubrovačkom književnošću. 

Darko Kaciga Evropljanin

P.S.

Ceterum censeo… uostalom mislim da se kršćanin, хришћанин, musliman, židov… može biti, ako se mora. Ako se ne mora,a hvala Evropi ne mora se, slobodnomisleći Europljanin/Европљанин ne može više biti kršćanin, хришћанин, musliman, židov…

Darko Kaciga
Pruzeto: Glasa Grada, Dubrovnik

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close