Dan je Republike kumstva, klana i religije novca. Straha i neimaštine. Neka nam je srećan!
Republika Srpska slavi. Demonstracijom sile i moći, isticanjem svih nacionalnih obilježja, slavi nešto što je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Na području grada Banjaluka više od stotinu ugostiteljskih i drugih objekata privremeno neće raditi.
Na pojedinim zgradama, balkonima i prozorima visiće zastave, policija i specijalne jedinice će marširati. Patrijarh blagosloviti, a narod pozlatiti. Sve ono što će politički vrh slaviti. A šta to uopšte predstavlja nama, običnim građanima Republike Srpske, a onda i BiH. Naročito je pitanje šta to znači mladima, koji već odavno pakuju kofere, prezasićeni trenutnim sistemom i narativima.
U razgovoru za BUKU aktivista Dalmir Mišković ističe da je ovo još samo jedan od spornih datuma u BiH oko kojih će se još dugo lomiti koplja.
“Ako uzmemo presudu Ustavnog suda, proslava je problematična samo u pogledu predstavljanja vjerske dimenzije samo jedne zajednice u BiH, tj. krsne slave, a kod nas se kao traži neka vrsta vjerske neutralnosti državnih (entitetskih) datuma. Ako uzmemo političku i ljudsku razinu mislim da je ovo stvar na kojoj se treba društveno raditi i da zapravo Republika Srpska treba shvatiti zašto dobar dio Federacije ima problem sa ovim datumom.“
Mišković dodaje da bi i Federacija također trebala ponekad pokušati shvatiti zašto se u Republici Srpskoj ne slavi 1.3 kao Dan nezavisnosti.
„Generalno mi je dosta ovih dezintegrativnih procesa i priča, te se pitam postoji li ikakva šansa da odrastemo po ovim pitanjima“, zaključuje Mišković za BUKU.
Sličnog stava je i aktivistkinja Mirjana Ćuskić, koja za BUKU navodi kako ovaj dan mladima u Republici Srpskoj nažalost ne znači mnogo. Obilježava se, kako dodaje, čisto formalno, ali suštinski za neki bolji život mladih, ali i uopšte građana, nema poseban značaj.
„Svake godine možemo vidjeti da političke stranke itekako zloupotrebljavaju i manipulišu mlade ljude u svrhu obilježavanja ovog dana kao promocije dana Republike Srpske. Mada mislim da bi programi političkih stranaka trebali više da se zasnivaju na konkretnim rješenjima za poboljšanje životnog standarda mladih i generalno drugih ljudi u Republici Srpskoj. A ne na nekoj promociji nacionalizma, patriotizma ili bilo čega sličnog za prikupljanje političkih poena. A naročito u izbornoj godini koja je pred nama.“
Ona dodaje i kako je nepoštovanje odluke Ustavnog suda ujedno i znak nepoštovanja drugih etničkih zajednica u RS, ali i generalno u BiH. Uvjerena je da bi se trebalo konkretno raditi na dijalogu ka nekoj boljoj budućnosti, a ne uporno insistirati na temama, koje mogu samo unazaditi sve ovo što se godinama radi na polju izgradnje mira.
Ipak, pitanje je kuda vodi ta izgradnja mira, ako živimo u entitetu laži, siromaštva i nepotizma. Ako živimo u negaciji odluka, veličanju lošeg, umanjivanju dobrog. Najbolje to poentira aktivista Miloš Orlić, koji za BUKU iskreno govori:
„Danas je dan Republike. Republike kumstva, klana i religije novca. Republike straha, neimaštine i podaništva. Republike koja svoje mlade ne vidi kao budućnost, već kao konstantnu prijetnju. Republike u kojoj ministrica veli onima kojima se ne sviđa ovdje da slobodno mogu da idu – kao da je sviđanje uopšte relevantan razlog odlaska, a ne nemogućnost da živiš dostojanstveno. Republike koja nema sluha za prirodne ljepote ovih krajeva, već samo za lak novac i brzo bogaćenje pojedinaca. Republike u kojoj su svakodnevne istrage koliki je ko Srbin. Republike ovih i onih. Republike dokazivanja, odmjeravanja i siledžijstva. Republike izbjegavanja odgovornosti, prikrivanja zločina i montiranih sudskih procesa. Republike šupljih priča u javnosti, a tužne realnosti iza kulisa. Bio bih potpuno lud kada bih tvrdio da je ovo gore napisano istina i da danas nije divan i ružičast dan. Srećan nam Dan Republike!“
I zaista, srećan Dan svima onima koji će uz jedan sendvič, privid morala i pripadnosti nekoj grupi danas stati i mahati dok prolazi parada. Svega onoga što je slika našeg društva. Dok smo i dalje najvjernija publika i dokaz da ljudi često ni ne zaslužuju bolje.
Buka
